Andrej Kostić u kopačkama Pipa Inzagija

Kada je ljetos Maks Alegri stigao u Milano, bilo je teško utvrditi šta su realne ambicije kluba ove sezone. Milan nema obaveza u Evropi, ima znatno manje utakmica nego rivali, pa je i planiranje tima bilo podređeno tome. Zato je kada se sve sabere odluka Luke Modrića da dođe u grad mode bila logična. Ostao je na vrhunskom nivou, igraće jednom nedjeljno i biti lider ekipe na terenu i u svlačionici.

Znao je očigledno i Alegri šta radi i šta želi, pa sada nakon 15 kola njegova ekipa ima bod manje od Intera koji je prvi. Ali Serija A ove sezone izgleda prilično ujednačeno, bez izrazitog favorita, četvrti Juventus ima samo četiri boda manje od lidera.

Milan ove sezone ofanzivno mnogo, na duže staze i previše, zavisi od dvojca Pulišić - Leao, koji, u sistemu Alegrija uglavnom glume najisturenije igrače. I jednom i drugom ipak je prirodnije da napadaju sa krila. Ali to ove sezone ne predstavlja problem. Njih dvojica dala su zajedno 12 golova uz tri asistencije. Učinak 15 G/A od 24 postignuta gola.

Nije mnogo Milan dobio od Santijaga Himeneza od kako je došao u januaru ove godine. A stigao je kao jedan od najboljih strijelaca u evropskom fudbalu, pošto je rešetao mreže u dresu Fejnorda.

Zato se Milan ove zime baca u potragu za pojačanjima u vrhu napada. A najbliži San Siru za sada je Niklas Filkrug, Njemac iz Vest Hema. Reprezentativac Elfa u Londonu nije pokazao mnogo, nastavio je tradiciju Vest Hema sa angažovanjem neproduktivnih špiceva jer se u Londonu nisu ranije, baš kao ni nekadašnji napadač Verdera i Borusije Dortmund, snašli Skamaka, Aler, Zaza. Alegri sigurno zna razlog zašto ga želi sada, a jedan može biti i manjak ponude na tržištu.

Kako god bilo, prethodnih dana pojavila se informacija da je Milanova potraga za špicom došla i do humske ulice u Beogradu i pokucala na vrata Andreja Kostića. Momak koji je ljetos došao u Partizan i odigrao odličnu polusezonu zapao je već za oko skautima, pa djeluje da neće još mnogo biti u Beogradu.

Andrej Kostić će u januaru napuniti 19 godina, a o njegovim kvalitetima zna se odavno, pogotovo u Podgorici i Crnoj Gori. Još dok je nastupao u mlađim kategorijama pričalo se o dječaku koji rutinski trese mreže i ima sve karakteristike potrebne za vrhunski nivo fudbala. A za špica je, obrni okreni najvažnije da daje golove. A Kostić to radi na sve načine iz svih pozicija.

Mladi napadač Parnog valjka nije ove sezone prvi izbor na mjestu najisturenijeg, jer prednost ima Jovan Milošević. Riječ je o dva različita tipa napadača, jer Kostić je finišer, dok Milošević učestvuje u stvaranju igre i situacija. A koliko Kostić efikasno koristi svoje vrijeme pokazuju podaci o odnosu minuta i golova.

U Superligi Srbije na 20 utakmica postigao je osam golova, a proveo je na terenu svega 528 minuta, što znači da pogađa na svakih 66 minuta u šampionatu. Ove sezone po tom parametru u najjačim ligama najbolji je Heri Kejn sa golom na svaka 62 minuta Bundeslige, dok Kostićev potencijalni saigrač, Kristijan Pulišić, u Seriji A trese mreže na 74 minuta.

U tekstovima koji su se pojavljivali prethodnih dana, a na temu Kostića i Milana, mnogi navode da bi devetka Partizana za početak bila u mladom timu rosonera. A da li bi to bio dobar potez za njega?

Kostić je prije Partizana igrao za Budućnost. Ovo mu je praktično tek druga profesionalna godina s tim što je u dresu plavo bijelih prošle sezone odigrao takođe 20 ligaških mečeva, ali sa još manje minuta. Dakle, još uvijek nema makar polusezonu u kojoj je bio glavni špic u ekipi. Uz sve to, Kostić je i reprezentativac Crne Gore na kojeg se najozbiljnije računa.

Da li je u ovom momentu dobro za Kostića da ide u Milan, savjetovaće ga sigurno agenti, porodica i saradnici. Da li svojim kvalitetom može eventualno odma da se ponudi kao opcija Alegriju? Za početak sa klupe?

Kostić je odlaskom iz Budućnosti u Partizan napravio veliki korak, a Milan je naravno još znatno veći. A sve to može da se desi u pola godine.

Napadači koji su najviše pokazali pod Alegrijem, ili statistički samo gledano, po golovima, su Dibala i Ibrahimović. Slijede Iguain, Mandžukić i Vlahović. A baš je za srpskog napadača vladalo mišljenje da se nije uklapao u Alegrijev sistem, tj. da bi mu bolje legao neki ofanzivniji trener koji bi od njega napravio mašinu koja može svake sezone dati 30 golova, a ne samo pola od toga što je bio slučaj kod Alegrija. Na sve to, Vlahović se prethodnih mjeseci baš i pominjao kao želja Milana.

Kostić mora da nauči i na primjeru svog druga i saigrača iz Budućnosti i reprezentacije, Vasilija Adžića, koji već drugu sezonu ne igra dovoljno u Juventusu. Takođe, Milan godinama nije poznat kao klub koji se oslanja na mlade špiceve. Da krenemo od nekada Paloskija i Kutronea do današnjeg Kamarde kojeg su dali Lećeu na pozajmicu. Ne treba generalizovati, ali treba razmisliti o tome.

Kostić danas najviše podsjeća na Pipa Inzagija. Konstantno na ivici, zna gdje je prostor, umije da poturi nogu i glavu gdje treba, jednostavno ima njuh za gol ili prosto rečeno hoće ga gol.

Sjetimo se samo utakmice sa Hibernijanom u Škotskoj i gola koji je dao za produžetak. Ono bi poželjeli svi treneri da vide od svog napadača. Iz prve, na malom prostoru, između noga rivala, a neodbranjivo za golmana. Kostić je podjednako ubojit i glavom. Vjerovatno je u svojoj generaciji jedan od napadača koji najlakše ulaze u šansu, a stepen realizacije je izuzetan.

Prije godinu i kusur dana, Kostić je izveo fantastične makazice na Stadionu Pod Goricom nastupajući u omladinskoj ligi šampiona protiv Dinamo Tbilisija. Sada je na meti Milana, jednog od najvećih svjetskih klubova. Teško je reći ne. A kako god da bude, nema sumnje da će u nekom trenutku zaigrati na tom klupskom nivou. Da li od januara odmah ili na ljeto, znaju oni koji mu vode karijeru. Milan bi u Kostiću mogao dobiti za početak idealnog džokera, možda vremenom i nasljednika čuvenog Pipa.

Kostić je u međuvremenu postao i reprezentativac Crne Gore. Selektor Mirko Vučinić na njega najozbiljnije računa i on će sigurno biti tu kao glavna konkurencija Krstoviću u godinama koje dolaze. Ono što je karakterisrično za početak njegove karijere, da je i u Budućnosti i Partizanu dio novog talasa mladih igrača, a to se u Milanu ne dešava često.

Iz generacije sa kojom je Kostić dijelio svlačionicu u podgoričkoj Budućnosti je već napravljeno nekolilo ozbiljnih transfera. Vasilije Adžić je u Juventusu, Bodin Tomašević u Bolonji, Andrija Bulatović nastupa za Lens, Marko Perović je u Almeriji. Sličnim koracima ubrzo će krenuti i Danilo Vukanić i Lazar Savović. Slično je u Partizanu, Kostić je okružen mladim momcima od kojih se takođe očekuje da naprave bum. Već se maše milionima za Simića, Vukotića, Ugrešića, vjerovatno i za Dragojevića, Roganovića, Trifunovića.

U Milanelu Kostića bi sačekali prekaljeni asovi. Poput Modrića, Leaa, Rabioa, Pulišića, Menjona. Ne tako davno, slična priča kao što je Kostićeva makar u najavi, desila se u komšiluku Partizana, u Ljutice Bogdana. Tada je mladi Marko Lazetić, ocijenjen kao jedan od najtalentovanijih u Evropi na poziciji napadača dres Zvezde zamijenio Milanovim i ubrzo nestao sa mape. Danas se vraća na scenu u škotskom Aberdinu.

U svakom slučaju, Kostić ima dosta dobrih i loših primjera da uči i izvuče zaključke. Ako potpiše za Milan, javiće se odmah i jedna istorijska paralela, jer Crnogoraca u rosonerima nije bilo još od Dejana Savićevića, aktuelnog predsjednika fudbalskog saveza Crne Gore. Kostić ima sve predispozicije da bude veliki igrač, a očigledno je došlo vrijeme i za još jednu veliku odluku.