Više od statistke - Bostonov energetski katalizator iz Španije | Skaut Sport
side menu icon

Više od statistke - Bostonov energetski katalizator iz Španije

Hugo Gonzales je u vrlo kratkom periodu dokazao da može biti više od prosječnog rotacionog igrača. Njegov učinak protiv Raptorsa, popraćen prikazanim instinktom, ludom energijom i efikasnošću u skoku i defanzivi, jasno sugeriše da Seltiksi dobijaju igrača koji može da im pomogne u velikim utakmicama, ne samo u minornim situacijama

22.12.2025. 08:08 h

Main article image
Slika: Guliver/AP Photo/Charles Krupa

Kroz podkast "Skautiranje", kroz tekstove, ponavljamo stalno jednu istu mantu: kad gledate košarku, ne gledajte boxscore samo, ne gledajte puke brojke, mogu dobro da vas prevare u oba smjera.

Da ne budemo oni koji će u 2025. da citiraju Milojka Pantića: statistika, bikini.

Riječima T'Challe, "We don't do that here".

Statistika može da se gleda višeslojno: imate naprednu, imate timsku, imate... da stanemo prije nego što me matematički pismeniji prijatelji ne izvrgnu ruglu.

Pričom o statistici počinjemo priču o Hugu Gonzalesu, španskom košarkaškom prodidžiju, koga su Boston Seltiksi birali ove godine kao 28. pika prve runde.

Naravno, bilo je riječi hvale za momka iz Madrida, koji je već imao minute i u ACB ligi, ali i u Evroligi. Uvijek je svim skautima krajnje interesantno da vide "nove ždrijebce iz ergele kraljevskog kluba", iako je Luka Dončić digao tu ljestvicu u nebesa, i ko zna kada će neko da je dosegne, pa da sa takvim pedigreom dođe u NBA ligu.

Gonzales je privukao pažnju prvo svojom odbranom, dobrim atleticizmom za nekoga na perimetru, odličnim kalupom, lateralnom agilnošću (ono što, recimo, Luka nije imao, ako pitate Vlada Divca, a ovo vam je so na živu ranu za "Nasmijanog" i svu porodicu navijača Kingsa).

Dobio je pohvale za tranziciju, napadanje obruča, brze noge, aktivne ruke, snažnu građu...

Naravno, ima i ono "ali", a ono je, za igrača koji nije ni bio blizu lutrije, obilno deblji fajl od onoga "PRO".

Najviše se vrtjelo oko šuta, pogotovo za tri poena, upitna i sama mehanika, šut iz kretnje, bez driblinga, poludistanca... red flag za red flagom, za modernu NBA košarku.

Pa ipak, Adam Silver ga je pročitao ispred Bostona, kao 28. pika runde, u godini kada je Bred Stivens gledao da "udomi" svoje skupe zvijezde i da izbjegne pakao second aprona.

Djelovao je tada kao klasičan "stash pick", onaj koji draftujete, ali ga ne dovedete u NBA, već imate prava na njega, a ne zauzima prostor u rosteru, i još bitnije, ne košta vas ništa u salary capu.

Međutim, Stivens ga je želio odmah, i umjesto povratka u Real Madrid, Hugo se našao u TD Gardenu.

Sada dolazimo do dijela o statistici i boxscoreu. Mladi Španac ima ove sezone 4,2 poena i 2,8 skokova po meču. Dakle, brojke daleko od reflektora vrijednog pažnje.

Međutim, prema PBP naprednoj statistici (play-by-play), Boston je osjetno bolji kada je Gonzales na parketu nego kada je na klupi, i brojka od 21 utakmice nije mali uzorak.

Pođimo od net rejtinga, Seltiksi su bolji za 8,9 poena sa Špancem u petorci nego kad je na klupi.

A onda tu je i odbrana. Seltiksi primaju 118,1 poen na 100 posjeda kada je Gonzales na klupi, dok taj broj pada na 110,6 kada je on na terenu.

U njegovim prvim NBA utakmicama, a naročito u posljednja dva meča u Bostonu, postoji jedna nit koja se stalno ponavlja: kad je on na parketu, nešto se mijenja. Ritmovi se pomjeraju, protivnik mora da reaguje, a Seltiksi izgledaju čvršće, ozbiljnije, povezanije.

To ne znači da je Gonzales već gotov igrač. Daleko od toga. Ali znači da je, kroz prvih 21 meč, postalo jasno da utiče na pobjede. Ne kao strijelac, ne kao neko oko koga se crta tabla, već kao igrač koji tiho, ali uporno, popravlja strukturu tima. Kada je on na terenu, Boston izgleda kao bolja verzija sebe. Kada nije, ta razlika se osjeti.

Njegov najveći pečat zasad je u odbrani. Ne zato što je savršen, nego zato što je konstantan.

Trči, pritiska, ne bira lakše opcije. Njegova energija nije povremeni bljesak, već nešto što traje kroz čitav posjed. Često djeluje kao da je pola koraka ispred svih, ne zato što je brži, nego zato što ranije reaguje. Lopte koje “nisu ničije” vrlo često završe u njegovim rukama. Ukradene lopte koje ima u ovoj ranoj fazi karijere nisu plod šeme ili sistema, već čiste volje da se ide do kraja svake akcije.

U tim detaljima se vidi zašto treneri vjeruju takvim igračima. Nije riječ samo o tome da li ćeš nekoga zaustaviti, već da li ćeš natjerati protivnika da dvaput razmisli. Gonzales često radi baš to. Pritiska beka koji prenosi loptu, zatvara putanju, tjera napad da ide tamo gdje mu nije prijatno. Nema mnogo teatralnosti u njegovoj igri, ali ima dosta sitnih detalja koji se kasnije sabiraju, i koji ne završe, na kraju krajeva, na papiru.

Jedan od mečeva koji je to najbolje pokazao bio je duel sa Njujorkom početkom decembra. Tu se jasno vidjelo koliko mu defanzivna svestranost znači.

Čas na Karl-Entoniju Taunsu, čas na Džejlenu Bransonu, Gonzales nije izgledao kao igrač koji “preživljava” mismatch, već kao neko ko ga prihvata.

Upravo ta kontrola u odbrani donijela je lake poene Bostona u tranziciji.

I tu dolazimo do napada. On još nije faktor koji mijenja utakmice u tom segmentu, ali nije ni rupa. Šutevi koje uzima su uglavnom racionalni, naročito iz kornera. Uzorak je mali, premali da bi se izvodili zaključci, ali sama činjenica da pogađa dovoljno da ga odbrana ne može potpuno ignorisati već ima vrijednost. Ne zato što će Gonzales postati šuter, već zato što njegov paket vještina dobija dodatni sloj.

Cijela slika mladog Španca djeluje dobro za sada. I rano je i nije rano da se govori o doprinosu. Ali jasno je da to nije samo puki razvojni tip igrača, već je instant upotrebljiv za to što treba Mazuli. Protiv Toronta dobili smo prvi dabl-dabl, 10 poena i 10 skokova, 2 ukradene, 1 blokada.

Još je rano. Uzorci su mali, sezona duga, a NBA neumoljiva prema igračima koji ne napreduju. Ali u ova posljednja dva meča, i u onome što im je prethodilo, Hugo Gonzales je pokazao nešto što se ne može lako trenirati: osjećaj za igru koji ide u korist tima. A to je, za jednog rukija u Bostonu, već ozbiljan kapital.

Hugo Gonzales je u vrlo kratkom periodu dokazao da može biti više od prosječnog rotacionog igrača. Njegov učinak protiv Raptorsa, popraćen prikazanim instinktom, ludom energijom i efikasnošću u skoku i defanzivi, jasno sugeriše da Seltiksi dobijaju igrača koji može da im pomogne u velikim utakmicama, ne samo u minornim situacijama.

Ako nastavi ovako, ne samo da će dobiti više minuta, već bi mogao postati važan dio Bostonovog identiteta, igrač koji podiže nivo intenziteta i tjera protivnike da se prilagođavaju njegovoj fizikalnosti i energiji.

Komentari | Podijeli vijest