Kako su karte za polufinale Svetskog klupskog prvenstvo pale sa 470 na 13 eura za svega tri dana
Na manje od 72 sata do polufinalnog okršaja Čelsija i Fluminensea na stadionu MetLife, cene ulaznica su snižene s vrtoglavih 473 evra na samo 13.40. Snižene su i karte u donjem, premium prstenu stadiona – sa trocifrenih iznosa na 44.60 evra. Jeftinije nego da naručite burger sa pomfritom i pićem na samom stadionu
06.07.2025. 10:12h

Turnir koji je trebalo da bude prelomni trenutak za globalizaciju klupskog fudbala u novom, proširenom formatu, završio je u drugom planu – ne zbog igre, već zbog praznih sedišta. Uprkos milionskom ulaganju u promociju i najavama o revolucionarnom takmičenju, stvarnost na stadionima širom Amerike bila je znatno tiša.
Na manje od 72 sata do polufinalnog okršaja Čelsija i Fluminensea na stadionu MetLife, cene ulaznica su snižene s vrtoglavih 473 evra na samo 13.40. Snižene su i karte u donjem, premium prstenu stadiona – sa trocifrenih iznosa na 44.60 evra. Jeftinije nego da naručite burger sa pomfritom i pićem na samom stadionu
Dinamički model određivanja cena, primenjen tokom celog turnira, doveo je do dramatičnih oscilacija. Prva polufinalna utakmica imala je cenu karte od 473.90 evra u sredu, da bi već u subotu pre podne pala na 27.90 evra, a nešto kasnije tog istog dana dostigla rekordno niskih 13.40 evra. Drugim rečima, navijači koji su kartu kupili ranije platili su i do 35 puta više za isti proizvod.
Pitanja o mogućim refundacijama za one koji su podržali događaj u njegovoj ranoj fazi ostala su bez odgovora. U drugom polufinalu, čiji su se učesnici znali tek kasnije, cene su imale još veće oscilacije – od 978 evra do 199.60, sa kratkotrajnim skokom na 266.60 evra neposredno nakon što je PSŽ eliminisao Bajern. Kada se znalo da se pobednik tog duela može ukrstiti sa Real Madridom ili Borusijom Dortmund, cena je skočila – ali ne zadugo.
Ovi brojevi govore u korist jednog zaključka – organizatori su precenili interesovanje javnosti za format koji još nije našao svoje mesto u kalendarima navijača, a ni srcima onih koji fudbal posmatraju kao više od proizvoda.
Prosečna posećenost u grupnoj fazi iznosila je preko 35.000 gledalaca po utakmici, što bi moglo da zvuči kao solidna brojka, ali broj praznih sedišta na većini utakmica pričao je drugačiju priču. Neke utakmice bile su gotovo rasprodate, ali mnoge su igrane pred desetinama hiljada praznih mesta. Ulaznice za četvrtfinalne mečeve spuštene su na 11 evra, dok je za duel PSŽ – Bajern cena iznosila 44 evra, što se direktno odrazilo na broj gledalaca – taj meč gledalo je 66.937 ljudi u Atlanti, što je skoro 89 odsto kapaciteta stadiona.
Pobeda Čelsija nad Palmeirasom u Filadelfiji okupila je publiku do 95% kapaciteta, dok je Fluminenseova pobeda nad Al Hilalom igrana pred stadionom koji je bio popunjen tek 66%. Jeftinije ulaznice – i blage korekcije kursa – jasno su uticale na veće prisustvo gledalaca, ali postavlja se pitanje da li je to moglo biti planirano ranije.
Uoči turnira postojala je bojazan da bi publika mogla da podbaci. Više od 50 miliona dolara uloženo je u marketing – društvene mreže, influenseri, promotivne kampanje, pa čak i saradnja sa lokalnim koledžima kako bi se studenti motivisali da dođu. Na primer, za meč Inter Majamija i Al Ahlija studentima je ponuđena karta od 20 evra uz još četiri gratis – ali ni to nije bilo dovoljno da ispuni stadion.
Karte za taj meč su nedelju dana uoči turnira pale na 55 evra, upola od cene iz maja. Početkom godine najjeftinija ulaznica iznosila je 230 evra, a nakon decembarskog žreba skočila je na 349 evra. Ubrzo je postalo jasno da potražnja ne prati ambicije.
Na kraju, kada se sve sabere, ostaje utisak da su brojke morale biti prilagođavane realnosti – ne iz vizije, već iz nužde. Format je nov, ali emocije navijača se ne kupuju popustima u poslednjem trenutku. Ako je namera bila da se fudbal približi svima, možda je trebalo početi od razumevanja publike, a ne od plafonskih cena koje izazivaju više frustracije nego euforije.
Za naredna izdanja ovog turnira – ili za Svetsko prvenstvo koje sledi – pitanje nije da li će cene biti „dinamične“. Pitanje je hoće li navijači imati poverenja da ih kupuju na vreme.