Jan Kodeš, rani majstor tajbrejka

Prekosutra počinje US Open, hoću reći, na programu je početak prvog kola muškog i ženskog singl turnira. Već smo imali kvalifikacije i mještovite dublove, ali najatraktivniji dio turnira tek treba da počne. Velika iznenađenja u prvim kolima, naročito velikih turnira, su rijetka. Ovdje ćemo da ispričamo priču o jednom od najvećih takvih iznenađenja, a koje se desilo prije pedeset i pet godina. Jedna od zanimljivih karakteristika tog iznenađenja tiče se uloge jednog u to vreme relativno novog pravila. A kod sportskih pravila, jedna caka je indikativna. Ako lično nismo svjedočili uvođenju novog pravila – kao što je moja generacija, recimo, svjedočila uvođenju šuta za tri poena u košarci - čini nam se da to pravilo postoji oduvijek.

Uglavnom, bio je prvi septembar 1971. i u prvom kolu US Opena prvi nosilac Džon Njukomb igrao je protiv Jana Kodeša. U tom trenutku, Njukomb je bez ikakve sumnje najbolji teniser na svijetu. Tog ljeta već je osvojio Vimbldon, i to u epskom finalu u kojem je pobijedio Stena Smita sa 3:2 u setovima. Lens Tingej i Bad Kolins, dva onovremena vodeća teniska komentatora bili su složni u procjeni da je 1971. godina definitivno godina Njukombova u kojoj on plastično dokazuje svoju superiornost. Njegov protivnik  Jan Kodeš nije takođe nipošto bio neki teniski “niko i ništa”. Bio je, da upotrijebimo, varijaciju na kasniju frazu “kralj šljake, prosjak trave”. Na Rolan Garosu, u ovakvom žrijebu ne bi bio proglašen autsajderom, ali na travi US Opena je to bio. Najvjerovatniji rezultat ovog meča iz perspektive većine  upućenih bio je sigurnih 3:0 za Njukomba. Ali sport ne bi bio sport, kao ni život - život uostalom, kad bi se uvijek ostvarivali najvjerovatniji rezultati. Ovaj put je i Njukomba i njegove navijače i komentatore i publiku čekalo iznenađenje.

A nije uopšte mirisalo na iznenađenje. Njukomb je prvi set dobio više nego opušteno: sa 6 prema 2 u gemovima. Poslije takvog prvog seta, vjerovatno je samo razmišljao da li će u ostatku meča protivniku dati više od tri gema pošto je bilo neke logike u kalkulaciji da će se Kodeš kako meč bude odmicao u sebi polako predavati. Ispostavilo se, međutim, da je Kodeš prvi set iskoristio da se navikne na podlogu i, kako se to kaže, adaptira. Počeo je da igra svoju igru i odveo drugi set u tajbrejk. A tajbrejk kao takav je na US Open uveden prethodne godine i bio je, dakle, dosta nova praksa.

I slično kao kod penala u fudbalu, kad slabija strana dogura dotle, reklo bi se da ima psihološku prednost. Tako će preko tajbrejka Kodeš da izjednači na jedan prema jedan u setovima. Na prvi pogled, sve se vraća na početak. Ipak, psihološki, ili možda ipak iz perspektive poznatog ishoda, tek Kodeš je u prednosti. Drugi set ponovo biva vrlo izjednačen i ponovo završava tajbrejkom i ponovo Kodeš pobjeđuje i odjednom je dva prema jedan i prednost je na strani Čehoslovaka. Ne zaboravimo ni da je riječ o meču u jeku hladnog rata, tri godine nakon Praškog proljeća, gdje je Amerikanac na domaćem terenu.

Sada su ulozi promijenjeni i Njukomb bi htio da izbjegne tajbrejk. Pokušao je da igra agresivnije, ali samo je pravio više grešaka. I odjednom Kodeš može da dobije posljednji set prilično opušteno. I eto ga: 6 prema 3 u gemovina, tri prema jedan u setovima. Najveće iznenađenje je tu, prvo ispadanje prvog nosioca u prvom kolu u istoriji US Opena. Njukomb je neviđeno razočaran, a Kodeš dobiva ogroman vjetar u leđa. Taj vjetar će da ga nosi do finala, ali neće biti lako. Već u drugom kolu muči se protiv Francuza Pjera Barta koga dobiva tijesno: 3:2. Za utjehu u trećem i četvrtom kolu, kao i četvrtfinalu svaki put ima čistih 3:0.

U polufinalu, Kodeša čeka treći nosilac Artur Eš i meč je opet epski i opet ne biva bez tajbrejka. Ovaj put najtješnji je prvi set i njega Kodeš osvaja u tajbrejku. Eš dobiva naredna dva (bez tajbrejka) i pravi mali preokret, ali Kodeš uzima posljednja dva (isto bez tajbrejka) i to je pravi preokret. Tako Jan Kodeš stiže u finale gdje ga čeka drugi nosilac i najveći Njukombov rival u toj epohi: Sten Smit. I dešava se vrlo neobičan ogledalski odraz meča iz prvog kola. Ne može se baš reći da je Kodeš ovdje sada favorit, ali definitivno jeste najveća priča turnira. Pa taj i takav Kodeš vrlo superiorno osvaja prvi set rezultatom šest prema tri.

Ali kao u prvom kolu, i sada se neko navikavao i adaptirao, ali je to bio Smit, a ne Kodeš. Žargonski rečeno, Smitu je trebao prvi set da “pročita” Kodeša pa je zaigrao potpuno drukčije i vrlo sigurno osvojio iduća dva seta: najprije šest prema tri, a zatim šest prema dva. I opet dinamika podsjeća na prvo kolo, samo što Kodeš nije Kodeš iz prvog kola. Sada on zna da mu sve zavisi od četvrtog seta: ili ostaje u meču ili će da izgubi. I napokon se ponovo “sastavio” Jan Kodeš, rani majstor tajbrejka, i doveo četvrti set do tajbrejka. Ali, krčag ide na vodu dok se ne razbije. A ovaj tajbrejk je razbio – Sten Smit te je tako rezultatom 3:1 u setovima u finalu osvojio US Open.

Devet godina kasnije, 1980, Kodeš je učestvovao u legendarnom trijumfu Čehoslovačke u Dejvis kupu, a ove godine je proslavio osamdeseti rođendan. Imao je impresivnu karijeru i kao sportista i kao sportski radnik. Smatra se avangardom zlatne čehoslovačke generacije koju je u muškom tenisu simbolizovao Ivan Lendl, a u ženskom Martina Navratilova. A u prvom kolu US Opena ove godine mogao bi da priželjkuje neko iznenađenje, sa ili bez tajbrejka.