Žan Montero - Otkrovenje iz Vilja Huane

Bio je treći dan septembra 1930. godine kada je snažan uragan udario po Santo Domingu, glavnom gradu Dominikanske republike. Posljedice uragana bile su stravične. Više od pola grada bilo je sravnjeno sa zemljom a poginulo je preko dvije hiljade ljudi. Tada novoimenovani predsjednik države, Rafael Truhiljo, je naredio da se odmah krene sa obnovom pogođenih dijelova Santo Dominga.

Iz ruševina ranjenog grada nikla su tri nova naselja: Vilja Fransiska, Vilja Konsuelo i Vilja Huana. Ovo posljednje bilo je naselje koje je Truhilju bilo lični projekat. Vilja Huana pravljena je po njegovim željama, sa širokim avenijama i velikim zgradama, i ostaje kao jedna od rijetkih pozitivnih zaostavština Truhiljove surove diktature koja je trajala preko tri decenije.

Upravo na ulicama Vilja Huane, među brojnim siromašnim dječacima koji su sanjali velike snove, odrastao je i Žan Klaudio Montero. A odrastanje tu nikad nije bilo lako. Žana je od opasnosti uličnog života štitio njegov rođak Lili i tjerao ga da se posveti košarci koju je zavolio kad je prvi put na televizoru ugledao zlatne dresove Los Anđeles Lejkersa.

Kada je Žan imao 12 godina, Lili je ubijen. I dan-danas Montero ga spominje kao prvu osobu u njegovom životu koja je prepoznala njegov potencijal i koja je vjerovala u njega. Uz pomoć roditelja, Žan je uspio da se oporavi od pretrpljenog udarca i nastavi da se bavi košarkom, te tako ispuni i zavjet koji je dao svom rođaku.

Valencia’s Jean Montero named 2025–26 EuroLeague Rising Star Watch on YouTube

Žan Montero danas je član prve petorke Evrolige i nosilac evroligaškog priznanja „Zvijezda u usponu“. Obilježio je u potpunosti ovosezonsko izdanje najelitnijeg kontinentalnog košarkaškog takmičenja i bio jedan od ključnih faktora uspona Valensije do drugog mjesta na kraju regularnog dijela sezone. Pred njima je majstorica sa Panatinaikosom na domaćem terenu, u jednoj od najboljih serija plejofa posljednjih godina.

„Zadovoljan sam kako igram, ali ponosan sam na čitav tim,“ istakao je Montero nakon pobjede u četvrtoj utakmici i svoje najbolje utakmice u karijeri (29 poena, 7 skokova, 7 asistencija, PIR 45). „Ponosan sam kako smo se borili u ovim utakmicama. Naravno, posao nije završen. Peta utakmica će biti veoma teška ali bićemo spremni.“

Montero je u Španiju stigao sa 16 godina, nakon što je privukao pažnju kao najbolji strijelac FIBA U16 Američkog prvenstva. Kaparisala ga je Gran Kanarija, slala ga na pozajmice u Betis i Andoru, a jednu sezonu proveo je i u SAD, gdje je učestvovao u Overtajm Elit ligi za mlade talente. Na draftu međutim nije izabran, a ni Njujork Niksi nisu odlučili da ga zadrže nakon Ljetnje lige.

Spoj iz snova desio se u julu 2024. kada je potpisao za Valensiju. U naredne dvije sezone, Valensija je osvojila Evrokup i ušla u plejof Evrolige, a Montero u oba takmičenja proglašen najboljim mladim igračem. Ove sezone imao je 13,7 poena u prosjeku, te 4,6 asistencija po utakmici. Osim Panatinaikosa, dobro ga je upamtio i Hapoel Tel Aviv, kojem je takođe ubacio 29 poena.

Montero je jedan od onih igrača koji kad uđu u ritam, izgledaju nezaustavljivo. On to stanje naziva „El Quinto“ po jednom opasnom kraju u rodnom gradu. Kada je u mlađim kategorijama igrao, viknuo bi to ime da podigne sebi samopouzdanje i ujedno zaplaši protivnike. I onda krene sve, šut, ukradene lopte, blokade. Taj fokus koji postigne podsjeća na čuveni „Mamba mentalitet“.

„Sjećam se jednog slabo odigranog turnira pred Svjetsko prvenstvo,“ pričao je Montero u jednom intervjuu. „Trener mi je pokazivao gdje sam sve griješio. Onda bih poslije toga otišao u svoju sobu i gledao 45 minuta Kobijevih poteza. Četrdeset i pet minuta. Kad ti ne ide, moraš da se vratiš osnovama. A Kobi je nešto obavezno. To je ta energija, taj osjećaj da ništa i niko ne može da ti stane na put. I ne sjećam se s kim smo igrali narednu utakmicu ali znam da sam ubacio 42 poena. To je bilo ludilo.“

Poseban uticaj na razvoj Monterove igre ima trener Valensije, Pedro Martinez. U igri koja se oslanja na brzu tranziciju, gdje ima mnogo trčanja u nepostavljene odbrane i traženja ofanzivnih skokova, Martinez je isprofilisao Montera u lidera ekipe. Dominikanac ima širok repertoar napadačkih rješenja i Martinez podstiče slobodu u njegovoj igri.

„Pedro je izuzetno važan jer mi daje samopouzdanje i to je sve što igraču treba,“ kaže Montero. „Gura nas da budemo bolji svakoga dana i to se vidi. Ako u tome vidiš osobu koja želi najbolje za tebe i koja voli košarku onoliko koliko je Pedro voli, onda će ti to mnogo koristiti u budućnosti.“

Jean Montero y su histórica exhibición ante el Panathinaikos: 29 puntos y 45 de valoración Watch on YouTube

Ova blistava sezona za Valensiju još nije gotova, ali mediji već spekulišu gdje bi Montero mogao da nastavi karijeru. Spominje se NBA, čak i jedna godina na koledžu kao priprema za američke profesionalce, a i evropski velikani poput Reala, Barselone ili Fenerbahčea sigurno su ga odavno upisali u svoje teftere. U Valensiji se dakako nadaju da će ostati još dugo da im donosi radost.

A sve je počelo na La Kančiti, malom improvizovanom košarkaškom terenu u Vilja Huani, gdje su mali Žan i njegovi drugari skinuli točak sa bicikla i od toga napravili koš. Po suncu ili kiši, igrali bi satima sve dok se koš ne bi srušio. Žan bi vikao ime Kobija Brajanta, a njegov drugar Džejmsa Hardena.

Sad već nije daleko ni dan kada će taj mali Žan iz Vilja Huane ponijeti dres nekog NBA tima i tako krenuti stopama Ala Horforda i Karla Antonija Taunsa. Ako zadrži fokus i nastavi ovim tempom, samo nebo je granica za Žana Montera. Prvi naredni korak je već u srijedu kada dolazi Panatinaikos. A kako god završila ta majstorica, jedno je sigurno – Montero će dati sve od sebe. To je mentalitet El Kinta, i to je ono što bi Lili volio da vidi.