Sjećate li se riječi Breda Stivensa na konferenciji za medije nakon što su Boston Seltiksi ispali od Njujorka u polufinalu Istočne konferencije, sa spoznajom da cijele naredne godine ne mogu računati na svoju prvu zvijezdu, Džejsona Tejtuma, koji je pokidao Ahilovu tetivu?

"Teško je sada odmah da pričam o svemu ovome. Nemojte mi pominjati drugi apron, molim vas", kazao je generalni menadžer Seltiksa.

U našoj petoj epizodi podkasta "Skautiranje", govorili smo o tome sa kakvim se izazovima suočava najtrofejnija franšiza NBA lige – problem težak 550 miliona dolara, koji uključuje plate, poraze i drakonske kazne zbog prekoračenja nove babaroge moderne NBA lige – drugog aprona.

Najavili smo da su upravo Džru Holidej i Kristaps Porzingis najvjerovatnije u izlogu, uz napomenu da ne treba isključiti ni mogućnost da i Džejlen Braun promijeni sredinu u nekom trejdu.

Stivens je juče povukao prvi potez – i time još jednom pokazao zašto ga mnogi s pravom smatraju jednim od najboljih GM-ova u ligi.

Kockanje s ciljem da se uzme makar još jedna titula, da se ide na "back-to-back", na kraju se nije isplatilo. Osim toga, sve se srušilo povredom prve violine.

Zato je Stivens odlučio da je vrijeme za reset – ali na "bostonski" način, sa što manje štete.

Prvi kome je stigla zahvalnica za minuli rad i nalog za pražnjenje ormarića? Džru Holidej.

U trejdu koji na prvi pogled ne djeluje spektakularno, ali je itekako indikativan, Boston Seltiksi su poslali Holideja u Portland Trejlblejzerse, a zauzvrat dobili Anfernija Simonsa i dva pika druge runde.

Ova razmjena se može posmatrati kao ogledni primjer modernog NBA pragmatizma. Boston je znao da je sa Holidejem, Porzingisom i supermaks ugovorima za Brauna i Tejtuma, duboko u zoni "drugog aprona". To ne samo da smanjuje fleksibilnost budžeta, već i ozbiljno ograničava mogućnosti za nadogradnju tima.

Holidejev ugovor – 104 miliona dolara za naredne tri sezone, uključujući igračku opciju u sezoni kada puni 37 godina – više nije bio racionalan luksuz. Postao je balast.

Iako je Holidej u prvoj sezoni u Bostonu donio stabilnost, kulturu i, možda najvažnije – titulu, njegov učinak u drugoj sezoni je bio osjetno slabiji. Prosjek poena je opao, broj asistencija takođe, a šut za tri poena pao je sa elitnih 42,9% na 35,3%. Povreda zadnje lože izbacila ga je iz završnice serije protiv Orlanda, a sve češći izostanci bili su znak da najbolje dane ostavlja iza sebe.

Stivens je zato odlučio da dovede igrača koji može pomoći odmah, ali koji neće biti dugoročno opterećenje – i pritom je dobio dva pika druge runde. Hej, ipak je zanat učio od Denija Ejndža.

Anferni Simons je igrač koji na papiru djeluje kao idealan za Mazulin sistem. U prošloj sezoni bilježio je u prosjeku 19,3 poena i 4,8 asistencija, uz 38,1% šuta za tri. Više od polovine njegovih pokušaja dolazi iza linije 7,25 – što savršeno odgovara Bostonovoj filozofiji "diži kad god možeš".

Nije pravi "lead guard", ali zna da vodi napad bez previše grešaka i sposoban je da inicira sekundarne akcije. Ono što je najvažnije – nije sklon povredama. Ulazi u posljednju godinu ugovora od 27,7 miliona dolara, što Bostonu daje prostor za manevar i vrijeme da ga testira bez dugoročne obaveze.

Problem? Odbrana.

Simons nikada nije bio defanzivac. Iako posjeduje brzinu i atletizam, njegovo čitanje igre i pozicioniranje nisu ni blizu Holidejevog nivoa. To će biti najveći izazov za Džoa Mazulu – kako održati defanzivni intenzitet kada vam bekovsku liniju više ne čuva Džru Holidej.

Ipak, Boston zna da će Tejtum najvjerovatnije propustiti čitavu sezonu 2025/26 zbog kidanja Ahilove tetive. Već su, faktički, bez superstara. U tom kontekstu, gubitak Holideja samo je logičan korak u već narušenoj strukturi. Sezona tranzicije dolazi, ali ne i sezona tankovanja. Sa Istokom koji je desetkovan povredama, Boston i dalje ostaje plej-of ekipa.

Ako su Seltiksi imali finansijsku logiku, šta su imali Blejzersi u ovom trejdu?

Holidej će naredne tri godine zaraditi 32,4 – 34,8 – 37,2 miliona dolara. A ima 35 godina i leđa koja više ne izgledaju kao prije četiri sezone. Propustio je 63 utakmice u posljednje četiri godine, 20 prošle. A Portland... nije ni blizu plej-ofa.

Zamijenili su mladog, produktivnog, šuterski opasnog Simonsa i još poslali dva pika – samo da bi preuzeli Holideja? Ako je cilj bio rasterećenje, ovo to nije.

Ako je cilj mentorstvo – da li zaista vrijedi platiti skoro 105 miliona dolara za to? Skut Henderson je projekat u koji treba da pronađu vjeru, a Holidej bi mu mogao pomoći da sazri, ali čini se da su Blejzersi izabrali put koji je i skup i suviše rizičan.

U redu – možda Simons nije želio da ostane. Možda nisu vjerovali da može da igra odbranu. Možda su htjeli da otvore prostor za Šejdona Šarpa. Ali, ovo sve i dalje ne objašnjava zašto nisu tražili makar pik prve runde. A tek – zašto su poslali svoja dva pika druge runde?

Na kraju, Holidej je prije dvije godine bio nominalno stanovnik Oregona tačno sedam dana, prije nego što je ponovo trejdovan ka Bostonu.

Da li slijedi takav scenario? Jer, prije svega – sjajan saigrač, omiljena ličnost u NBA ligi, prekaljeni defanzivac – bi vjerovatno dobro legao nekome ko želi taj dio slagalice, a ima šampionske ambicije.

Nikoga ne bi iznenadilo da Holidej ponovo promijeni sredinu.

Na duži rok – vjerovatno Boston.

Seltiksi su racionalizovali budžet, zadržali opciju za rotaciju i dobili šutera koji može odmah da pomogne, bez dugoročnog rizika. Ako se Simons uklopi – dobijaju mladog skorera sa ozbiljnim šuterskim kvalitetom. Ako ne – njegov ugovor ističe i plata se oslobađa.

Portland? Oni su već jednom preprodali Holideja, kada su ga poslali u Boston u sklopu velikog Lilard trejda 2023. godine. Možda vjeruju da mogu opet. Da će Holidej izgledati zdravo i korisno pa će ga trejdovati dalje. Ali tada je bio mlađi, povoljniji i svježiji. Danas? Ne baš.

Ako Holidej ostane zdrav i pomogne Hendersonu da se razvije – u redu. Ali ako ne, onda je Portland zamijenio budućnost za prošlost – i još platio da to uradi.