Tenzer i Valas – tandem iza zavjese Denvera, zadužen da stvori pravi tim za Jokića

U Denveru se ovog ljeta promijenilo gotovo sve - osim ambicije da se ponovo dođe do vrha. Poslije sezone u kojoj smo imali priliku da vidimo potrese na vrh organizacije, opuštanja trenera Majk Melouna koji je donio prvi i jedini trofej prvaka NBA u Koloradu, zajedno u paketu sa GM-om, Kalvinom Butom, i to sve na tri utakmice do starta plej-ofa, djelovalo je klimavo dosta, ali...

Nagetsi su krenuli ispočetka, pokušavajući da pronađu pravi balans između kontinuiteta, svježine i — najvažnije od svega — zadovoljstva Nikole Jokića.

U centru te transformacije nalaze se dvojica ljudi koji rijetko izlaze u javnost, ali čije odluke oblikuju budućnost kluba: Ben Tenzer i Džon Valas. Novi tandem zadužen za košarkaške operacije, dvojica potpuno različitih profila, spojeni u trenutku kada je Denver morao da ponovo pronađe zajednički jezik unutar svojih zidova.

Tenzer je simbol stabilnosti – pravnik, dugogodišnji službenik kluba, čovjek koji već 16 godina tiho gradi reputaciju stručnjaka za platni limit i pregovore. Valas je, s druge strane, bivši plejmejker Džordžtauna i učenik Tima Konelija, gledali smo ga kao košarkaša i davno u Olimpiji iz Ljubljane, a kao neko ko je već radio u Denveru, učestvovao je u stvaranju Jokićeve generacije Nagetsa. 

Njih dvojica dijele istu misiju: da stvore okruženje u kojem će Jokić i dalje biti centar svega, ali bez tereta koji je pratio prethodnu eru.

"Postoji odgovornost prema toj ulozi“, kaže Valas. „Nikola uvijek otvoreno govori šta mu treba i kako vidi igru. On ti jasno stavi do znanja kad si na istoj talasnoj dužini s njim — i tada sve funkcioniše“.

Ta sinhronizacija bila je izgubljena u trenucima kada su bivši trener Majkl Maloun i generalni menadžer Kalvin But vodili svojevrsni tihi rat. Sukobi oko sastava, rotacija i filozofije igre počeli su da razaraju klupsku kulturu iznutra. Tada je predsjednik kluba Džoš Kronki odlučio da povuče radikalan potez — i u jednom danu okončao cijelu eru.

Novi početak započeo je postavljanjem Dejvida Edelmena za glavnog trenera, Melounovog pomoćnika kojeg igrač izuzetno cijene i vole, a onda i formiranjem dueta Tenzer–Valas u junu. Obojica su odmah krenula da grade drugačiji Denver: manje tvrd, više usklađen s mentalitetom svog lidera.

Rezultati su brzo došli. Nagetsi su imali jedno od najuspješnijih ljeta u ligi — zamijenili su Majkla Portera Džuniora za Kema Džonsona, vratili Brusa Brauna jedog od junaka te titule 2023. godine, doveli Tima Hardaveja Džuniora i Jonasa Valančjunasa kao rezervu za Jokića. Na papiru, to nije spektakl — ali u praksi, to je upravo ono što je Jokiću nedostajalo: dubina, iskustvo i stabilnost.

Posebna istrajnost se pokazala u potpisu Litvanca, koji je probao da se vrati u Evropu, tačnije u Panatinaikos, ali u Denveru nisu dali.

"Željeli smo da povećamo rotaciju, ali da ne izgubimo iskustvo“, objašnjava Valas. "Nije poenta dovesti mlade koji ne razumiju ritam na kojem Jokić igra. On je timski čovjek, ali da bi bio dobar saigrač, moraš imati istomišljenike“.

U svemu tome, Jokić je bio konsultovan. Ne formalno, ne u ulozi direktora iz sjene, već kao oslonac koji poznaje puls tima. Denver je godinama gradio oko njega okruženje u kojem se osjeća komforno — od trenera i kondicionog osoblja do internacionalnog skauta Nenada Miljenovića bivšeg saigrača iz Mege i pomoćnika Ogija Stojakovića, s kojm je sarađivao i u reprezentaciji Srbije.

Tenzer taj odnos vidi kao suštinu uspjeha: "Bilo bi ludo ne saslušati ga. On vidi igru na način koji mi ne možemo. Njegov pogled vrijedi više od bilo kakvih analiza“.

Za razliku od mnogih klubova koji reaguju iz panike, Denver je odlučio da sve radi promišljeno. U pozadini svakog poteza nije bila samo potraga za pobjedama, već i obnova atmosfere koja je donijela titulu 2023. godine.

Jokić, trostruki MVP i lice franšize, sada ima 30 godina i još uvijek dovoljno vremena da ispiše nove šampionske priče. Njegov ugovor mu daje mogućnost izlaska 2027, ali u Denveru niko ne paniči. 

"Moj plan je da budem Naget zauvijek“, rekao je nedavno, uz karakteristični smireni ton.

Za Tenzera i Valasa to je signal da rade ispravno. Ne zato što su riječi bile čvrsto obećanje, već zato što iza njih stoji osjećaj da je Jokić ponovo — srećan.

Prošla sezona je, kako priznaju u klubu, bila teška za sve. Atmosfera u svlačionici bila je daleko od idealne, a čak ni Jokićeva magija nije mogla da prikrije umor koji se uvukao u ekipu. 

I takvi su buduće šampione iz Oklahome poveli u sedam utakmica, i pitanje kako bi se odvijala majstorica, da je Aron Gordon bio zdrav.

Ovog ljeta cilj nije bio samo da se popravi roster, već da se vrati energija, zajedništvo i smisao.

"Djelimično je to bila sreća“, priznaje Valas, „ali mnogo više odluka. Tražili smo momke koji mogu da naprave razliku i da ponovo pronađu radost u igri. I mislim da smo to postigli“.

Danas, kad se u Denveru govori o budućnosti, više se ne pominju tenzije, sukobi i sumnje. Vidjelo se baš i na media danu, da se Jokić ponovo smije, da je zadovoljan, koliko to može iz njegovih facijalnih ekspresija. 

Tenzer i Valas su barem na papiru napravili novi početak u Koloradu, nešto novo, nešto staro, ali u kojem je sve, kao i nekad, podređeno broju 15.