G
U nekoj drugoj stvarnosti, možda bismo ovog ljeta gledali Džonatana Kumingua u novom dresu, kako pravi prve korake u sistemu koji mu vjeruje, daje mu prostor i koristi njegovu eksplozivnost na način koji je u Golden Stejtu često bio sputavan. 

Umjesto toga, Kuminga i Voriorsi i dalje stoje zaglavljeni u mjestu — u priči koja podsjeća koliko okrutna može biti realnost ograničenih slobodnih agenata.

Sa 21 godinom i statusom bivšeg sedmog pika na draftu, Kuminga je ušao u ovo ljeto s nadom da će konačno izaći iz sjene sistema koji nikada nije potpuno znao šta da radi s njim. 

Prvobitni plan je bio jasan: "sign-and-trade" koji bi mu omogućio svježi početak, dok bi Golden Stejt zauzvrat dobio dijelove koji bi im pomogli u posljednjim godinama Stefove ere. Umjesto toga, sve je stalo.

Sakramento je najčešće pominjan kao potencijalna destinacija, ali ništa nije konkretizovano. Čikago je, prema izvorima, obavio preliminarne razgovore s Voriorsima, ali Golden Stejt ne želi Nikolu Vučevića u paketu. 

Finiks je pokazao interesovanje, ali Voriosi insistiraju na pika prve runde, što je problem jer Sansi nemaju dovoljno budućih izbora. Džejk Fišer navodi da razgovori postoje, ali da nijedan nije ni blizu završetka.

U međuvremenu, Kuminga ima sopstvena očekivanja: četvorogodišnji ugovor vrijedan oko 120 miliona dolara. 

Golden Stejt je daleko konzervativniji u procjeni — u najboljem slučaju, trogodišnji ugovor po cijeni od 20 miliona po sezoni. Ne samo iz finansijskih razloga, već i zato što bi takav ugovor bio lakše upotrebljiv u potencijalnoj budućoj razmjeni, bilo na februarskom trejd deadlineu, bilo narednog ljeta.

Kuminga je prošle sezone napravio korak naprijed. 

Prosječno je bilježio 15,3 poena i 4,6 skokova, uz 30,5% šuta za tri poena i "true shooting" procenat od 53,5 — ispod ligaškog prosjeka, ali pokazatelj napretka. 

Na papiru, to je igrač koji bi u većini timova bio treća opcija u napadu, sa fizičkom dominacijom i atletskim kapacitetom da brani više pozicija.

Problem je što se Golden Stejt ne može odlučiti: da li mu dati punu priliku, ili ga gledati kao sredstvo za povratak u plej-of realnost kroz zamjenu. 

Stiv Ker ga je u više navrata držao na klupi u ključnim trenucima (oni tipični Kerovi momenti kao i u reprezentaciji SAD sa Tejtumom i Halibartonom) čak i kada su njegove igre sugerisale da zaslužuje više.

Povjerenje nije bilo dosljedno. A ako je Kuminga nešto pokazao kroz tri godine u NBA ligi, to je da mu treba prostor i uloga da bi sazrio.

Ostaje pitanje — ako do dogovora ipak dođe i Kuminga potpiše kraći, fleksibilniji ugovor s Voriorsima, da li to zapravo odlaže neizbježno? Da li ga Golden Stejt vidi kao dio budućnosti ili samo kao polugu za neku veću zamjenu? U oba slučaja, dvije stvari su ključne:

Ker mora promijeniti pristup – ako Kuminga ostaje, mora igrati. Ne simbolične minute, ne "ako se utakmica razvije kako treba", već stabilnu rolu uz mogućnost da uči kroz greške.

Kuminga mora dokazati da vrijedi – ne samo Golden Stejtu, već cijeloj ligi. Mora pokazati da može braniti bez pravljenja glupih faulova, da šut ne varira iz noći u noć, da je timski igrač.

Ako se to ne desi, Kuminga bi lako mogao postati još jedan u nizu talenata koje je Golden Stejt predugo držao između razvojne faze i realne uloge. A ako mu i ponude produženje koje može da potpiše, pitanje je da li će se zadržati dovoljno dugo da ga i odigra do kraja.

Još gora je situacija Kema Tomasa koji nije samo da "ratuje" sa upavom Bruklina, već i sa jednim od eminintnijih NBA analitičara Zekom Louom, koji je javno kazao da "on nije igrač od 30 miliona po sezoni". 

The consenus? F*** you and the consensus @ZachLowe_NBA . This is most likely the same consensus teams who can’t guard me and send double teams from jump ball . Why are we double teaming a guy who's “not that good” make it make sense please. https://t.co/IrHNVHYqTc
— Cam Thomas (@24_camthomas) July 18, 2025
 

Netsi ga vide bliže cifri od 20. Uz to, Bruklin trenutno ima oko 17 miliona prostora ispod seleri kepa, uz mogućnost da stigne do 25 miliona ukoliko se oslobode ugovora s garantnim uslovima.

Problem za Tomasa je što, iako statistike ponekad bljesnu, liga ga i dalje vidi kao jednodimenzionalnog strelca bez kompletne igre — i bez dokazane vrijednosti u plej-of kontekstu. 

To je dovoljno da većina timova okrene glavu od ozbiljne ponude. Čak i ako se dogovor postigne, Bruklin će ga najvjerovatnije strukturisati tako da bude lako razmjenjiv u budućnosti.

Takva je i priča Džoša Gidija i Bulsa.

Poslije trejda u Čikago, Gidi je eksplodirao. Poslije All-Star pauze bilježio je 21,2 poena, 10,7 skokova i 9,3 asistencije po meču, a Bulsi su imali učinak 17–10. Ipak, izvan brojeva stoji pitanje: može li se graditi ozbiljan tim sa Gidijem kao jednom od centralnih figura?

Gidi i njegovi zastupnici traže 30 miliona po sezoni, ali Čikago takođe preferira konstrukciju bližu 20 — opet iz istih razloga, lakši trejd u budućnosti. Sumnje u njegovu defanzivu i zavisnost od lopte ograničavaju apetit drugih timova. Iako mu je novi ambijent dao svjež početak, tržište i dalje ostaje tiho.

Ono što spaja sve tri priče — Kumingu, Tomasa i Gidija — jeste savršen spoj talenta i nesavršenog tržišta. Svi žele status, minute i sigurnost. Klubovi žele fleksibilnost, kontrolu i buduće opcije. A između, lebdi vrijeme — ne kao saveznik, već kao podsjetnik koliko brzo NBA može da zakomplikuje i ono što djeluje jednostavno.