Kanu – pola vijeka

Kad futuristi govore o velesilama budućnosti, skoro neizbježno se pomene – Nigerija. Afrika je svakako kolijevka čovječanstva, a po mnogima i kontinent budućnosti. Nigerija je ubjedljivo najmnogoljudnija afrička zemlja. S blizu 250 miliona stanovnika ima skoro duplo više od prve naredne – Etiopije i više od duplo više nego što ima treći po redu – Egipat. Populacija Nigerije je ekstremno mlada; prosječna dob je oko osamnaest godina. U Nigeriji se govori oko pet stotina jezika, a filmska industrija je druga najveća na svijetu.

U oblasti sporta, Nigerija je jaka, ali čini se da tu njeno vrijeme tek dolazi. Ima 27 olimpijskih medalja, što će reći da četiri afričke zemlje imaju više. Kad je o fudbalu riječ, notirano je da su afričke ekipe ovaj put na Svjetskom prvenstvu odlično odradile prvu, grupnu fazu takmičenja. Nigerije ove godine, međutim, nije bilo, pošto se nije kvalifikovala.

Nigerija je šest puta učestvovala na završnicama Svjetskih prvenstava, a tri puta je prolazila grupnu fazu i dolazila do osmine finala. Prvi put su na SP-u bili upravo u Americi 1994. Tu se 1996. desio i najveći međunarodni uspjeh nigerijskog fudbala: legendarno olimpijsko zlato. A baš sutra, bukvalno sutra, prvog avgusta ove godine, najvažniji igrač tog čudesnog pohoda slavi pedeseti rođendan. Mislim, naravno, na Nvankvo Kanua.

Kanu je, dakle, rođen 1.8.1976. Rođen je u gradu Overiju, na jugu zemlje, sa oko četiri stotine hiljada stanovnika. Njegova evropska karijera započinje u Ajaksu 1993. Godinu dana kasnije ima debi u seniorskoj reprezentaciji u prijateljskoj utakmici protiv Švedske, ali nije dio tima koji ide na Svjetsko prvenstvo. Tamo je Nigerija u osmini finala nesretno izgubila od Italije, nakon što je vodila kroz najveći dio regularnog toka meča. (Usput, prošla je dalje kroz potešku grupu sa Argentinom, Bugarskom i Grčkom.)

I dakle, dvije godine kasnije, evo Nigerije na Olimpijskim igrama u Atlanti. Smješteni su u grupu sa Brazilom, Japanom i Mađarskom. Na početku turnira Kanu nema još ni punih 20 godina, ali je kapiten i lider ekipe. Kako se to kaže, prva utakmica je na ovakvim turnirima jako važna, idealno je pobijediti, a važno je ne izgubiti. Nigerija je pobijedila Mađarsku 1:0, a strelac je Kanu. Nakon toga, trijumfuju nad Japanom 2:0 i prolaz dalje je praktično osiguran. Utakmica s Brazilom je tijesna, Nigerija gubi 1:0, ali sigurno prolazi dalje gdje je u prvom meču eleminacione faze čeka Meksiko. Najavljivana je neizvjesna utakmica, ali Nigerija pobjeđuje sa komotnih 2:0. Ekipu već nazivaju “Super orlovi”. Fortuna je htjela da polufinale bude repriza posljednjeg meća iz grupne faze. Nigeriju ponovo čeka moćni Brazil.

Od prethodnog sraza ove dvije reprezentacije prošlo je, dakle, samo šest dana. Polufinalna utakmica se igra 31. jula, dan uoči Kanuovog dvadesetog rođendana. Ali jedna stvar je tu posebno divna; u američkoj savezoj državi Džordžija gdje se meč igrao je bilo šest popodne (ili uveče) posljednjeg dana jula, ali u Nigeriji je bila ponoć 1. avgusta, U Nigeriji, Kanuovoj rodnoj Nigeriji, je već počeo njegov rođendan. I na samom kraju meča, Brazil je vodio 3:2 i sve je djelovalo logično, ali onda u posljednjim trenucima, Kanu postiže gol za tri naprema tri, kao poklon svojoj domovini. A onda, u četvrtoj minuti prvog produžetka, u vrijeme dok postoji pravilo zlatnog gola, Kanu postiže svoj drugi gol u večeri svog rođendana, kao poklon samom sebi i Nigerija je u finalu. Tamo ih čeka Argentina. Fudbalski uspjeh za Argentinu je difolt, a Nigerija je “nabrijana” kao nikad. Nigerija u finaliu pobjeđuje sa 3:2 i postaje olimpijski pobjedik što je najveći uspjeh afričkog fudbala svih vremena.

Kanu je izabran za najboljeg igrača turnira i, kasnije, najbolje afričkog fudbalera godine, ali drama njegovog života tek treba da počne. Njemu je, dakle, dvadeset godina i on je igrač Ajaksa. I poslije takvog turnira, koliko god Ajaks bio veliki klub, očekuje se da pređe u veći. U za to vrijeme neobičmo velikom transferu od blizu pet miliona dolara, on iz Ajaksa prelazi u Inter. Međutim, tamo mu na rutinskom  ljekarskom pregledu pronalaze ozbiljnu urođenu srčanu manu, oštećenje aortnog zalistka. Opšte je mišljenje da je njegova fudbalska karijera završena, da nastavak profesionalnog igranja fudbala predstavlja preveliku opasnost po život.

Kanu ne želi odustane, a predsjednik Intera Morati mu je podrška. Ipak, u novembru iste godine, vraća se u Ameriku, na tešku operaciju na otvorenom srcu koja je, srećom, bila uspješna. Ipak, da sve ne bude kao u bajci, u Interu ne dobiva pravu šansu. Ali zatim prelazi u Vengerov Arsenal gdje postaje jedna od legendi kluba. Osvojio je dvije šampionske titule i dva FA kupa, a navijači Arsenala nikad neće zaboraviti onaj het trik protiv Čelzija nakon što je njihov klub gubio 2:0. To je bila jedna od onih prilika kad su navijači Čelzija shvatili da je 2:0 najopasniji rezultat, naročito, eto, kad s druge strane imate Kanua. Poslije je igrao i za Vest Brom i za Portsmut, a za potonje je postigao pobjedonosni gol u finalu FA kupa u sezoni 2007/2008.

Fudbal je važna stvar, ali ne može da bude veći od života. A Kanu je s dvadeset godina to naučio na teži način. I osnovao je humanitarnu organizaciju “Kanu Heart Foundation” koja je finansirala više od pet stotina operacija za afričku djecu rođenu sa srčanom  manom. Sutra je pedeseti rođendan čovjeka koji je prije trideset godina bio na vrhu svijeta i gledao smrti u oči. Priča je to veća od života.