Moglo bi se reći da je odlazak u penziju najteži dio karijere jednog profesionalnog sportiste. Takmičari su cijeli život definirani njihovim atletskim sposobnostima, a penzionisanje znači gubitak dijela, ako ne i većine, svog identiteta. 

Koliko god bilo teško, penzija je neophodna. U određenom trenutku, tijelo sportiste više ne može da se takmiči na najvišem nivou, bez obzira na to koliko je napora uloženo. Ovo je posebno istinito u visokokontaktnim sportovima poput mješovitih borilačkih vještina, gdje se velika količina štete nanosi tijelu izuzetno često, povećavajući rizik od povreda. 

Velikani mješovitih borilačkih vještina kao što su Georges St-Pierre, Daniel Cormier i Chael Sonnen s gracioznošću su se nosili sa svojim odlaskom od reflektora, ulaskom na scenu komentatora ili u druge profesionalne prostore. Drugi, međutim, nisu. 

Ovo nas dovodi do situacije oko ikone borilačkih sportova Conora McGregora. McGregorov uspon do najveće globalne zvijezde bio je bez presedana. Nakon što je dominirao scenom Cage Warriorsa 2012. godine, McGregor je ušao u Ultimate Fighting Championship i započeo dominantan niz u perolakoj kategoriji. Njegova zastrašujuća stand-up igra u oktagonu u kombinaciji s njegovom vještinom za mikrofonom učinila je Irca mašinom za pravljenje novca kod izvršnog direktora UFC-a Dana Whitea. 

Nakon niza od šest pobjeda, McGregor je bio spreman za borbu za titulu protiv sada UFC Hall-of-Famera Josea Alda na UFC 194. Par je otišao na svjetsku press turneju kako bi stvorio hype za borbu, gdje je McGregor stalno mučio Alda trash-talkom. Nevjerne tome su spekulisale da McGregor neće moći stati iza svog trash-talka u noći borbe i da bi meč mogao značiti kraj McGregorove ere. 

Međutim, McGregorova era je tek počela. McGregor je više nego isporučio u noći borbe, nokautirajući Alda u nevjerovatnih 13 sekundi. McGregor je okrunjen za prvaka u perolakoj kategoriji; put je postavljen za odlazak u zvijezde. 

McGregor je zatim osvojio pojas lake kategorije protiv Eddieja Alvareza na UFC-u 205, čime je postao prvi dvostruki šampion u historiji UFC-a. 

U pomalo nepromišljenom potezu, McGregor je tada odlučio da pređe iz MMA u bokserski ring kako bi se suočio sa vjerovatno najvećim svih vremena, Floydom Mayweatherom. McGregor je na kraju bio nokautiran od Mayweathera u 10. rundi takmičenja, ali sa isplatom od 130 miliona dolara, bilo je teško reći da je McGregor izgubio borbu. McGregor je takođe iskoristio hype izazvan okršajem da lansira svoj vlastiti brend viskija pod nazivom Proper No. Twelve, čime je sportista zaradio još više miliona. Ovi finansijski potezi donijeli su mu četvrto mjesto na Forbesovoj listi sportista sa najvećom zaradom, a takođe su ga učinili najplaćenijim borcem mješovitih borilačkih vještina na svijetu. 

Moglo bi se reći da je upravo ovdje McGregorova karijera krenula naniže. Dok je zarađivao milione boreći se s Mayweatherom, oba su mu pojasa ostala bez nadzora i mnogi su tvrdili da McGregorov fokus više nije na MMA takmičenju. Uprkos UFC-ovoj ljubavi prema svom nagradnom borcu, nisu mogli ostaviti dvije divizije zaključane. McGregoru je zbog toga oduzeta titula u perolakoj kategoriji 2016. godine i dobio je borbu protiv Dagestanca lake kategorije Khabiba Nurmagomedova na UFC-u 229 2018. godine. 

Build-up McGregor protiv Nurmagomedova bio je daleko mračniji nego što su svi MMA fanovi ranije vidjeli. Jedan od članova McGregorove teretane, Artem Lobov, takmičio se u ranim preliminarnim borbama na istom eventu koji je predvodio Nurmagomedov i suočio se s Khabibom i njegovim timom. Svađa je postala nasilna, a Lobov je na kraju zbog toga uklonjen sa eventa. Kada je McGregor saznao, odmah je odletio u New York i došao u Barclays centar gdje se održavao događaj. McGregor je pronašao autobus u kojem je bio Khabib i bacio čelična kolica, razbivši prozor i povrijedivši nekoliko drugih boraca u procesu. Više borbi je moralo biti otkazano zbog događaja, a McGregor je dobio krivičnu prijavu zbog nereda.  

Konferencija za novinare nakon incidenta u autobusu bila je jednako bogata događajima, a McGregor je naveo da su Khabib i njegov tim imali veze s terorizmom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Nepotrebno je reći da je hype za ovu borbu bio suludo visok. 

Za razliku od njegovih prethodnih mečeva, McGregorove psihološke igre nisu se isplatile protiv Nurmagomedova. Rus je demolirao McGregora tokom prve tri runde, a na kraju je došao do pobjede gušenjem s leđa u četvrtoj. Međutim, borba nije završena nakon prekida. Nakon McGregorovog udarca, Nurmagomedov je preskočio kavez i započeo masivnu tuču u publici sa McGregorovim timom. Arena je morala biti evakuisana i bilo je jasno da je McGregorova karijera krenula prema dolje. 

Nakon razarajućeg poraza od Nurmagomedova, McGregor je uzeo pauzu da se pregrupiše i na kraju se vratio da se bori protiv Donalda Cerronea 2020. godine, pobijedivši nokautom u prvoj rundi. Zatim se borio protiv Dustina Poiriera i izgubio dva puta, slomivši nogu u drugom meču. Iako su zabava, trash-talk i bahato držanje i dalje bili prisutni - s McGregorom koji je čak i dalje vrijeđao sada penzionisanog Nurmagomedova na X, ranije poznatom kao Twitter, činilo se da je McGregor izgubio prednost u ringu. Zajedno sa njegovom ozbiljnom povredom noge, činilo se kao da je McGregorova era konačno došla do kraja.  

Ovo nas dovodi do današnjih dana. McGregor je otišao na rehabilitaciju zbog povrede i ostao je čvrst na društvenim mrežama da će se vratiti u oktagon s ciljem da povrati pojas lake kategorije. Prije više od godinu i po dana najavljen je meč između McGregora i Michaela Chandlera. Ova borba je od tada odlagana mnogo puta, i na kraju je otkazana iz neotkrivenog razloga. McGregor je snimljen kako se zabavlja i bavi raznim nedozvoljenim aktivnostima, očito ne shvatajući ozbiljno svoj trening. Teško je zamisliti budućnost u kojoj se ponovo bori, a kamoli da dostigne isti nivo uspjeha koji je nekada imao. 

Mnogi se prisjete legendarne izjave Evandera Holyfielda koju često stavljaju u kontekst sa Ircem: "Teško se natjerati na trčanje u 6 sati ujutro ako spavaš u posteljini od svile." 

Cijela Mcgregorova karijera bila je zasnovana na ideji da on dolazi iz ničega i uzdiže se do neviđenih visina, ali kada su te visine dostignute, bilo je jasno da je pogon nestao. Da se McGregor povukao nakon što je stekao status dvostrukog šampiona, nesumnjivo bi se smatrao jednim od najvećih boraca svih vremena. Sada je njegova karijera okaljana njegovom nesposobnošću da ode. McGregor će i dalje ostati upisan u historiju, iako ne kao borilačka legenda, već kao burna ikona definisana njegovim ličnim greškama, a ne njegovim sportskim uspjesima.