Malo je igrača u Evropi koji su ostavili trag, a opet to odradili nekako ispod radara kao što je Melvin Edžim.

Šampion Italije sa Venecijom, potom finale sa ekipom Budućnosti u ABA ligi, polufinale sa Cedevita Olimpijom, i onda povratak u Unikahu gdje je osvojio dvije vezane FIBA Lige šampiona.

Bilo je situacija, kao u Veneciji, da je glavni nosilac ekipe pa je bio i MVP finalne serije, ali ima i zadatak da bude glue guy, čovjek od zadatka, neko ko se apsolutno podredi timu.

Tako da, bilo da je na kraju utakmice njegov skorerski konto 15, 20 ili 2 poena, on dosta toga odradi za šta treba da se gleda utakmica, a ne samo prati boxscore.

Koliko ga vrednuju najbolje se ogleda i u tome što je član super jake kanadske reprezentacije koja je bila treća na Mundobasketu 2023, ali je malo i podbacila sa očekivanjima na Olimpijskim igrama u Parizu godinu dana kasnije.

O sjajnim uspjesima u Malagi, njegovim danima u ABA ligi, reprezentaciji, druženju sa Kendrikom Perijem, razgovarali smo sa Melvinom za Skaut sport.

- Mel, prije svega, moram da ti čestitam na još jednoj tituli u Ligi šampiona sa Unikahom. Još jedna sjajna godina za vas. Kakvi su ti utisci poslije još jednog osvojenog trofeja?

Pa da, znaš kako — uvijek kad možeš da završiš sezonu sa titulom, to je uspješna godina. A mi smo ove godine uspjeli da završimo sa četiri trofeja. Osvojili smo Ligu šampiona, Superkup, Kup Kralja i Interkontinentalni kup. Rijetko kad imaš toliko prilika u jednoj sezoni, a još ređe da ih osvojiš. Imali smo sjajnu godinu u Ligi šampiona, uzeli smo titulu drugi put zaredom.

Imali smo neku ludačku seriju pobjeda, okupili smo sjajnu grupu momaka, ljudi koji su vjerovali u cilj i bili maksimalno fokusirani na njega, i uspjeli smo da to sprovedemo u djelo. Prezadovoljan sam i ponosan na svoj tim i na ono što smo uspjeli da uradimo u ove poslednje tri godine.

Izgubili ste samo jednu utakmicu u cijeloj sezoni Lige šampiona, i to ironično od Galatasaraja, koji ste kasnije pobijedili u finalu. Ali djeluje da ste tada shvatili šta treba da radite i odradili posao kako treba?

Da, da. Mislim da nam je taj poraz zapravo bio dobar. Znaš, kad previše pobjeđuješ, malo se opustiš, pomisliš da je to što radiš dovoljno, i počneš da vjeruješ da si nedodirljiv. A poraz te natjera da se vratiš osnovama, da vidiš šta treba da ispraviš.

Taj poraz od njih nam je dao dodatni motiv da sledeći put odigramo na maksimumu, da ih ne potcijenimo. I to je jedna od onih situacija kad ti je, na neki način, OK da izgubiš, jer te pripremi za ono što slijedi, a to je bilo finale. I to nam je donijelo rezultat.

Kako bi ocijenio nivo takmičenja u Ligi šampiona ove sezone? Ko vam je pružio najveći otpor?

Pa, bilo je stvarno jako. Sve ekipe u završnici su bile odlične. Galatasaraj je bio sjajan tim. Tenerife je uvijek odličan, i ove godine su igrali odlično, imali su MVP-a i trenera godine, igrali su na visokom nivou. AEK isto. Manresa, dosta španskih ekipa je bilo stvarno dobro.

Ali mislim da je naša prednost bila kontinuitet, iskustvo iz prethodnih sezona, i činjenica da smo bili u mnogo teških situacija. Dvije godine ranije izgubili smo na Final Four-u, i sve to nas je očvrslo. Naučili smo da ne uzimamo ništa zdravo za gotovo. I jednostavno, igrali smo najbolju košarku u pravom trenutku.

Kako vidiš Ligu šampiona sledeće sezone? Dolaze neki novi klubovi, neki iz Evrolige i Evrokupa.

Mislim da Liga šampiona samo nastavlja da raste i postaje sve bolje i ozbiljnije takmičenje. Novi timovi koji dolaze — koliko sam vidio igraće Gran Kanarija, Alba Berlin, čini mi se i Badalona. Par ozbiljnih klubova i organizacija ulazi, što će dodatno pojačati kvalitet.

To će, naravno, otežati posao i Unikahi, jer smo bili dominantni poslednje dvije godine, ali konkurencija će biti ozbiljna. Biće to sezona sa mnogo dobrih utakmica i visokog kvaliteta košarke, kao što je i bilo do sada. 

Puno se priča o mogućoj saradnji ili čak spajanju FIBA i NBA, možda pravljenju neke jake NBA evropske lige. Kakvo je tvoje mišljenje o tome?

Mislim da bi to bilo sjajno. NBA zna kako da napravi dobru organizaciju i sistem koji odgovara igračima. Sigurno bi donijelo više novca, više poslovnih prilika, privuklo bi još više kvalitetnih igrača, i olakšalo Amerikancima dolazak u Evropu, a Evropljanima put ka NBA.

Naravno, ima tu dosta nijansi i problema, jer Evropljani rade stvari malo drugačije nego Amerikanci. Ali, ako se sve lijepo postavi, to bi bilo korisno za Evropu, a posebno za igrače i navijače.

Prije nego što si došao u Unikahu, proveo si dvije godine u ABA ligi — u Budućnosti i Cedevita Olimpiji. Kako gledaš na te dvije sezone na Balkanu?

Baš sam uživao te dvije godine. U Budućnosti smo imali sjajnu sezonu, igrali finale, i mislim da smo mogli da uzmemo titulu da nismo imali neke povrede. Tada je trener bio Dejan Milojević — neka mu je laka zemlja. Bio je neverovatan, sam osjećaj da on vodi ekipu je bio sjajan. On mi je mnogo pomogao da sazrim kao igrač i osoba.

To mi je bio drugi ili treći put u karijeri da sam imao trenera koji mi je toliko vjerovao i dao slobodu da igram. A u Cedeviti je bila teža godina za mene, imao sam neke privatne probleme, ali svejedno smo stigli do polufinala i igrali plej-of Evrokupa.

ABA liga je fizička, kvalitetna, puna mladih i talentovanih igrača. Meni je baš odgovarala. Pratim je i danas. Posebno ove godine, ali i ranije kad su tamo igrali moji prijatelji Peri, Kobs, Vili...

Moram da te pitam za rivalstva sa beogradskim klubovima — Crvenom zvezdom i Partizanom. Kakav je osjećaj igrati te mečeve?

To su posebne utakmice. Prve godine mi je bilo teško jer je bila korona, pa nisam doživio pravu atmosferu. Samo u Beogradu, kad su došli navijači iako nije smjelo. Ali druge godine sam vidio kako to stvarno izgleda.

I stvarno, postoji razlog zašto kažu da te dvije ekipe imaju jedne od najboljih navijača i rivalstava u Evropi. Energija, atmosfera, sve... To je baš posebna stvar.

Ti i Kendrik Peri ste se stalno mimoilazili u Podgorici i Ljubljani, a sad ste saigrači. Kako ga vidiš kao osobu i igrača?

Da, stalno se šalimo kako smo se samo mijenjali po timovima, pa se tek sad našli. On je sjajan igrač, to vi bolje znate od mene, jer igra za vašu reprezentaciju i daje srce za Crnu Goru.

Ima nevjerovatan talenat, sjajan je kao osoba i kao profesionalac. Zna kako da igra, zna kako da vodi ekipu, i mislim da će imati jako dugu i uspješnu karijeru.

Bio si dio jake kanadske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu, ali Olimpijske igre nisu prošle kako ste htjeli. Kako je bilo igrati sa NBA zvezdama?

Uvijek je lijepo igrati sa najboljima na svijetu. Možeš da naučiš od njih, ali i oni od tebe. Imali smo uspjeh na Svetskom prvenstvu, bronza za Kanadu prvi put poslije mnogo godina, to nam je značilo.

Na Olimpijadi smo malo zakazali, ali i to je uspjeh — plasirali smo se, što nam nije polazilo za rukom godinama. To su iskustva koja grade ekipu za budućnost. Ponosan sam što sam bio dio te generacije.

Sad imate novog selektora, koji je osvojio Mundobasket sa Nemačkom i ima iskustva u Evropi. Da li je to prednost za vas koji igrate u Evropi?

Mislim da jeste. Gordon Herbert zna kako se igra u Evropi, kako se grade ekipe, kako se pobjeđuje. Bio sam ranije kod njega, i on uvijek gleda da napravi najbolji tim, a ne samo po imenima.

Mislim da će to dati šansu i nama iz Evrope da se dokažemo, a ne da sve bude samo NBA. On zna kako da napravi balans. Biće odlično za Kanadu.

Pratiš li i dalje NBA?

Naravno. Pogotovo sad u prethodnom finalu, četiri Kanađanina su igrala. Trojica su mi saigrači iz reprezentacije.

Jesu li Toronto Reptorsi tvoja ekipa?

Pa, Toronto Raptors, to mi je u krvi, tamo sam rođen. Uvijek ću da navijam za njih. Ali sad imam drugove i bivše saigrače svuda, pa navijam i za njih gdje god da igraju.

Malaga je često u vrhu liste najljepših gradova za život u Evropi. Kakvi su tvoji utisci?

Malaga je zaista jedan od najboljih gradova. Klima, lokacija, ljudi, kultura... Ma sve. Baš lijepo mjesto za život.

Ko ti je bio najteži protivnik za čuvanje u Evropi?

Najteža osoba za čuvanje mislim da je Nikola Mirotić. Kada je bio ovdje u Barseloni bio je jako talentovan, ali osim talenta ima i "sajz", tijelo, zna da igra u kontaktu. Jako je teška osoba za braniti iako je košarka timska igra i rijetko kad imaš zaduženje samo jednog igrača da čuvaš ali jedan na jedan bih njega izdvojio, pogotovo nakon serije od prošle godine koju smo igrali protiv njega.

U nacionalnoj selekcije bih izdvojio Šaija, ali pored njega i Keli Olinika. On je igrač koji pravi mnogo problema, ogroman je, može da šutira, koristi tijelo sjajno, kako dribla sa tom visinom. 

Izvor: Skaut sport