Sad svi znaju za Maklesfild: Bajka koju smo sanjali čak 117 godina
Samo nas nekolicina (verovatno nas ima puno, samo se ne znamo) zaljubljenika u igre malih klubova, zanesenjaka istorijom fudbala u njegovoj kolevci, bez preterano puno obaveza vikendom, posvetilo se gledanju duela koji je počeo u vreme subotnjeg porodičnog ručka, sa jednom željom, dajte da vidimo iznenađenje
10.01.2026. 18:55 h
„Le roi est mort, vive le roi“ stara je francuska poslovica, kojom je označavan prenos vlasti sa preminulog monarha na novog, i suštinski njeno značenje je „Kralj je mrtav, živeo kralj“.
Ako ste u ranom popodnevnom prenosu propustili duel u FA Kupu, između Maklesfilda i Kristal Palasa, onda su vas naslovi prenesenog značenja naterali da zažalite što niste gledali.
Ako ste istinski osetili žal za tim, opravdano je, jer su vas svi svetski mediji obavestili da je branilac trofeja u FA Kupu, Kristal Palas poklekao u duelu sa šestoligašem, za kojeg možda niste ni čuli, kao i da je to događaj koji se dogodio nakon 117 godina.
Did that just happen? pic.twitter.com/5fQIS3V1vw
Razumemo i razlog što sada žalite, što niste gledali, jer koga pobogu zanima susret šestoligaša i prosečnog Premijerligaša, zar to nije samo jedan u nizu duela koji ne interesuje nikog van tog malog mesta, duel kojeg su i Palasovi navijači posmatrali kao samo još jedno obično gostovanje, meč koji žele da se što pre završi, jer postoje i bitnije obaveze u važnijim takmičenjima.
Ljubitelji željni spektakla i golova s nestrpljenjem su čekali duel Totenhema i Aston Vile, jer eto može biti golova, ljubitelji huliganskih filmova nadali su se iznenađenju Milvola protiv Barnlija, eventualno iznenađenje tražilo se u duelu Sitija i Eksitera ili Čarltona i Čelzija, a kladioničari su čeznuli za goleadama na svim utakmicama, verovatno.
Samo nas nekolicina (verovatno nas ima puno, samo se ne znamo) zaljubljenika u igre malih klubova, zanesenjaka istorijom fudbala u njegovoj kolevci, bez preterano puno obaveza vikendom, posvetilo se gledanju duela koji je počeo u vreme subotnjeg porodičnog ručka, sa jednom željom, dajte da vidimo iznenađenje.
Iako je to iznenađenje izgledalo kao samo još jedna pusta želja, onakva kakvu ni Deda Mraz ne bi mogao da nam podari, dogodilo se, jer je maleni Maklesfild ispisao istoriju izbacio branioca titule i mimo svih očekivanja prošao u narednu fazu, a svojim navijačima i gradu podario verovatno jedan od najvećih uspeha u istoriji, ali i jednu nezaboravnu uspomenu svima koji su ovog popodneva prisustvovali na stadionu „Moss Rose“ koju će prepričavati unucima.
1909 - Macclesfield are the first non-league team to eliminate the FA Cup holders since Crystal Palace knocked out Wolves in the 1908-09 first round. Fairytale. pic.twitter.com/0Dyl5aMMaN
Znamo svi mi da Palas nije jedan od najvećih, ali za maleni Maklesfild je personifikacija moći, do danas branilac trofeja u najstarijem takmičenju i klub koji zna kako se iz pozicije autsajdera osvaja trofej. Setite se, Palas je lani na Vembliju pobedio Mančester Siti.
Dok svetski mediji bruje o ovom neverovatnom uspehu, koji su režirali Doson i Bakli golovima u 43 i 60 minutu, a ublažio Pino u nadoknadi, vreme je da se podsetimo turbulente istorije današnjih heroja, kluba kojem danas u grbu stoji godina osnivanja 2020, ali kluba koji baštini tradiciju još s kraja 19. veka.
Prema budističkoj tradiciji, Sidarta Gautama (Buda) uspeo je da prekine ciklus reinkarnacija, spasi se patnje i mira, no sigurni smo da je iole mogao da pretpostavi da će Maklesfild, odnosno jedna od njegovih reinkarnacija, napraviti ovakav istorijski iskorak, ne bi ni pomišljao na to.
Maklesfild je gradić sa nešto preko 50.000 stanovnika, nalazi se u Češiru, na oko 60-ak kilometara od Mančestera, kroz istoriju je bio poznat kao centar proizvodnje svile, a svoj prvi fudbalski klub dobili su 1874. godine, koji se zvao Maklesfild. Zbog duge tradicije proizvodnje proizvoda od svile i klub je dobio nadimak „Silkmen“ odnosno, „momci od svile“.
Klub je od tada pa sve do kraja Drugog svetskog rata, igrao u okružnim ligama Mančestera i Češira i nije beležio neke značajnije uspehe. Međutim, nakon toga, klub je ponovo osnovan 1946. godine, ovoga puta pod nazivom Maklesfild Taun.
Sve do kraja šezdesetih igrao je u nižim rangovima, a onda postao i jedan od osnivača Nortern Kaunti Lige, odnosno šestog ranga takmičenja. Tokom sedamdesetih osvajaju i FA Trofi, takozvani kup za klubove od petog do osmog ranga takmičenja.
Prvi veći uspeh, ostvarili su krajem osamdesetih, kada su se plasirali u Konferenciju, a već tokom devedesetih kreće njihov zlatni period. Na kraju sezone 1993-1994, bili su šampioni Konferencije, ali nije im omogućen ulazak u fudbalsku ligu, jer stadion nije ispunjavao kriterijume za profi fudbal.
No, to ih nije poremetilo, dve godine kasnije osvajaju drugi pehar FA Trofija, a samo godinu dana kasnije nepravda je ispravljena, osvojena je Konferencija i dozvoljen im je ulazak u fudbalsku ligu.
Sa klupe ih je tada predvodio Sem Mekilroj, nekada igrač Mančester Sitija, a koliko su bili uspešni najbolje pokazuje podatak, da su u prvoj sezoni u četvrtom rangu izborili plasman u treći rang, kao vicešampioni.
No, to je bio njihov najveći domet ikada, samo jedna sezona u trećem rangu i povratak u četvrti gde su ostali sve do 2012. godine, kada kreće njihov pad.
Počinje i finansijska kriza, od koje će se klub batrgati, pa čak na kratko i uspeti da je prevaziđe. Vratili su se 2018. godine u Ligu 2, a u njoj su opstali i godinu dana kasnije, kada je na klupi sedeo niko drugi do Sol Kembel.
On je pokušao da ih spasi, na terenu je to i uspeo, no nije uspeo da spreči finansijski slom, koji je usledio iako je čak iz svog džepa davao sredstva za opstanak kluba. Godina kovid pandemije, trebala je da bude nova sezona za maleni klub u Konferenciji, no sud je odlučio da klub mora da proglasi bankrot, jer su dugovanja premašila imovinu kluba.
Septembar te godine je označio gašenje kluba, koji je morao da istupi iz petog ranga i da sve krene iz početka. No gašenje Tauna, nije značilo kraj fudbala u ovom gradiću.
Lokalni biznismen, Robert Smithart, odlučio je da svojim sugrađanima vrati osmeh na lice, kupio je celokupnu imovinu ugašenog kluba i osnuje novi, koji će nositi istorijsko ime i krenuti od 10. ranga.
U šest godina postojanja „novog“ Maklesfilda ostvarene su četiri promocije, klub je u šestom rangu i polako sanja povratak u društvo koje mu minimum pripada, barem Konferenciju.
A subotnje popodne, 10. januara 2026. godine je datum koji je u novijoj istoriji sigurno najveći uspeh, a navijači ovog kluba verovatno tek počinju da sanjaju velike stvari.
Mogu li do njih stići, tek ćemo da vidimo, ali teško da postoji iko ko od danas, ne želi Maklesfildu da nastavi da ruši klubove mnogo veće od sebe.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram