Napoli je ostao bez Romelua Lukakua zbog ozbiljne povrede butnog mišića i pauze od više sedmica, potencijalno i mjeseci, što je otvorilo hitnu potrebu za napadačem. Upravo zato je klub posegao za Rasmusom Hojlundom – dogovorena je pozajmica iz Mančester junajteda uz naknadu i uslovnu obavezu otkupa ako se "Azuri" plasiraju u Ligu šampiona (medicinski pregled je planiran i sve ide ka realizaciji).

Zašto baš Hojlund umjesto Lukakua?

Konteu treba devetka koja će da “razvuče” zadnju liniju, napada prostor iza beka i pritiska prvu liniju protivnika. To je Hojlundova zona komfora: vrlo je brz (mjerena maksimalna brzina oko 35,5 km/h), direktan u trku i voli da napada dubinu umjesto da stalno igra leđima ka golu. 

He will be a hero for the Napoli crowd just like McTominay. I don't have a doubt about it. All the best Rasmus Hojlund. ♥️

 pic.twitter.com/UzIz7A6uhO
— Anshumaan! (@ansh_manutd) August 31, 2025
 

Drugim riječima, on nudi dijametralno suprotan profil od Lukakua – manje “sidro”, više okidač za tranziciju i napad u dva do tri dodira. U timu koji pod Kontem često kreira višak iz čvrstog bloka i brze tranzicije, to je logična “plug-and-play” uloga (lako prihvata ulogu jer njegove navike i profil već odgovaraju sistemu).

Iskupljenje nakon Junajteda

U protekloj 2024/25 Hojlund je stao na četiri gola – brojka koja opisuje koliko je sezona bila teška, ali ne i limit njegovog talenta.

U Napulju dobija čist list papira i jasnu rolu, bez “buke” koja ga je pratila u Engleskoj. Pritom je uslov otkupa vezan za timski učinak (plasman u LŠ), što je dodatna motivacija i klubu i igraču da priča bude dugoročna tek ako se pokaže na terenu.

Povratak u poznato okruženje: podsjetnik na Atalantu

Najbolji trag kako Napoli može da ga koristi krije se u sezoni 2022/23 u Atalanti: devet golova i dvije asistencije u 32 ligaška nastupa, uz profil igre koji je cvjetao u vertikalnoj, agresivnoj strukturi. 

Gasperinijev sistem ga je hranio loptama u prazan prostor i zahtijevao prvi presing – oba elementa koja Konte njeguje drugačijim sredstvima. Ako Napoli dosljedno otvara koridore iza posljednje linije, Danac će ih puniti.

Kako to izgleda na terenu

Na terenu se Hojlund prepoznaje po tri osnovne stvari.

Prva je njegovo trčanje u prostor. Čim njegova ekipa osvoji loptu, on ne čeka nego odmah sprinta iza leđa štopera. Time tjera protivničku odbranu da se povuče nekoliko metara dublje, a to automatski otvara više prostora za vezne igrače i bekove da razviju akciju.

Druga stvar je prvi pritisak poslije izgubljene lopte. Kada rival krene da gradi napad iz svoje zadnje linije, Hojlund zatvara dodavanje prema njihovom zadnjem veznom i usmjerava igru na stranu. To je signal njegovim saigračima da mogu da udvoje protivnika i pokušaju da otmu loptu blizu gola.

Treća stvar je njegovo utrčavanje na centaršut. Najčešće ide na bližu stativu i “gubi se” iza leđa štopera, pa stiže u situaciju da šutira prije nego što protivnik uopšte shvati šta se dešava.

Sve ovo nisu komplikovane šeme koje treba dugo učiti, već prirodne navike i instinkt u igri. Zato se očekuje da mu neće trebati mnogo vremena da se uklopi u Napoli.

Šta Napoli realno dobija dok nema Lukakua

Bez Belgijanca (pauza se računa u mjesecima), Konte dobija napadača koji povećava broj trčanja iza linije, ubrzava tranziciju i diže intenzitet presinga u prvih 6–8 sekundi nakon izgubljene lopte. 

U mečevima gdje se branite duže, Hojlundova brzina je “izlaz iz gužve”; protiv rivala koji vas čuvaju visoko, on ih kažnjava napadom prostora.

Za samog Hojlunda – jasna mapa iskupljenja

Serie A mu nije nepoznata, a u šampionskom okruženju sa jasnim zahtjevima uloge lakše je vratiti samopouzdanje nego u turbulenciji na Old Trafordu. Ako ponovo “upali” iste navike iz Bergama – trčanje bez lopte, prvi presing, napad prve stative – brzo će promijeniti narativ o sebi. A dogovor (pozajmica + uslovni otkup) pametno čuva interese svih: Napoli dobija “win-now” rješenje uz opciju kontinuiteta, Junajted izlaz za igrača koji treba minutažu i mir.

Hojlund ne dolazi da bude kopija Lukakua, već kontra-tip koji Napoli čini bržim i vertikalnijim baš u periodu kada mu to najviše treba – i pritom dobija perfektnu pozornicu da dokaže da su dani iz Atalante pravilo, a oni iz Junajtedu izuzetak.