Da li je Liverpul taj tim koji otpušta trenera sezonu nakon što je osvojio titulu?

Prije samo nekoliko mjeseci Liverpul je izgledao kao tim koji lebdi ojačan novom energijom, poput ekipe koja je pronašla idealnu ravnotežu između ideje i identiteta.

Predviđala se dinastija, titule u nizu, još kada su američke gazde iz FSG olabavile ruku na pare ovog ljeta, a dovedena su super skupa pojačanja, pa...Evropa je podrhtavala.

Protivnici su u jednom trenutku shvatili da je besmisleno pokušavati da se nadmeću u estetici i ritmu sa novim šampionima Premijer lige.

Međutim pronašli su rupe, koje su na početku sezone djelovale "ok ovo će se zakrpiti kako sezona bude odmicala", ali, umjesto toga samo su postajale očiglednije.

Zato su svi protivnici krenuli najdirektnijim putem ka njihovim slabostima. Rezultat je brutalno jasan: devet poraza u posljednjih dvanaest utakmica i osjećaj da je onaj silni klub koji su svi vidjeli i koji je nedavno slavio, sada ostao sam, spuštenog garda, kao da čeka udar, i možda najgore, kao da se pomirio sa sudbinom.

Liverpul se ovih dana ne samo gubi, on se raspada pred sopstvenim navijačima. Deset primljenih golova u tri utakmice i samo jedan postignut, onaj Dominika Soboslaja u porazu 4:1 od PSV-a. Porazi na Enfildu uvijek bole, ali ova posljednja dva već su ušla u zonu poniženja, u ambijent u kojem se karijere menadžera i dalje presuđuju, ma koliko se internet trudio da preuzme ulogu sudije.

Frustracija je jasna i usmjerena na sve: na igrače, na trenera, na strukturu. Ali ono što se još nije dogodilo jeste pravi talas nezadovoljstva koji bi ugrozio poziciju Arnea Slota.

On i dalje nije tema koja trese klub iz temelja, makar ne onako glasno da bi stiglo do izvršnih kancelarija.

Ipak, sjećanja u Liverpulu nijesu kratka. Još u maju Slot je nosio trofej preko istog travnjaka koji mu sada djeluje hladan.

Druga titula od 1990, ostvarena sa ekipom u kojoj su svi ključni igrači dovedeni u Klopovoj eri.

Kritičari vole da sugerišu da je niz sretnih okolnosti otvorio put, ali teško je koristiti trofej protiv čovjeka koji ga je donio, pogotovo kada Klop, sa istim timom, nije uspio da uradi isto u prethodnim sezonama.

Zato je današnji pad toliko bolan. Ne samo jer Liverpul više nije blizu vrha, već jer postoji realna bojazan da bi forma nalik zoni ispadanja mogla da otvori potpuno nova pitanja uoči Nove godine.

Istina je da su samo sedam bodova iznad opasne zone, ali jednako je istina da ih do drugog mjesta dijeli svega pet bodova, u sezoni koja je haotična kao rijetko koja.

Fenvej sports grupa, sa Majklom Edvardsom kao glavnim arhitektom sportskih odluka, trenutno ne pokazuje namjeru da reaguje prije nego što problem naraste do tačke pucanja. Ali istorija upozorava: kada pomisle da više nema povratka, djeluju brzo.

Izvan Klopove ere smijenili su tri menadžera u šest godina, u okolnostima različitih tonova i pritisaka.

Kada se pogleda šira slika engleskog fudbala, pritisci su odavno promijenili prirodu.

Karlo Anćeloti je smijenjen godinu nakon osvajanja lige. Klaudio Ranijeri, čovjek koji je izveo najluđi sportski podvig moderne igre, nije dočekao kraj sezone nakon titule. Ejndž Postekoglu je nakon osvajanja Lige Evrope, ispraćen iz Totenhema.

Današnji fudbal je tržište, a tržište ne trpi pad vrijednosti.

Zato je situacija u Liverpulu posebna.

Jer, nijedan menadžer u istoriji kluba nije osvojio titulu, pa gotovo odmah osjetio kako mu tlo izmiče. Ali nijedan menadžer prije Slota takođe nije morao da vodi tim kroz nezamislivu tragediju: smrt aktivnog igrača, Dijoga Žote. Ta činjenica ne može i ne smije biti izgovor, ali mora biti dio svakog razgovora. Ovo je sezona u koju je Liverpul ušao bez svog broja 20. To neće nestati.

Ljeto 2025. trebalo je da bude euforično i da najavljuje toplu zimu.

Umjesto toga...

U tom vrtlogu klub je pojačanja dočekao kao distrakciju, ali hladna analiza kaže da je tim izgubio balans: sada su talentovaniji u vrhu, ali tanji u širini.

U cijeloj priči stoji i sportski direktor Ričard Hjus. On će zauvek moći da kaže da je odluka da dovede Slota bila ispravna, jer je donijela titulu nevjerovatnom brzinom. Možda je zato procijenio da promjene moraju da budu velike, da sezona mora biti teška. Ali vjerovatno ne ovako teška.

Pred Liverpulom je mjesec u kojem će se vidjeti šta je ostalo od identiteta, mentaliteta i vjerovanja da ovaj klub jeste drugačiji. Jer, ako taj osjećaj padne, onda pada i ideja da se na Enfildu još uvijek živi nešto što drugi nemaju.

A u sezoni bez broja 20, pitanje više nije samo kakav je Liverpul na terenu.

Pitanje je: koliko duboko seže udar kada fudbal postane sporedan, a klub ostane da traži sebe.

I pitanje svih pitanja - Da li je Liveprul takav klub koji otpušta trenera koji je sezonu prije donio titulu=