U gotovo svakom prelaznom roku postoji jedan igrač oko kojeg se vrti cijelo tržište. Igo Ekitike je, bez dileme, jedno od najzvučnijih imena ovog ljeta. Nakon polusezone na pozajmici u Ajntrahtu iz Pariza, tokom koje je pokazao dovoljno da zasluži trajni transfer, francuski napadač je postao centralna figura mnogih transfer-planova – prije svega Liverpula i Njukasla.

Zašto? Zato što je teško pronaći napadača koji može da igra kroz sredinu, funkcioniše u paru, snalazi se i kada se povuče dublje, a pritom ima fizičku snagu i tehniku da zadrži loptu pod pritiskom. Ekitike je u Frankfurtu igrao na svim tim pozicijama. Najčešće kao klasični napadač, ponekad kao partner u tandemu, a povremeno i u ulozi „desetke“ iza špica, u formaciji sa tri pozadi. I na svakoj poziciji je izgledao dovoljno prirodno da ga treneri ne moraju ograničavati uloge.

Statistika mu ide u prilog u većini kategorija koje se ne mjere isključivo golovima. Redovno ulazi u šanse, često šutira, stalno je prisutan u protivničkom šesnaestercu, učestvuje u kombinatorici i zna da stvori višak. 

U Bundesligi je prošle sezone bio među najaktivnijim napadačima kada je riječ o kreiranju šansi i ulascima u završnicu. Takođe, imao je najviše uspješnih driblinga među centrlnim napadačima lige. To je ono što ga čini zanimljivim timovima koji traže više od pukog egzekutora.

Ali golovi su i dalje osnovna valuta za svakog napadača. A tu Ekitike i dalje ima šta da dokazuje. Postizao je golove, ali daleko manje nego što su šanse sugerisale. Često je bio u pravoj poziciji, ali je završnica izostajala. Pored toga, zna da upadne u ofsajd više nego što bi trebalo. To su detalji koji mogu frustrirati, pogotovo u okruženju gdje se svaki promašaj mjeri pod lupom.

U poređenju s potencijalnim konkurentima u Liverpulu, poput Darvina Nunjeza ili Luisa Dijaza, Ekitike je raznovrsniji u igri i korisniji u izgradnji napada, ali još nije efikasniji. Njegova prednost je u broju dodira u kaznenom prostoru i u broju kreiranih šansi, ali realizacija je ono što ga drži korak iza.

Ipak, ne treba zanemariti širu sliku. Ekitike ima samo 23 godine. Već je prošao kroz Pariz i Frankfurt, pokazao da može da se adaptira, i da je spreman za veće zahtjeve. Nije igrač koji će od prvog dana donositi 20 golova po sezoni, ali jeste neko ko može rasti u sistemu koji traži kretanje, inteligenciju, povezivanje linija i tehničku sigurnost.

Za timove poput Liverpula, koji sve manje traže „čistokrvne“ golgetere, a sve više igrače koji mogu da igraju i sa i bez lopte, Igo Ekitike možda i jeste pravo ime. Ne kao gotov proizvod, već kao investicija koja već sada daje rezultate – a može da donese još više.