Fudbal je danas postao pomalo robotiziran. Mnogi za to krive Pepa Guardiolu – i vjerovatno su u pravu. Previše trenera i timova toliko je opsjednuto posjedom lopte i savršenim rasporedom na terenu da su igrači, posebno krilni napadači, izgubili dio svoje iskonske čarolije.

Vidjeli smo koliko je eksplozivan bio Jack Grealish u Aston Villi – plesao je oko protivnika i vukao tim prema opstanku u Premier ligi. Jeremy Doku je također bio očaravajući dribler kada je iz Rennesa stigao u Manchester City, a već u prvim nastupima ostavljao je defanzivce da love njegove tragove. Iako su obojica stvarali nezaboravne trenutke za navijače, Pep je u tome vidio problem – prečesto su gubili loptu pokušavajući takve stvari, a to je nešto što on ne može tolerisati.

Umjesto toga, ako se nađeš u situaciji na krilu gdje nisi siguran da ćeš pobijediti – okreni se i zadrži loptu. Robotika. Izgradnja napada kroz precizna dodavanja i brzo kretanje učinkovitiji je način za pobijediti u utakmici, čak i ako to znači da tvoji najkreativniji igrači ne mogu pokazati svoj sjaj. 

To je postao i problem Premier lige. U Ligi prvaka, međutim, imali smo priliku uživati u mnogo više individualne magije u posljednjim utakmicama, posebno kroz jednog igrača – Désiréa Douéa.

Doué je pokazivao nestvaran talent još od ranog djetinjstva. Rennes je odlučio da napravi izuzetak i primi ga u akademiju sa samo pet godina, iako obično ne prihvataju djecu mlađu od devet. Njegov brzi napredak kroz sve nivoe nije bio iznenađenje, a debitovao je za prvi tim sa samo 17 godina u augustu 2022. On je postao prvi igrač rođen 2005. koji je postigao gol u jednoj od pet najjačih evropskih liga, čime je ušao u historiju. Kasnije je također postao najmlađi Francuz koji je uspio postići gol u evropskom takmičenju, dodajući još jedno dostignuće svom imenu.

Brzo je postao popularan među navijačima na Roazhon Parku jer vješto koristi obje noge i ima hrabrosti da napada igrače jedan na jedan. Ove osobine nisu oduševile samo lokalne navijače; primijetili su ih i ljudi širom Evrope. Poput Ousmanea Dembéléa i Eduarda Camavinge, Doué nije dugo ostao u Rennesu – nakon dvije sezone u Ligue 1, PSG je posegnuo za čekom od 50 miliona eura kako bi odbio nalete Bayerna i brojnih premierligaških klubova. PSG je učinio ono što veliki evropski klubovi često rade – kupio najboljeg od slabijih kako bi ostao na vrhu.

Iako su potrošili mnogo novca, malo ko je vjerovao da će Doué imati ovakav utjecaj na PSG-ov preporod u Evropi i odbranu domaće titule. Transfer koji je za Douéa bio „ostvarenje sna“ započeo je mirno – Luis Enrique pažljivo je upravljao njegovim razvojem, pazeći da ga ne baci prerano među „vukove“. A „vukovi“ su pariški ultrasi – zahtjevni prema svima, ali posebno prema domaćim igračima. To je na svojoj koži osjetio i Dembélé kada nije mogao pronaći formu po dolasku.

Enrique je, međutim, bio fantastičan mentor za obojicu. Danas gledamo njihovu razornu formu u Ligi prvaka. Postojala je briga da će Doué ostati bez prostora u napadu, posebno nakon dolaska Khviche Kvaratskhelije iz Napolija, ali Doué je odgovorio na najbolji mogući način – svojim prvim golom za PSG netom prije Božića. Taj pogodak mu je dao samopouzdanje i postao je sve konkretniji u završnici.

Njegova forma pomogla je PSG-u da se plasira u finale Kupa Francuske – postigao je pogodak u svakoj od posljednje četiri utakmice. U ligi ima šest golova i osam asistencija, dok je u Ligi prvaka zabio tri i dodao još tri asistencije. Njegov posljednji pogodak protiv Aston Ville oduševio je sve. Bio je to trenutak dolaska na veliku scenu.

Doué je jedno od novih lica PSG-ove revolucije. Nakon što su izbacili Liverpool, sve više ljudi vjeruje da Parižani napokon mogu doći do naslova Lige prvaka – onog koji nisu osvojili čak ni sa Mbappéom, Messijem i Douéovim idolom Neymarom. Sličnosti između njega i Neymara su očite, a Doué se nada da može donijeti isti nivo magije, ali ovaj put sa završnim trofejem.

Kao i svi PSG-ovi ofanzivci, Doué može igrati na više pozicija i savršeno se uklapa u Enriqueov slobodni napadački stil. Za sada mora raditi na dosljednosti i postati stalna prijetnja protivničkim bekovima. Njegova izuzetna kontrola lopte, eksplozivna brzina, lukavi driblinzi i fini trikovi čine ga noćnom morom za odbrane – a kada brojke porastu, biće među najboljim evropskim krilima.

Sa napadačima poput Dembéléa, Bradleyja Barcole, Kvaratskhelije, Douéa i Gonçala Ramosa, PSG ima arsenal da sruši svakog. To je napravio i Arsenalu. Bez obzira ko počne utakmicu, tim je protočan, hrabar i konstantno opasan (osim možda Ramosa). Enrique je timu dao čvrstinu koja mu je godinama nedostajala.

Iako u timu više nema zvjezdanih imena kao što su Mbappé ili Neymar, PSG sada izgleda uravnoteženije, zrelije i spremnije za velike stvari. Vitinha i João Neves kontrolišu sredinu terena s lakoćom, Mendes i Hakimi čine jedan od najboljih bekovskih tandema na svijetu, a Donnarumma je, kako god gledali, golman svjetske klase. Možda je napokon došlo vrijeme da pređu granicu.