Lampardovo nebesko plavo i bedž Premijer lige

Kolike su šanse da 31. januara dobijete poklon? I to skupocjeni.

Ljudi koji posljednjeg dana najdužeg mjeseca u godini slave rođendan najčešće ne prolaze baš najbolje. Znaju da je, kada ih pred vratima sačeka ili im u ruke padne lijepo iznenađenje, taj neko mislio na njih i vjerovatno dobro razradio taktiku.

Taktiku je, na terenu i u životu, i te kako znao da pogodi Hari Rednap, a baš 31. januara 1996. godine Vest Hemu je darovao fudbalski biser – mada je više vrijedio u plavom Čelsijevom dresu – maloljetnom Frenku Lampardu njegov tetak dao je priliku da ispuni svoj i očev san i napravi prve profesionalne korake na putu postanka legende veće od Frenka Seniora. Dobro, ne u očima navijača Vest Hema.

Tog dana prvi put je na travnjak „Bolejn graunda“ zakoračio Frenk Lampard, pet mjeseci prije 18. rođendana. Sa brojem 26 na dresu zamijenio je Džona Monkura, a zanimljivo je da je svoje završne minute na utakmici čekao čovjek u zelenom dresu, takođe sa brojem 26, veteran, 38-godišnji Gordon Strahan. Sjajno je kako su njegova i Lampardova karijera isprepletane, upravo timom protiv kog je Frenk debitovao – Koventrijem.

Legendarni Škot igrao je svoju pretposljednju profesionalnu sezonu u timu u kom je skoro godinu kasnije debitovao kao trener, a gotovo tri decenije nakon toga posao menadžera „nebesko plavih“ dobio je čovjek koji vjerovatno mnogo bolje pamti taj 31. januar 1996.

Frenk Lampard je u novembru 2024. godine postao 14. trener otkako je Strahan napustio klupu Koventrija, na kojoj je najduže sjedio u karijeri, i preko sautemptonske luke se vratio u Škotsku da piše istoriju sa Seltikom.

Legenda Aberdina i Lidsa napustila je brod koji je u proljeće 2001. krenuo da tone ka najdubljim dubinama engleskog profesionalnog fudbala – Koventri je prvi put od 1967. godine ispao u niži rang, Strahan je prešao u Sautempton, a tog ljeta je Lampard „izdao“ oca, tetka i ostale „čekićare“ i potpisao za Čelsi u transferu vrijednom 11 miliona funti.

Četvrt vijeka nekadašnji „stručnjaci za izbjegavanje ispadanja“ čekaju na povratak u Premijer ligu i djeluje da su konačno našli završni dio slagalice – najboljeg strijelca među vezistima, predstavnika novog talasa trenera iz generacije igrača koji Engleskoj nisu donijeli ono o čemu sanja decenijama.

U novoj ulozi u fudbalu, onoj kraj aut-linije, ta generacija se poprilično traži, a upravo u potrazi za trenerskim identitetom Lampard zajedno sa novim klubom traži i povratak u elitu.

Frenk nije trener početnik – narednog ljeta biće decenija otkako je u trenerskim vodama, u koje je uplovio pravo iz kopački. Tri puta je bio u Čelsiju sa tri praktično različite uloge, drugi put je u Čempionšipu, a uz premijerligašku godinu u Evertonu nije ostavio uopšte toliko loš utisak, kada se u obzir uzmu sve okolnosti. One su razne – od briljantne igračke karijere koja je svim trenerima balast, preko trenutka u kom se Čelsi nalazio kada je Lamps stigao iz Derbija, do surove, često nerealne fudbalske javnosti u Engleskoj, predvođene „stručnjacima“ u vidu upravo Lampardovih nekadašnjih saigrača. Ono što je činjenica – na svakom poslu falio mu je veliki korak u ključnom momentu.

Zato se sada baš ta javnost pita da li se ogriješila o Lamparda, jer kada se njegov učinak stavi u prizmu realnosti na svim frontovima, on nije katastrofalan kakvim se predstavljao, a pogotovo pošto je Koventri uzdigao od opasne zone Čempionšipa do „early bird“ kotizacije za Premijer ligu u roku od jedne sezone.

Posao u gradu u srcu Engleske za Lamparda je stigao iznenada i, kao i u Čelsiju, sa dodatnom dozom pritiska, većom od onog koji se postavlja pred svakog trenera koji preuzima - nakon otkaza klupskoj trenerskoj legendi.

Lampardov prethodnik Mark Robins uklesao je svoje ime u zidove stadiona pošto je brod koji je od početka milenijuma krenuo da tone ka „non-league“ fudbalu usmjerio ka vodama koje mu pripadaju i stigao do moreuza Premijer lige, kroz koji nije prošao. U maju 2023. godine, u najskupljoj utakmici engleskog fudbala, finalu plej-ofa Čempionšipa, promašeni penal izvjesnog Fankatija Daboa, čovjeka koji je na 150 utakmica u tri ranga niža od Premijer lige dao jedan cijeli gol, ostavio je Koventri u suzama, a ispunio san Luton Taunu. Ta sezona „prodala“ je Viktora Đokereša u Sporting, a Koventriju donijela profit od skoro 25 miliona eura.

Već naredne sezone ponovo su penali spriječili Robinsa i momke da igraju za trofej na Vembliju – meč polufinala FA kupa sa Mančesterom jedan je od antologijskih, ali je donio svu surovost fudbala.

Iako je od minusa od 3:0 do 71. minuta čudom stigao do jedanaesteraca, ili, bolje reći, spornom VAR odlukom u korist „crvenih đavola“ bio spriječen da kompletira senzaciju, Koventri nije ponovio 1987, kada je osvojio svoj najveći trofej u istoriji, jedini FA kup. Iako su penali otvoreni Kolinsovom odbranom Kazemirovog šuta, Ten Hagov Mančester je otišao u finale i na kraju ga dobio u gradskom derbiju sa Sitijem.

Niko nije mogao ni u najcrnjim košmarima da sanja da će samo pola godine kasnije klub biti u opasnoj zoni Čempionšipa. Početkom novembra 2024, godinu i po od koraka do sna, Elis Sims i društvo bili su na samo dva boda od opasne zone, ali, činilo se, s dovoljno vremena za Robinsa da održi nadu u projekat. U pitanju je čovjek koji imao sav kredit - u drugoj sezoni na klupi „nebesko plavih“ vodio je tim u Ligu dva, što je bilo tek drugi put u istoriji da je Koventri igrao četvrtoligaški fudbal.

Tako nije mislio vlasnik, Dag King­­­­­­­­­­­­, koji je napravio bolan rez, a on je najteže pao navijačima. Sedam i po godina Mark Robins bio je centar tima koji je morao da nađe novog vođu ali zadrži identitet, a Lampard je sve morao da zaradi na terenu. To je učinio i podsjetio na dane iz Derbija, sa početaka trenerske karijere, u kojima je pokazao da zna kako se pliva u morima Čempionšipa, iako u njemu nikada nije igrao.

Već do "Boksing deja" stigla je reakcija, jasan je bio Frenkov plan da uspostavi 4-2-3-1 formaciju, najsličnije onome što je učio u Čelsiju, a direktni fudbal sa mnogo transformacija u fazama odbrane i napada vratio je krv u žile Koventrija.

Lampard je nastavio da gradi na onome što je Robins stvorio, prvi prelazni rok iskoristio je da očvrsne sredinu ključnim pojačanjem, Metom Grajmsom, i nije bilo remećenja timske hemije. Sve je rezultiralo petim mjestom u maju 2025. godine – na istom se bio našao i najbolji Robinsov tim dvije sezone ranije, a Lampsov je bio na milimetar od novog Vemblija.

Ujednačeno polufinale plej-ofa sa Sanderlendom, nakon ukupnih 2:2 i uz momentum na strani gostiju na Stadionu svjetlosti, prelomio je Den Balard golom u stilu Didijea Drogbe u 122. minutu. Baš kao što se Čelsijev golgeter našao ispred tadašnjeg kapitena i pogodio u finalu Lige šampiona protiv Bajerna 2012, tako se i sjajni Sjeverni Irac ispriječio Lampardu i Koventriju na putu do finala.

Iako je Frenk kazao da mu je to jedan od najtežih trenutaka u karijeri, rana sa sjevera Engleske pekla je Koventri manje od one s Vemblija dvije sezone ranije, a udarac koji je zadao Sanderlendov štoper bio je samo ležeći policajac na putu onome što je ovog ranog proljeća postalo gotovo potpuna izvjesnost.

Lampard je za tri prelazna roka doveo samo 10 igrača, a klub je napustilo 13, od čega je najznačajniji odlazak čovjeka koji je promašio odlučujući penal u meču s Lutonom, Bena Šefa. Velšanin je potpisao za Reksam, a njegovo mjesto zauzeo je Met Grajms, prva Lampardova kupovina, i postao ono što je njegov „gaffer“ bio u Čelsiju – možda ne kao golgeter, ali svakako kao centralna figura tima koji ima toliko napadačkih opcija i širine. Bivši fudbaler Svonsija igrač je sa najviše dodira, pasova i kreiranih šansi za saigrače ove sezone, stvorio je perfektnu saradnju sa Džekom Rudonijem, kog je u odsustvu uspješno mijenjala zimska akvizicija iz Brentforda na pozajmici, Nigerijac Frank Onjeka.

Osim Rudonija, ovog marta povredama je bio uzdrman i najbolji strijelac, Hađi Rajt, koji je propustio i proljećnu akciju američke reprezentacije, ali Lampard ima dovoljno opcija – druga u špicu, starosjedilac Elis Sims je na 10 golova, a trio iza pravi razliku: Tomas-Asante postigao je 12, Sakamoto i Mejson-Klark po sedam golova, a Robsonovo otkrovenje iz Sarpsborga, Viktor Torp, čak osam iz drugog plana. Jedan od najkonstantnijih je i holandski ofanzivni bek Milan van Evajk, sa osam dodavanja za gol drugi najbolji asistent lige među defanzivcima.

Rivali u Čempionšipu prosto ne znaju odakle prijeti veća opasnost, što potvrđuje 84 data gola na 40 mečeva i činjenica da su samo Lester i Oksford, uz Ipsvič u dva meča odigrana u dvadesetak dana, sačuvali mreže u duelima s Koventrijem.

Početak sezone bio je fenomenalan, 28 bodova u 12 kola, a prvi poraz Lampardovoj ekipi nanio je Reksam, uz het-trik Kifera Mura u goleadi u Velsu 3:2.

Sa zimom je stigla kriza i prijetnja Midlzbroa i Ipsviča, ali je na prve vezane poraze u Čempionšipu Koventri odgovorio premijerligaški – Hađi Rajt je het-trikom protiv direktnog rivala za trofej, Midlzbroa, pokrenuo novu seriju pobjeda, koja je zaokružena razbijanjem Prestona 3:0 na „CBS areni“ sredinom marta. Tada se sa tribina čulo „Osvojićemo ligu“!

Koventri je nastao 1883. godine kao Singers, a podvig o kom pjevaju navijači ostvario je samo četiri puta – tri puta u trećem rangu i 1967. godine u Diviziji dva.

Lampard ne krije euforiju, zajedno sa prvim čovjekom kluba Dagom Kingom poziva navijače da sanjaju, a uz formirani kostur tima i pametno trošenje ima čemu da se nada od ljeta. Uz to, Koventri se konačno skrasio – od prošlog avgusta „CBS arena“ u vlasništvu je kluba koji je tokom vijeka i po postojanja igrao na pet različitih stadiona kao domaćin.

Sve ide ka tome da će se na stadionu koji prima skoro 33 hiljade ljudi, što je više od osam današnjih premijerligaških, ponovo igrati najjači engleski fudbal. Treba imati na umu da je Dag King sa saradnicima sve ovo izgradio drugačije od Lestera, Sautemptona ili Ipsviča, koji su imali značajna sredstva iz sistema „padobran“ solidarnosti - finansijkog vida pomoći kojim Premijer liga ublažava pad timova u Čempionšip.

Šest je kola do kraja najjače među drugim ligama – šest teških mečeva za „nebesko plave“, među kojima još tri s timovima iz top 10. Nakon velike pobjede nad Derbijem 3:2 ovog vikenda na pogon povratnika Rudonija slijedi Hal, a na kraju Reksam i Votford. Do tada bi trenutnih +11 u odnosu na Milvol, i još važnijih +12 od Midlzbroa, trebalo da budu više nego dovoljni da ulice grada koji ima bratske odnose s Beogradom preplave svijetloplave rijeke navijača.

Kako igraju Grajms i saigrači, ne bi bilo čudno da se približe trocifrenom broju bodova do početka maja i da dobiju sve mečeve u aprilu – na poraze su više puta reagovali serijama pobjeda, a 1:2 protiv Sautemptona u Zapadnom Midlendsu preboljeli su s 3:0 u Svonsiju pred reprezentativnu pauzu i velikim trijumfom u subotu, pravim šampionskim.

Ko god je na drugoj strani strahuje kada vidi jedan od najupečatljivijih grbova engleskog fudbala, sa loptom, slonom, orlom i feniksom na njemu. Nećemo se ovom prilikom baviti heraldikom, ali pretpostavlja se da slon na grbu simbolizuje Sent Džordža, koji je prema engleskoj varijanti legende rođen u Koventriju. Sveti Georgije u raznim varijantama imena zaštitnik je brojnih naroda, ali u svima ubija zmaja, a slon se smatra životinjom arhineprijateljem aždaje.

Lampardovu karijeru obilježio je tamnoplavi Čelsijev dres i lav – sada u bleđoj nijansi i s Koventrijevim simbolima traži upravo lava, onog koji je pečat kraljevskog engleskog fudbala. Možda mu je trebalo da, poput boje, izblijedi i svoj trenerski ugled, spusti se na sprat niže i, možda paradoksalno, doživi najsvjetliji trenutak dosadašnje trenerske karijere.

Jeste da mu nebeskoplava nije nepoznata – pomiješana s Vest Hemovom klaretnom mu vjerovatno teče venama kao djetetu Apton parka, Njujorkovu je nosio u MLS ligi, a potom na povratku u Premijer ligu, u Sitijevoj, ponovo zabio nož u srce svojima – prvi gol u Engleskoj otkako je napustio Čelsi dao je upravo „plavcima“.

Nije im samo dao gol – osim svega što im je dao kao igrač, dao im je generaciju koja ih je vratila na krov Evrope, ali s Tomasom Tuhelom na klupi. Lampard je da je ozbiljan trenerski materijal, osim u Derbiju, koji je kao debitant doveo do finala plej-ofa Čempionšipa 2019. sa Aston Vilom, pokazao kada je sjeo na uvijek užarenu klupu „Stamford Bridža“.

Bila je užarena pogotovo tih dana, kada je sa medaljom Lige Evrope London napustio Mauricio Sari, a Čelsi dobio zabranu transfera na dva prelazna roka. Lampard se tada uhvatio u koštac sa uzdrmanim timom koji je prodao Realu najboljeg igrača Edena Azara, promovisao plejadu mladih momaka na čelu sa današnjim kapitenom Risom Džejmsom i stigao do finala FA kupa i četvrtog mjesta u ligi koje je osiguralo novu sezonu u Ligi šampiona.

Transferi koje je obavio uglavnom su okarakterisani kao promašaji, ali 100 miliona plaćenih Leverkuzenu za Kaja Haverca bili su vrijedni druge Lige šampiona u istoriji kluba. Njemac je u „Kovid“ finalu sa Sitijem pogodio za gotovo senzaciju, a Lampard je sve gledao kao navijač, pošto je tim koji je sagradio vodio današnji selektor Engleske.

U Čelsiju je prvo godinu bio trener u omladinskom pogonu do odlaska u Derbi 2018, ponovo se vratio na „Stamford Bridž“ dvije godine nakon otkaza i bio „bebisiter“, kako je sam kazao, nakon što je otjeran Grejem Poter. Između dva različita posla s „plavcima“ spasao je Everton gotovo sigurnog ispadanja 2022. godine, ali ga je nova rezultatska kriza, nešto što ga je krasilo gdje god je bio, ponovo koštala poslije samo godinu na Gudisonu. Zato su svi bili stava da je Lampard još jedno veliko igračko ime koje ne može da bude trener i uporedili ga sa nekadašnjim saigračima – Džerardom, Runijem, Nevilom...

Onda se desio Koventri, klub nestabilne moderne istorije koji je postao stabilan, a brod je kroz kratku i jaku oluju koja je s pučine zbacila Robinsa na površini održao kapetan Frenk i vratio ga na kurs postavljen još u Lugu dva 2017. godine.

Lampard sada ima priliku da konačno napravi korak koji mu je falio – da na bojnom slonu dobije rat sa aždajama Čempionšipa i prođe kroz cilj, poželjno kao prvi, potpuno prihvatljivo kao drugi i možda baš oko dana Sent Džordža, 23. aprila, svom gradu pokloni najbistrije plavo nebo u 25 godina. Da postane prvi Koventrijev premijerligaški trener od svog druga kraj aut linije 31. januara 1996. godine, Gordona Strahana.