Beni Makarati, bez sumnje prva velika pomisao na fudbal u Južnoj Africi. Vjerovatno najpoznatiji Južnoafrikanac u svjetskom fudbalu, sa bogatom fudbalskom karijerom.

Ako ste igrali FM, onda znate i za Orlando Pajretse, jer je u verziji iz 2005. godine Lebohang Mokoena bio must buy na svakom sejvu (za 500.000 dobijete buduću veliku zvijezdu, ma s kim igrali). Fun fact – i on je proveo dobar dio karijere u našim današnjim junacima.

I naravno, Kajzer Čifsi, kojima je svjetsku slavu donio istoimeni bend iz Engleske. Momci iz Lidsa su se nazvali po prvom klubu svoje fudbalske ikone – Lukasa Radebea.

Posljednju deceniju sinonim za Južnu Afriku i fudbal su Mamelodi Sandaunsi – ekipa iz Pretorije (JAR) koja dolazi u SAD ne da bude puki učesnik sulude ideje Đanija Infantina, nego i da cijeli svijet vidi kako igra projekat iza kojeg je stala porodica Motsepe.

Pobjednik tranzicije i postaparthejda u JAR

Cijeli svijet je slavio 1994. godinu kada je Nelson Mandela postao prvi crni predsjednik Južne Afrike. Tako je i realno zaokružena priča o kraju aparthejda, rasne podijeljenosti i supremacije bijele rase koja je maksimalno eksploatisala domicilno stanovništvo.

Iste godine kada je Mandela postao predsjednik, u jednoj od najprestižnijih advokatskih firmi u zemlji, Boumen Gilfilan, Patris Motsepe, 31-godišnji advokat, postaje partner – što je samo putokaz za postavljanje temelja za sve što će uslijediti u ekonomiji, sportu, energetici.

Nakon što je ostvario do tada nemoguće, Patris se brzo zasitio toga da bude partner u firmi, pa se otisnuo putem da osnuje sopstvenu firmu – i tako nastaje Future Mining, kompanija koja je pružala rudarske usluge po ugovoru, a počeli su tako što su čistili zlatnu prašinu sa rudarskih okana u Valrifsku.

Njegova biznis ideja bila je da osnovne plate radnicima budu niske, ali da bonusi na ostvarenu dobit budu ogromni – i na taj način je motivisao i režirao uspon svoje kompanije na tržištu.

Ni mešetarenje na berzi mu nije bilo strano, pa je iskoristio niske cijene zlata 1997. godine da kupi šest rudarskih okana za svega 7,7 miliona dolara.

Najbolja stvar? Nije dao ni cent svog kapitala – aranžman mu je omogućio da dug otplati iz buduće dobiti.

Širio se po berzi i po rudarskoj grani nezaustavljivo, osnivajući nove kompanije po oprobanoj formuli – kupi ispod cijene, bez svog kapitala, pa pravi bogatstvo i otplaćuj.

Čovjek sa vizijom, koji je prošle godine ušao i u sektor obnovljivih izvora energije.

U zemlji hronične energetske krize, ulazak u solarnu industriju nije samo profitabilna, već i politički relevantna odluka – a njegove kompanije iznajmljuju solarne panele i baterije domaćinstvima, firmama, korporacijama.

Svi ovi uspjesi omogućili su mu da postane prvi Afrikanac na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi planete (2008. godine) kao milijarder, a njegovo bogatstvo se rapidno uvećava.

Da ovaj tekst ne bi završio na stranicama upravo nekog Forbs magazina, vratimo se fudbalu – i 2003. godini kada Motsepe kupuje većinsko vlasništvo, odnosno 51 odsto ekipe Mamelodi Sandaunsa, da bi ostalih 49 otkupio već naredne godine.

Kroz fudbal kao i kroz biznis – rapidno naprijed

Prve godine u ovom pretorijanskom klubu nisu bile baš instant uspješne.

U trenutku kada je kupio tim, bila je izjednačena borba sa Orlando Pajretsima i Kajzer Čifsima.

Osvojene su back2back titule 2006. i 2007. godine, a onda šest godina nisu uspijevali da se popnu na tron. Potom su osvojili 2014, pa nisu uspjeli da odbrane tron naredne godine, ali od tada su vezali osam titula zaredom – što niko nikada u Južnoj Africi nije uradio, ostavivši konkurenciju daleko iza sebe.

Orlando Pajretsi i Kajzer Čifsi imaju po četiri titule, Mamelodi čak 15 – što najbolje prikazuje koliku razliku su napravili u odnosu na najbližu konkurenciju.

Nadimak – "Brazilci", prvo jer igraju u toj kultnoj žutoj dres–plavi šorc kombinaciji, a onda i po stilu igre koji Mamelodi gaji i preferira.

Stigla je potvrda i na kontinentalnom nivou – osvojena je CAF Liga šampiona 2016. godine pobjedom u dvomeču nad egipatskim Zamalekom, a drugi put do finala su stigli ove godine, nakon što su u polufinalu bili bolji od moćnog egipatskog Al Ahlija, ali su onda poklekli od Piramidsa u finalu – ispostaviće se da je gol El Kartija u prvom meču u 94. minutu riješio pobjednika.

Sve ovo im je omogućilo ulaznicu za Svjetsko klupsko prvenstvo – sve ovo i veliko prijateljstvo Motsepea i Đanija Infantina.

Patris se zapravo ne nalazi na čelu kluba – već je to preusmjerio na sina Tlopija. Razlog?

Od 2020. godine Patris Motsepe je predsjednik Afričke fudbalske konfederacije (CAF) uz ogromnu podršku Fife.

To nije baš po pravilima, pogotovo jer je krovna kuća svjetskog fudbala obavezana na neutralnost, ali u praksi – Infantino je nezvanično omogućio da ostala četiri protivkandidata povuku svoje kandidature.

Prije par mjeseci je reizabran u drugom mandatu.

Brazilci Južne Afrike na kod Mančester sitija

Porodica Motsepe zna da nije dovoljno samo da pobjeđujete – već način na koji to ostvarujete. U njihovoj vladavini Sanduansi ne igraju samo na rezultat – igraju na stil, dominaciju, ali i na ljepotu igre.

Ne čudi što su jedini strani igrači sa južnoameričkog kontinenta, ne računajući golmana iz Ugande – Denisa Onjanga.

Napad krase dva Brazilca – Ribeiro i Artur, iza njih je Čileanac Alende, dok su tu i Argentinci Eskjivel i Suares.

Najveća zvijezda je veteran Temba Zvane, igrač ponikao u Mamelodiju, gdje je proveo cijelu fudbalsku karijeru i koji je u svojoj 35. godini, po mnogima, jedan od najboljih južnoafričkih fudbalera svih vremena (da prašta Beni Makarati).

Majstor sa loptom, sjajne vizije na terenu, ali i golgeterskih sposobnosti – prava desetka i legenda JAR fudbala, koja je na zalasku karijere i kojoj će Svjetsko klupsko prvenstvo biti sigurno vrhunac karijere (ulazim u zonu gdje nalazim ovo Frankenštajn usiljeno prvenstvo zapravo dobrim – zbog ovakvih karijera).

Trener je Migel Kardoso, portugalski stručnjak, koji je, otkad je preuzeo klub prošle godine, postavio natpis u svlačionici: "Disciplina je most između ciljeva i ostvarenja."

A iznad svega – igrači nisu samo saigrači, oni su porodica, bratstvo, jer je to temelj na kojem klub počiva.

Kardosa opisuju kao neku verziju Pepa Gvardiole, sa retorikom Murinja, ali i Artetinim pristupom.

Naravno, sve ovo u dosta manjim količinama od realnih poređenja, ali za taj nivo fudbala – on je upravo ono što treba.

Mamelodi Sandauns je neki pandan Mančester Sitija u Africi – imaju super bogate vlasnike, doduše iz svoje zemlje, koji imaju osjećaj za lokalnu zajednicu, ali s druge strane, baš kao i "građani", gledaju da naprave prije svega dugoročan sistem.

Iz sistema slijedi dominacija – a oni je u Južnoj Africi definitivno imaju.

Biće zabavno gledati ih protiv Borusije Dortmund, Fluminensea i korejanskog Ulsana, i vidjeti koliko je lokalni projekat u zemlji koja ne baštini veliku svjetsku popularnost – kompetitivan u praksi, na najvećoj sceni.