FK Jezero - Kad sistem nadvlada budžet

Crnogorska ekonomija mnogo zavisi od turizma. Veliki je procenat učešća te privredne grane u ukupnom BDP-u države. U Crnoj Gori važi priča da za sat, sat i po vožnje možete zamjeniti more planinom i obratno. I dok je najveća turistička potrošnja u primorskim centrima poput Budve, Kotora i Tivta, na sjeveru je nešto drugačija slika, mada i dalje u prosječnoj priči o tamošnjim centrima dominira Žabljak, a potom i Kolašin. Ovo je neki generalni utisak.

Ipak, ko je prošpartao crnogorskim sjeverom zna da se najljepše prirodne pojave mogu vidjeti na sjeveroistoku države. Tamo gdje su Plav i Gusinje. Naravno, čuvene Prokletije, mamac za planinare iz svih krajeva svijeta. Ko dođe u taj kraj jedno je sigurno, osim Prokletija i doline Grebaje, svjedočiće ljetpotama Plavskog jezera koje se nalazi u opštini po kojoj i nosi ime.

U Plavu, prema podacima sa posljednjeg popisa živi manje od 10 000 ljudi. Ljeti ih ima znatno više. Bude turista, a dođe i dijaspora. Ipak, srce Plava je na jezeru, to je centar dešavanja i okupljanja. A i kako da ne bude, uz svu ljepotu koju posjeduje.

Plavljani vole još jedno jezero, svoj fudbalski klub koji se baš tako zove. Taj sportski kolektiv ponos je ove varoši. FK Jezero osnovan je davne 1934. godine. Ali, u ovom tekstu, bavićemo se novijom istorijom kluba, od 2006. godine. Kada je Crna Gora obnovila samostalnost, Jezero je igralo drugu ligu koju je osvojilo u sezoni 2007/2008 i obezbijedilo plasman u najjači rang. Kratko je to trajalo, samo sezonu, a onda je uslijedio dug period u drugom rangu.

U sezoni 2019/2020 Jezero, predvođeno trenerom Milijom Savovićem, ulazi u prvu ligu i tu počinje moderna istorija ovog malog kluba sa sjevera. Dugo su čekali da osjete ponovo prvoligaške terene, pa je osnovni cilj bio da klub postane stabilan prvoligaš vremenom. I to se upravo desilo. Plavljani igraju šestu sezonu u nizu u najjačem nivou crnogorskog klupskog fudbala, a čini se da će se taj broj samo uvećavati u budućnosti.

Šta je karakteristično za Jezero ovih godina ?

Po nepisanom pravilu uvijek posljednji sklapaju tim za sezonu koja počinje. Razlog je što imaju najmanji budžet i ne mogu da pariraju ponudama koje igračima dostavljaju druge ekipe. Često se kaže da Jezero uzima one igrače koji ostanu na tržištu. Gledajući rezultate koje prave iz godine u godinu, izgleda da im taj sistem nevjerovatno prija jer svake sezone pogode sa pojačanjima. Po analizama koje se dešavaju uoči starta sezone, Jezero je uvijek među dva ili tri glavna kandidata za ispadanje, a na kraju bude u sredini tabele. Jezero jednostavno prkosi nekim opštim fudbalskim pravilima.

Druga karakteristika ovog kluba jeste da promoviše trenere. Teško da postoji ljepša sredina u Crnoj Gori za rad od Plava. Apsolutni izostanak pritiska učinio je da se teneri ne mijenjaju često, da svi imaju svoju šansu i vrijeme. Od ulaska Jezera u prvu ligu, Milija Savović koji ih je vodio tokom te prve sezone kasnije je postao trener Sutjeske sa kojom je osvojio titulu. Mladen Lambulić je odličnu sezonu "naplatio" preuzimanjem ambicioznog projekta u Petrovcu, Rade Petrović Njegoš gradi karijeru u Aziji, Ivan Brnović je osvojio titulu i kup sa ekipom Budućnosti. Svi su svoje rezultate iz Jezera uspjeli da nadograde i budu interesantni na tržištu.

U crnogorskom fudbalu počela je zimska pauza, igrači su već na odmorima. Jezero je četvrto na tabeli. Za nekoga iznenađenje, za nekoga, ko ih je gledao redovno, ne. Nekoliko je faktora koji su definisali igre Jezera ove sezone. Najveći faktor stabilnosti je upravo trener. Miodrag Džudović je nekadašnji igrač kluba, bivši dugogodišnji reprezentativac Crne Gore, čovjek koji je napravio internacionalnu karijeru, a kao trener ima titulu šampiona Crne Gore sa ekipom Budućnosti. On je rođeni Plavljanin, i to je jedna od ključnih stavki. Ako neko zna šta je Jezero, ako ga neko osjeća, to je upravo Džudović.

Uspio je ovaj strateg da učini Jezero ekipom koju je lijepo gledati kada igra. Sa skromnim resursima. Priznaju i rivali iz šampionata da to što rade popularni "Džudo" i momci izgleda mnogo dobro. Jezero igra, nadmeće se sa rivalima, ne pomjera se nikome. Džudović je uspio da izvuče maksimum iz igrača, pa danas Jezero ima najboljeg strijelca lige, Đorđa Maksimovića.

Nije to ništa čudno. Pod palicom Džudovića, prošle sezone jedan od najboljih strijelaca i igrača u ligi bio je Mihailo Perović koji je svoje nastupe naplatio u Aziji. Slično bi mogao i Maksimović. Džudovićev osnovni par na sredini čine Adžović i Harada. Prvi je je iskusan igrač, došao je iz drugoligaša Igala, a drugi je ispao u drugu ligu sa Otrantom. Štoper Jovičić je došao na probu ljetos, postao je oslonac u posljednjoj liniji. Milivoje Raičević igra na visokom nivou iako ulazi u ozbiljne fudbalske godine, uz dva brza krila, Krivokapića i Bogdanovića, Jezero je stavilo na muke sve ekipe ove sezone.

U priči o Jezeru nikada ne treba zaboraviti podatak da oni svaku domaću utakmicu igraju u gostima. Jer teren u Plavu ne ispunjava uslove prve lige. Zato su uvijek "gosti" u Beranama kada dočekuju rivale. I tako godinama u krug. I čini se da im to ne predstavlja problem, jer na tom igralištu redovno padaju najveći rivali.

Godinama se klub iz Plava pokazao kao idealan za momke koji žele da ožive karijeru ili da iz male sredine naprave korak ka većim klubovia. Mihailo Perović praktično nije igrao godinu dana zbog problema sa povredom prije nego li je došao u Jezero i odigrao sezonu života. Đorđe Maksimović koj je sada prava napast za odbrane protivnika u Jezeru dobija novu dozu prepoznatljivosti u regionu, jer postiže redovno golove i biće interesantan mnogima. Jezero je često imalo tim koji spaja mladost i iskustvo, a tako je i sada. Imaju dva perspektivna beka, Kojića i Bojovića, te krilnog napdača Krivokapića.

O ulozi Jezera u razvoju igrača, najbolji primjer je možda aktuelni reprezentativac Crne Gore, Marko Šimun. Nakon igranja u nižim ligama Srbije, vratio se kući, u svoj kraj, i odigrao sezonu i po za Jezero i privukao pažnju svih koji prate crnogorski fudbal. Otvorilo mu je to put do Petrovca, potom do Sutjeske i reprezentacije. Da nije bilo Jezera, pitanje je da li bi danas gledali Šimuna na ovom nivou.

Jezero je polusezonu u šampionatu završilo sa četiri trijumfa u nizu. Za kraj su bili bolji od Mornara i Budućnosti. Ako je klub iz Podgorice u velikoj krizi, onda pobjeda nad Baranima znači i više od tri boda, jer je u pitanju ekipa koja je bila u nevjerovatnom ritmu tokom većeg dijela ove sezone. Jezero je u Berama "pospremilo" Dečić 4:0 i Sutjesku 2:1. Tim Miodraga Džudovića trenuno je noćna mora za podgoričku Mladost koju su dva puta u šampionatu savladali, a jednom u Kupu.

Jedan od najvećih uspjeha kluba desio se prije godinu i po dana, uoči ljeta 2024. godine. Jezero se plasiralo u finale kupa i na najvećem crnogorskom stadionu palo tek u finišu meča protiv Budućnosti i to golom Đorđa Despotovića iz slobodnjaka. Jezero ove sezone ima slične ambicije koje nisu nimalo nerelane. U polufinalu kupa, osim njih su i Mornar kojeg su uspjeli da pobjede ove sezone, potom drugoligaš Otrant i Dečić koji je takođe pretrpio lekcije od Džudovićevih momaka. Realno je da Jezero ima kvalitet da opet uđe u finale, da li i da osvoji, znaćemo na proljeće naredne godine.

Jezero može biti odličan primjer manjim klubovima kako se može. Pogotovo uz manji budžet od konkurencije, ali se to kompenzuje kroz mir koji ekipa zajedno sa šefom struke i štabom dobija od uprave. Niko se u Jezeru neće obogatiti ali će dobiti šansu da mu karijera krene uzlaznom putanjom. Pokazalo se to do sada na primjeru mnogih igrača. Možda je vrijeme da Plavljani osvoje i trofej, ne bi bilo nezasluženo, možda bi bila i neka pravda zadovoljena da se to desi baš u Kupu na kraju aktuelne sezone. Pa da onda vidimo i evropski nastup. O tome u Plavu sigurno potajno sanjaju.