Nakon još jednog razočaravajućeg poraza na Old Traffordu, menadžer Manchester Uniteda Ruben Amorim nedavno je izazvao burnu raspravu označivši svoju trenutnu ekipu kao "najgori Manchester United u istoriji" kluba. Ova hrabra izjava, nakon poraza od Brightona rezultatom 3-1, nije samo zaokupila naslovnice, već je takođe potaknula temeljito ispitivanje naslijeđa Manchester Uniteda, kako u slavnim, tako i u manje slavnim vremenima.

Otkako je zamijenio Erika ten Haga u novembru, Amorim ima prilično loš učinak za Crvene đavole. Sa samo četiri pobjede u 13 utakmica Premier lige, United se našao na razočaravajućem 13. mjestu prvenstvene tabele. Ova pozicija ostavlja ih neugodno blizu borbi za ispadanje, scenarij koji bi bio nezamisliv tokom vrhunca kluba pod Sir Alexom Fergusonom. Domaća forma ekipe je posebno loša, sa sedam poraza u prvih 13 utakmica lige, što je crna brojka koja nije viđena od sezone 1893/94. kada je klub bio poznat kao Newton Heath.

Da bismo kontekstualizirali Amorimovu tvrdnju, moramo se osvrnuti na istoriju kluba, koja uključuje nekoliko loših tačaka:

U sezoni 1930/31. United je postavio nesretni rekord za najgori početak sezone kada je izgubio svojih prvih dvanaest utakmica, što je dovelo do ispadanja iz Prve lige. Ekipa je uspjela ostvariti samo sedam pobjeda u cijeloj ligi, pokazujući nivo neuspjeha koji će biti teško nadmašiti.

Još jedna sezona ispadanja bila je ona 1973/74, sa samo deset pobjeda u 42 utakmice. Ova se sezona često pamti po pogotku petom tada napadača Manchester Cityja Denisa Lawa protiv svog bivšeg tima. Iako taj gol nije izravno doveo do ispadanja, simbolizirao je nisku tačku kluba.

Amorimovo taktičko prebacivanje na formaciju 5-2-3 nije dalo željene rezultate. Čini se da se trenutna ekipa, s igračima poput Dioga Dalota i Noussaira Mazraouija, muči s novim sistemom, što dovodi do nedosljednih nastupa i nedostatka kohezije na terenu. Ova taktička neusklađenost bila je značajan čimbenik u nesposobnosti ekipe da ispuni očekivanja.

Reakcija navijača Manchester Uniteda i šire fudbalske zajednice je pomiješana. Neki vide Amorimove komentare kao strateški potez, možda da potakne svoje igrače na reakciju, da pripremi navijače za dugoročnu obnovu ili da signalizira vlasnicima kluba potrebu za značajnim remontom ekipe. Drugi to vide kao trenutak frustracije trenera koji se suočava s golemim pritiskom vođenja jednog od najslavnijih klubova na svijetu tokom razdoblja tranzicije.

Statistički gledano, iako je ovosezonska ekipa slabija, istorijski podaci pokazuju da je bilo lošijih ekipa u pogledu bodova, pobjeda i ukupnog uspjeha. Muke trenutne ekipe su bez presedana u eri Premier lige, ali ne moraju nužno zasjeniti najmračnije trenutke u historiji kluba.

Iako se Amorimova izjava može smatrati pretjerivanjem ili trenutkom emocionalne reakcije na poraz, ona naglašava hitnu potrebu za promjenom u Manchester Unitedu. Ekipa nije apsolutno najgora u istoriji kluba, ali je sigurno među najmanje uspješnim u novije vrijeme, pogotovo kada se mjeri naslijeđem uspjeha koje je ostavio Ferguson. Ova situacija na Old Traffordu zahtijeva introspekciju, strateško planiranje, a možda i reinvenciju klupske filozofije kako bi se vratio njegov nekadašnji sjaj.