Kada su igrači Kristal Palasa podigli pehar FA kupa u maju, slavlje je bilo iskreno, spontano i prožeto istorijskom težinom. Klub koji decenijama balansira između Premijer lige i Čempionšipa konačno je imao svoj trenutak slave. Navijači su maštali o gostovanjima u Rimu, Portu, možda čak i o finalu u Istanbulu. Treneri i igrači osjećali su da su na vrhuncu karijere. Ali nekoliko nedelja kasnije, sve se srušilo — zbog jedne mejl adrese.

„[email protected]“. To nije šala, već adresa koju je Kristal Palas registrovao za prijem službene UEFA korespondencije. Na tu adresu UEFA je slala podsjetnike o pravilima koja regulišu vlasništvo više klubova, pravilima koja su, kako se ispostavilo, Palas prekršio. Kada je UEFA odlučila da ih, zbog zajedničke vlasničke strukture sa Lionom, izbaci iz Lige Evrope, ostavivši im samo Ligu konferencija, predsjednik Stiv Pariš je izjavio da su – "propustili nekoliko mejlova“.

Pariš je u narednim danima bio izuzetno glasan. U intervjuima za britanske medije nije skrivao frustraciju, ističući kako je ovaj trenutak bio „jedina šansa Palasa da igra Ligu Evrope u 164 godine postojanja kluba“. Nije se libio ni da javno prozove Notingem Forest, klub koji bi trebalo da zauzme njihovo mjesto, rekavši da „ne može da vjeruje da neko slične istorije želi da im to uzme“.

Doduše nije previše promašio, jer je upravo Forest bio taj koji je poslao žalbu UEFA-i, a da stvar bude još gora po Palas, baš Notingem Forest ima za vlasnika Evangelos Marinakisa, grčkog milijardera koji je ujedno i vlasnik Olimpijakosa. 

Iako je fudbalska pravda poptuno na strani Palasa, situacija sa mejlovima otkriva probleme unutar londonskog kluba.

Premijer liga je još u oktobru 2024. godine poslala svim klubovima precizne informacije o izmjenama u pravilima, uključujući i pitanja vlasništva nad više klubova. Drugim riječima — Palas je znao, ili je mogao da zna.

Ono što ovu priču čini gotovo tragikomičnom jeste to što je ključna komunikacija svedena na inbox adrese rezervisane za žalbe na cijene grickalica i promotivne upite medija. To je kao da ozbiljan korporativni sastanak organizujete preko spam foldera. Nema veze što je ulog Evropa — važnije je što je neko napisao da je u klupskoj piti manje mesa nego prošle godine (vjerovali ili ne ovo je česta žalba na dotičnoj adresi, vratite ljudima meso u pite, pobogu).

I sve to u godini kada je UEFA odlučila da više ne zatvara oči pred očiglednim kršenjima pravila o višestrukom vlasništvu. 

Isti problem koštao je irsku Drohedu mjesto u evropskim takmičenjima, pa i Dunjajsku Stredu. 

Ali da je UEFA stroga za jedne, a onda dolazimo do slučaja Red Bul Salcburga i Lajpciga, koji i dalje funkcionišu paralelno. Ili upravo Marinakisovog Olimpijakosa i Foresta, gdje je „blind trust“ korišćen da se formalno prikrije veza između klubova. 

Dakle u Nionu bukvalno "vjeruju na riječ", grčkom miliijarderu, i posve ličnosti vrlo upitnoj po pitanju "sportskog duha", da nema veze sa Olimpijakosom (da kako da ne). Sve to ostavlja jasan utisak dvostrukih aršina.

Ipak, jedan detalj je neosporan — ovo se moglo izbjeći. Ili barem spremiti na vrijeme.

Palas nije prvi koji je izgubio evropsko mjesto zbog proceduralne greške, a sigurno neće biti ni posljednji. Barnsli je prošle godine izbačen iz FA kupa zbog neregistrovanog igrača, a LAFC je zauzeo mjesto Klub Leona na Svjetskom prvenstvu zbog sličnih problema s vlasništvom. 

Pariš najavljuje žalbu Sudu za sportsku arbitražu. Ako Palas bude vraćen u Ligu Evrope, Forest će morati da se povuče. Ali ako sve ostane kako jeste, bilo kakav osjećaj da Forest treba da se stidi zato što će igrati u višem takmičenju — utemeljen je jer oni prolaze na osnovu prečica.

Istina je surova: Kristal Palas je imao istorijsku šansu. Osvojili su trofej, izborili Evropu, sve po pravilima igre. Ali u cijeloj priči, barem ovog ugla priče sve je u jednom mejlu.

Jedan preskočen mejl može značiti razliku između Istanbula, Rima, Portugala i anonimnog četvrtka u Rigi, dozvolili su sebi da pogriješe. Neko ko kontroliše tu mejl adresu tražio je žalbe navijača....i više mesa u piti.