Došao kao zamjena odlazi kao šampion i kralj Šangaja

Usred užarenog, iscrpljujućeg Mastersa u Šangaju, gdje su tijela padala pod težinom vlage, grčeva i umora, rodila se priča koja je prešla granice sporta, najljepša teniska priča godinama unazad i jedna od najljepših sportskih u posljednje vrijeme. 

Dvojica rođaka, Valentin Vašero i Artur Rinderkneš, odigrali su finale koje je bilo više od borbe za trofej – bilo je to finale koje je slavilo upornost, porodičnu vezu i ono što tenis ponekad zna da pruži samo izuzetnima.

Na kraju, pobijedio je Vašero – momak koji je u Šangaj stigao kao 204. teniser svijeta, a otišao kao 40. na ATP listi. 

Rezultat – 4:6, 6:3, 6:3 – donio mu je prvu ATP titulu u karijeri, skoro 1,125 miliona dolara zarade i mjesto u istoriji Monaka. 

The moment Valentin Vacherot became the 1st man from Monaco to win a Masters singles title

From alternate to qualifier to beating Bublik, Rune, & Djokovic… to hugging his own cousin at the very end

One of the best sports stories you’ll ever hear

🇲🇨🥹

 pic.twitter.com/OR5kLNqYQY
— The Tennis Letter (@TheTennisLetter) October 12, 2025
 

Za zemlju u kojoj žive Đoković, Medvedev, Siner i Cicipas, ali niko od njih nije „domaći“, Vašero je postao prvi igrač iz kneževine koji je osvojio ATP trofej.

Njegov put do slave bio je daleko od bajke – osim što se na kraju pretvorio baš u nju. 

Šest puta na turniru gubio je prvi set, šest puta se vratio. 

U kvalifikacijama je bio dva poena od ispadanja, a u glavni žrijeb ušao kao zamjena, nakon što je prijatelju poslao poruku: „Nikad ne znaš kad može da krene luda serija.“ Onda je ta serija zaista krenula.

Pobijedio je Novaka Đokovića, u meču koji je podsjećao na preživljavanje – Novak se vukao, povraćao, ali se nije predavao do kraja. U četvrtfinalu je Holger Rune završio s grčevima. U polufinalu, Rinderkneš je savladao Danila Medvedeva, iako je poslije prvog seta rekao da se „osjećao gotovim“. U finalu, rođaci su se pogledali preko mreže, svjesni da su došli do nečeg nestvarnog.

Kada je sve bilo gotovo, zagrlili su se. Rinderkneš, tridesetogodišnjak koji je ostvario plasman karijere – 28. mjesto na svijetu – položio je ruku na leđa mlađem rođaku dok su čekali dodjelu trofeja. Obojica su zaplakala tokom govora.

„Dva rođaka koji su dali sve od sebe. Presrećan sam zbog tebe“, rekao je Rinderkneš na francuskom, dodajući da je nedavno razmišljao o kraju karijere, jer „više nije vidio smisao“.

Vašero mu je uzvratio istom emocijom. Podsjetio ga je na dane koje su zajedno proveli na Texas A&M univerzitetu, gdje su dijelili sobe, treninge i sumnje. „Sanjao sam da ti se pridružim u top 100, a sada smo tu zajedno“, rekao je. „Nadam se da ćemo se tu zadržati dugo.“

Porodična nit ide još dublje – Vašerov trener, Benžamen Baleret, njegov je polubrat, a ujedno i nećak Rinderknešove majke. Kad su se trojica Monaka okupila u Šangaju, vjerovatno nisu mogli ni sanjati da će ispisati istoriju.

Turnir sam po sebi bio je test preživljavanja. Igrači su padali od umora, fizioterapeuti su na teren izlazili gotovo na svakoj promjeni strana. Siner nije mogao da završi meč zbog grčeva, Rune je jedva hodao, Đoković je stigao do polufinala iscrpljen do ivice snage. Rinderkneš je čak i tokom ceremonije dodjele trofeja morao da čuči zbog grčeva, dok je Vašero držao govor.

A on, mladić koji je u Šangaj došao bez garancije da će uopšte igrati, sada napušta Kinu sa istorijskim uspjehom – kao prvi šampion Mastersa 1000 iz Monaka, i to kao najniže rangirani igrač koji je ikad osvojio turnir tog ranga.

Naredne godine neće imati mnogo poena da brani – slobodno može da sanja. Do juče je bio autsajder koji je oduševio svijet, a od sada će biti igrač kojeg drugi žele da sruše.

Ali jedno se neće promijeniti – u Šangaju, u najtežim mogućim uslovima, dokazao je da su porodica, upornost i vjera u male korake ponekad jače od svega. I da, kako je sam rekao: „Danas imamo dva pobjednika – jednu porodicu koja je pobijedila.“