Liverpul bez Salaha - generalna proba jedne nove ere

Vjerovatno najteže priznanje u fudbalu je da ste došli do situacije da je klub prevazišao svoju legendu koja je i dalje član i aktivna. Tada se biraju dva puta, onaj u kojem klub robuje legendi, ona koja znači nagli prekid saradnje koja stvara ružnu sliku o klubu, ili neka tranzicija, kada se rastanak polako ali sa stilom dozira.

Liverpul je juče protiv Vest Hema probao takav scenario, sa Mohamed Salahom na klupi, i ne samo to, nego sa Salahom koji nije ni ušao ni kao rezerva.

Ne zato što je Salah suvišan.

Nego zato što je Arne Slot, makar za jedno popodne, dobio potvrdu da njegova ideja igre može da preživi i bez egipatskog faraona, bez njegove gravitacije, bez onog neobjašnjivog efekta koji privlači tri defanzivca na jednu stranu terena. Ostao je samo tim. I tim je djelovao odraslije nego u mnogim utakmicama ove sezone.

Kada ukloniš zvijezdu, ostaje struktura. A struktura je juče položila ispit.

Slot je u London izašao u 4-2-3-1, koju forsira od dolaska, ali upravo ta tvrdoglavost njegova, kao da želi da pošalje poruku: “Ovo je moj Liverpul, ne Liverpul koji zavisi od jednog čovjeka.” I za razliku od mnogih mečeva gdje se vidi lagana zavisnost od Salaha, koji ni ne ispostavlja ni približno dobre partije, ovaj put je ritam bio drugačiji – uračunat, stabilan.

Onaj dio pjesme kada gitara se utiša, ali je ritam sekcija ostala savršeno precizna i drži ritam.

Bez Salaha, desna strana je djelovala više kao laboratorija nego autoput za šanse. Soboslaj, naviknut da kreira iz dubine, sada je morao da oponaša krilo koje ulazi unutra, ali ako ništa konačno se makao sa pozicije desnog beka. Mađar ove sezone samo na gol nije stao, a svaku ulogu odigra tako da je nerijetko najbolji na terenu.

Sada je tu zaigrao Džo Gomez, prvi start nakon 11 mjeseci, i koji je doprinio tome da defanzivnije ekipa konačno izgleda pristojno.

Florijan Virc kao dirigent: Prvo izdanje jedne buduće simfonije

Ako je ikada postojala utakmica da se vidi koliko Liverpul može da bude fluidan oko Virca, bila je ova. Njegov rad između linija otvorio je prostor koji je godinama bio rezervisan za Salahove dijagonale i brzu tranziciju. Umjesto eksplozivnosti, došla je kontrola. Umjesto vertikale, došla je pažljivo krojena mreža kratkih pasova.

Virc je igrao jednostanvo, primi loptu u međuprostoru, nahrani napad, stvori višak na malom prostoru, savršena alternativa.

Možda ovo nije Liverpul koji navijači nose u glavi kad pomisle na vrhunac Klopove ere, ali jeste Liverpul koji Slot pokušava da sagradi – onaj koji diše kroz strukturu, ne kroz improvizaciju. Na kraju krajeva onaj koji je osvojio titulu prošle godine. Ako je Klop bio "hevi metal" fudbal, Slot ga je komercijalizovao.

Isak i Gakpo: Tandem koji je juče izgledao prirodnije nego ikad

Ako je Salah bio odsutan, Aleksandar Isak je djelovao kao čovjek na misiji. Osporavan, meta trol stranica, želio je da konačno "otčepi". Njegova igra, spuštanje po loptu, kreiranje koridora i veza sa Gakpom, sve je to izgledalo kao prototip jedne nove ofanzivne linije.

Gakpo je, kao i uvijek, birao trenutke da ulazi unutra, ali ovoga puta je to radilo, jer je Isak znao kada da raširi, kada da poveže, a kada da smiri ritam.

Vest Hem nije mogao da zaprijeti – nijedan šut u okvir gola. A to nije samo defanzivna pobjeda. To je pobjeda sistema.

Ovo nije bio Liverpul koji juri, ovo je bio Liverpul koji kontroliše

Bez Salaha tranzicija je sporija. Ali ono što je Slot dobio juče jeste mnogo važnije: tim koji se ne raspada kada mu se otme tempo, tim koji ne paniči kada ne može da napadne kroz krilo, tim koji ne živi od jednog driblinga i jedne prodorne lopte.

Liverpul je juče bio: zreo, ujednačen, taktički sabran i konačno – miran.

Mir je možda najvažniji, jer je to bilo ono što je falilo sedmicama.

Šta ovo sve znači?

Ne znači da je Liverpul bolji bez Salaha. To nikada neće biti tačno, jer na kraju srž fudbala je oko sentimenta, podjednako koliko oko novca.

Ali znači da Liverpul može da funkcioniše bez njega, i to na način koji prije nije bio zamisliv.

Znači da Slotov projekat polako dobija kosti, mišiće i kožu. Znači da ideja igre prestaje da zavisi od jednog čovjeka. Znači da se rađa tim koji zna da pobjeđuje i kada ne blista.

Salah će se vratiti. I kada se vrati, dobiće bolje strukturiran tim, sigurniji okvir, jasniju platformu ali moraće i on da se prilagodi i produži sebi rok .

A Liverpul? Liverpul će možda prvi put nakon mnogo mjeseci moći da kaže:

“Ne zavisimo. Biramo.”

I to je najveća pobjeda koju su izvukli iz utakmice protiv Vest Hema.