Mario, pravi si "Super Mario"

Luka Modrić je 2018. godine prekinuo decenijsku vladavinu Kristijana Ronalda i Lionela Mesija u izboru za Zlatnu loptu. Argentinac je nakon Hrvata osvojio još tri, a po jednu Dembele, Rodri i Benzema. Modrić je najveći hrvatski fudbaler svih vremena, ujedno i prostora na kojem je nekada postojala SFRJ. Teško mu je osporiti taj status nakon svega što je učinio, baš kao što je nemoguće opovrgnuti činjenicu da je od raspada SFRJ Hrvatska ubjedljivo najbolja fudbalska selekcija od svih nekadašnjih republika.

Imala je Hrvatska nekada i Šukera, koji je 1998. godine razdvojio Zidana i Ronalda u borbi za najprestižniju individualnu nagradu. Bilo je mnogo velikih imena hrvatskog fudbala, pravih majstora sa loptom, ima ih i danas, ali je Luka Modrić bio, jeste i biće pojam hrvatskog fudbala za dugi niz godina. A uz Modrića, stasali su mnogi. I svima je lakše kad su na terenu. Kada pomenemo vezni red Hrvatske, uz neizostavnog Luku, prvo bismo se sjetili Ivana Rakitića, Marsela Brozovića, Matea Kovačića. Ipak, junak ove priče je momak koji nikada nije bio previše u medijima, nije se smatrao krucijalnim, a u dosta navrata je to bio. Riječ je o Mariju Pašaliću.

Centralno u vezi, lijevo, desno, iza špica, lažna devetka. Nema šta nije igrao tokom karijere momak rođen u Majncu početkom 1995. godine. A baš prije nekoliko dana u „njegovoj“ Njemačkoj Pašalić je bio svjedok potonuća Atalante u revanšu sa Bajernom. Dvomeč sa Bajernom završen je 10:2 u korist Bavaraca, a izjave trenera „La Dee“, Rafaele Paladina jasno su predočile razliku u kvalitetu između dva tima. Ali, nije Atalanta toliko loša, već je Bajern izuzetan. Nego, da se vratimo Mariju. Pri rezultatu 1:0, pred kraj prvog poluvremena Pašalić je bio blizu gola. Zaustavio ga je sjajnom intervencijom Urbig. U suprotnom, to bi bio 11. gol ovog Hrvata u Ligi šampiona.

Ima dosta igrača koji su tokom karijere dali 10+ golova u najjačem takmičenju, ali je Pašalić prvi u istoriji Atalante koji je došao do tog broja. A koliko god cijenili tim iz Bergama, ipak nijesu top nivo evropskog fudbala, onaj najveći, pa ovaj Pašalićev učinak djeluje impresivno. Ostvario ga je na 44 utakmice. To je samo jedan segment istorije koju piše nekadašnji fudbaler Hajduka na sjeveru Italije.

Mario Pašalić došao je u Atalantu sad već davnog ljeta 2018. godine. Nakon godina u kojima se tražio kao pozajmljen igrač Čelsija u Elćeu i Monaku, potom i Milanu, koji ga je proslijedio Spartaku iz Moskve. Kako su mu išle prve godine karijere, činilo se da će mijenjati svake sezone klub, ali se ispostavilo da je dolazak u Atalantu bio dolazak u drugu kuću, u mirnu luku. Mogao je i Milan da iskoristi Pašalića kada ga je imao, jer je odigrao sasvim solidnu sezonu, ali ga je pustio i možda napravio grešku. Ko je sve igrao u Milanu posljednjih 10–12 godina, Pašalić je za mnoge bio i danas je lično Ronaldinjo.

Kada je stigao u Bergamo, zatekao je opasnu ekipu, jaku konkurenciju. To je period kada je počeo uspon Atalante koju danas poznajemo. One koja je od kluba iz donjeg dijela tabele postepeno rasla i postala opasnost za najveće. Uoči Marijovog dolaska klub je sezonu završio na sedmom mjestu. A u ekipi su Josip Iličić, Papu Gomez, Duvan Zapata, Palomino, Freuler, De Ron, Gosens, Castagne i ostali. Pašalić je za klub debitovao u Evropi, protiv Hapoel Haife, i za pola sata na terenu upisao gol i asistenciju. Možda tada navijači nisu vjerovali još uvijek da su dobili ozbiljnu klupsku legendu, ali skoro osam godina kasnije, Pašalić je tu, u meču sa Bajernom u ulozi kapitena.

Koliko je samo dao Atalanti govore mnoge statističke kolone. Na listi igrača sa najviše nastupa u dresu ovog kluba, Pašalić je na trećem mjestu sa 334 utakmice. Više od njega ima samo aktuelni saigrač De Ron i penzionisani Bellini. Oni su na po 435. Isto mjesto, broj 3, Pašalić drži i na vječnoj listi strijelaca Atalante. Ispred su Kristijano Doni i Duvan Zapata, a iza njega su ostali igrači poput Papu Gomeza, Josipa Iličića, Luisa Muriela, Germana Denisa i Ademole Lukmana. Svi oni igrali su manje mečeva od Pašalića, neki i prilično manje, ali to ne osporava sjajan učinak hrvatskog reprezentativca. A koliko traje i igra u Italiji, Pašalić je nedavno postao Hrvat sa najviše utakmica u Seriji A. Prestigao je Milana Badelja i trenutno kraj svog imena ima 278 nastupa u najjačem rangu italijanskog fudbala.

Iako je nadimak ili fraza „Super Mario“ vezana godinama unazad za Marija Balotelija, taj status, doduše na zdraviji način, uživa Pašalić u Bergamu i to zasluženo.

I postavlja se pitanje kako ovakav igrač nije dobio više pažnje i nije nikada svrstan među one najbolje veziste koje je Hrvatska imala prethodnih godina, jer on to sigurno jeste. Sjetimo se, na primjer, samo priča o Lovru Majeru kao novom Modriću, o uticaju na igru koji može ostvariti. Svaka mu čast, ali Pašalić je za koplje ili dva ispred. Vezista Atalante u februaru je napunio 31 godinu. Pred njim je sigurno još nekoliko sezona na visokom nivou i šansa da sruši još neke rekorde kluba. Vjerovatno i da prebaci 100 nastupa u dresu sa nacionalnim grbom.

Jedan od najznačajnijih momenata u istoriji Atalante nije mogao proći bez Marijovog potpisa. Naravno, riječ je o osvajanju Lige Evrope u sezoni 23/24. Tokom te kampanje, Pašalić je postigao jedan gol, ali će se pamtiti jer se desio u pravoj rapsodiji kluba iz Bergama na Enfildu i potapanju Liverpula 3:0. Padali su te sezone pred Atalantom Sporting, Liverpul, Marsej i na kraju Leverkuzen u finalu 3:0 uz het-trik Lukmana.

Iako rođen u Majncu, Pašalić je igrao za mlađe selekcije Hrvatske. Za A tim debitovao je u septembru 2014. kod selektora Nika Kovača. Ali njegov kontinuitet u pozivima stigao je tek godinama kasnije. Bio je tu i nije. Iako je par puta nastupio u kvalifikacijama za Mundijal 2018, nije bio na spisku Zlatka Dalića za završni turnir. To je ujedno ljeto kada dolazi u Atalantu i kada se sve mijenja.

Tako je od kraja 2019. postao neizostavan, često i u startnih 11. Igrao je na Euru 2021. i učestvovao u čudesnom povratku protiv Španije kada je na asistenciju Oršića izjednačio na 3:3 i odveo meč u produžetak. Ako u tom meču sa Špancima nijesu imali sreće, Pašalić i drugovi jesu na Mundijalu godinu kasnije. Mario je igrao na svih sedam utakmica u hrvatskom pohodu koji je završen osvajanjem bronze.

Pašalić nije tokom karijere osvajao previše trofeja. Ali ti koje je „uzeo“ čine ga izuzetno velikim, ne samo u hrvatskim okvirima već i šire. Kako god bilo, Pašalić je jedan od igrača koji je obilježio novu epohu hrvatskog i regionalnog fudbala, možda mu ime nikad nije bilo u samom vrhu, ali da je dotakao zvijezde jeste. Možda je riječ i o jednom od najpotcjenjenijih igrača u Evropi, ali nikoga to ne brine. Sve dok Atalanti ide dobro, a Pašalić bude pružao doprinos.

Nakon nokauta od Bajerna, Atalanti ostaje da se bori do kraja sezone za novi plasman u Ligu šampiona i novu šansu da se ponovo odmjerava sa najvećima u Evropi. A i u polufinalu kupa su, trijumf nad Lacijom dijeli ih od borbe za novi trofej.