Grad ideja: Bologna je fudbalski laboratorij, a Sartori njen tihi arhitekta
Giovanni Sartori možda nikada neće biti lice naslovnice. Ali Bologna, njegova Bologna, je postala priča. A u fudbalu, kao i u životu, nema veće pobjede od toga.
25.04.2025. 19:30h

Na prvi pogled, Bologna je grad koji spava pod težinom vlastite historije. Njegove srednjovjekovne kule i arkade šapću o prošlim stoljećima, o univerzitetima i idejama koje su oblikovale Evropu. No, unutar tih tiših ulica, posljednjih godina klija fudbalska revolucija - ne galopirajuća, ne histerična, već pažljivo iscrtana, gotovo akademska. U epicentru tog preporoda ne nalazi se trener, ne nalazi se zvijezda, već jedan od onih ljudi koje rijetko prepoznaju van uskih krugova — Giovanni Sartori.
Za širu javnost, ime Sartori možda i ne izaziva posebnu reakciju. No, u italijanskom fudbalu on je figura gotovo mitskih razmjera: tihi arhitekt uspjeha Chieva, briljantni um koji je pomogao Atalanti da postane evropski gigant sa provincijskim budžetom. A sada, u Bologni, on je ponovo u misiji - možda svojoj najambicioznijoj do sada.
Kada je stigao 2022. godine, Bologna nije bila klub u krizi, ali svakako nije bila klub u pokretu. Godinama su plutali u donjem dijelu Serie A, u zoni komfora koja je s vremenom postala zamka. Klub bez jasnog smjera, bez vizije. U Sartoriju su tražili nešto više od sportskog direktora - tražili su kompas.
Bologna procvjetala
U samo dvije godine, Bologna je izgradila jedan od najuzbudljivijih rostera u Italiji. Imena poput Riccarda Calafiorija, Jespera Karlsena i posebno Lucasa Fergusona - sve mladići koji su došli iz manjih sredina, neshvaćeni, zanemareni. Pod Sartorijevom supervizijom, a uz trenersku ruku Thiaga Motte, oni su procvjetali. Bologna više nije klub koji samo čeka kalendarski kraj - oni sada igraju u ritmu evropskih ambicija.
I upravo tu leži magija Sartorijevog rada: njegov uspjeh ne dolazi iz haotičnog preokreta, već iz dugoročnog plana. Kada je Atalanta eksplodirala pod Gasperinijem, malo ko je gledao dublje. No iza tog stila, te fluidnosti i agresije, bio je Sartorijev otisak: struktura tima, ravnoteža, karakter.
Bologna je sada klub s najjasnijom sportskom hijerarhijom u Italiji. Vlasnici, iako skromni po ulaganjima, pružili su mu ono što je najvažnije - povjerenje i autonomiju. Sartori je zauzvrat doveo kontinuitet. Bologna više ne mijenja trenera svake sezone. Ne mijenja identitet svakih šest mjeseci. Oni znaju šta žele biti - a to, u modernom fudbalu, vrijedi više od milijunskih transfera.
U sezoni 2023/24, Bologna je igrala fudbal koji je bio taktički sofisticiran, ali ne lišen emocije. Njihove utakmice bile su test inteligencije, ali i volje. Pobijedili su Romu, remizirali s Interom, nadigrali Lazio. Bili su tim koji ne traži izgovore. Tim koji igra s ponosom, ali bez arogancije. Na kraju sezone, bili su peti - iznad očekivanja, ali ne izvan dometa.
Sartori je proces
Upravo tu dolazi do izražaja tiha briljantnost Sartorijevog modela. On zna da Bologna neće pobijediti Juventus u utrci za potpis etablirane zvijezde. Ali zna i da Bologna može otkriti sljedeću. I to, možda, više govori o njemu nego bilo koji trofej. On ne juri rezultate; on ih stvara.
Možda će jednog dana otići, kao što je otišao iz Verone, kao što je otišao iz Bergama. Možda će ga neko pokušati kopirati, prenijeti njegov model na drugu sredinu. No, Sartori nije recept. On je proces. I njegov uspjeh u Bologni pokazuje nešto fundamentalno važno: u vremenu brzine, haosa i neizvjesnosti - najstabilniji temelji su oni koje ne vidimo odmah. Temelji koje gradi čovjek s vizijom, tiho, uporno, daleko od reflektora.
Giovanni Sartori možda nikada neće biti lice naslovnice. Ali Bologna, njegova Bologna, je postala priča. A u fudbalu, kao i u životu, nema veće pobjede od toga.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram