Pad Orbana i upitnik iznad Osijeka

Odavno se izbori u nekoj evropskoj zemlji nisu iščekivali kao oni koji su se desili tokom vikenda u Mađarskoj. Završena je era Viktora Orbana, stigao je Peter Mađar. I dok se vode razne političke debate o ishodu glasanja, uglavnom o tome kako će se budući premijer Mađarske postaviti u spoljnoj politici, hoće li državu okrenuti više Zapadu i EU i NATO saveznicima, koje je Orban znao, narodski rečeno, „o jadu da zabavlja“, u nekim drugim krugovima takođe se vode rasprave o potencijalnom uticaju Orbanove smjene, pogotovo kada je sport u pitanju.

Da se zadržimo na fudbalu, jer Orban je veliki fudbalski fanatik. Vidi se to po ulaganjima posljednjih 15-ak godina, prije svega u infrastrukturu, jer u Mađarskoj je niklo više od 100 fudbalskih terena, skoro svi stadioni su rekonstruisani, izgrađen je nacionalni stadion koji će biti domaćin finala Lige šampiona ove sezone. A u brizi o fudbalu i sportu, mađarski uticaj nije ostao samo u okvirima teritorije države, već se širio i na pogranične teritorije. Tako je Mađarska ulagala u Srbiji, Slovačkoj i Hrvatskoj. Tako su epitet „mađarski“ u jednom momentu ponijeli klubovi poput srpskog TSC-a, slovačkog DAC-a (Dunajska Streda) i hrvatskog Osijeka.

A baš u Hrvatskoj, jedna od najvećih mađarskih investicija ogleda se u stadionu Osijeka. Opus Arena jedan je od najboljih stadiona u regionu. Ima kapacitet malo iznad 13.000, a prvi je sa svim natkrivenim tribinama u državi. Kada pitate nekog igrača Osijeka za infrastrukturu u klubu, ma gdje da je ranije igrao, kazaće vam da je ono što nudi Osijek u samom vrhu.

E sad, makar od ulaska mađarskog novca u Osijek, klub baš i nije ostvario sve ciljeve zacrtane prije deceniju. Jer Osijek je tada baš bio u problemu, govorilo se i o bankrotu, bio je to baš izazovan period. Potom se pojavila Mađarska sa politikom investiranja u sredine koje su blizu njihove granice, u područja gdje ima Mađara. Isplivalo je ime Lorenca Mesaroša, bliskog prijatelja Viktora Orbana, koji je postao glavni investitor Osijeka.

Riječ je o izuzetno bogatom čovjeku. Sada je ta era gotova, a možda i nije. Hrvatski mediji već prave analize šta i kako – je li moguće da klub opstane ako se „zavrne“ glavna slavina i je li klub sa takvom infrastrukturom potencijalno zanimljiv drugim investitorima koji bi došli na gotovo. Procjenjuje se da je godišnji budžet kluba oko 15 miliona eura, a najveći dio tog novca dolazi iz Mađarske. Uz najave Petera Mađara da će se znati šta je privatno, a šta državno, makar za sada djeluje da će kurs investiranja biti drugačiji.

A šta god da se desi, Osijek ima još nekoliko utakmica da odigra do kraja sezone, koju će željeti da što prije zaboravi. Sedam kola prije kraja, klub se nalazi na pretposljednjem mjestu, ali sa dovoljnom zalihom bodova u odnosu na Vukovar, pa je, čini se, priča o opstanku završena. Osijek je već neko vrijeme u rezultatskoj krizi, prošle sezone su bili sedmi, a ove su se do skoro borili za goli život. Ne tako davno, znali su da budu i drugi, a tokom osam sezona od upliva mađarskog uticaja uvijek su bili u TOP 4.

Aktuelna sezona, rezultatski gledano, jedna je od najgorih u novijoj istoriji kluba. Tokom zimske pauze, Osijek je bio posljednji na tabeli. Bodovni saldo izuzetno nizak i bilo je jasno svima da nešto mora da se promijeni. Stiglo je nekoliko novih igrača, među njima najpoznatije ime Borna Barišić, koji se vratio na sjeveroistok Hrvatske poslije igranja u Glazgov Rendžersima, Trabzonu i Leganješu. Došao je i Fran Karačič na pozajmicu iz Hajduka, a u sličnom aranžmanu stigao je Vladan Bubanja iz ruskog Orenburga. Osijek nije nešto ni zaradio pošto je prodao Mkrtčjana u Nirnberg.

Potom, na startu drugog dijela sezone, Osijek je sačekao izuzetno težak raspored, jer su u prve četiri utakmice igrali sa Dinamom, Rijekom, Varaždinom i Hajdukom. I kako sada stvari stoje, Osijek je pobjegao od Vukovara na dnu pobjedama nad Rijekom. Tim sa Rujevice dobili su dva puta – prvog februara i sada za vikend. I to je jedan proces u kojem Osijek ide od sjaja do očaja. Iako su protiv Rijeke bili u dosta podređenom položaju, postigli su dva pogotka. A samo jedan vikend ranije primili su sedam komada od Dinama.

U moru promjenjivih rezultata i promjena u igračkom kadru, Osijek je pretrpio i upravljačke izmjene. Ferenc Sakalj i Vladimir Čohar smijenjeni su s mjesta predsjednika i direktora, a imenovane su dvije dame – Aleksandra Veg i Valentina Koprivnjak. Utisak hrvatske javnosti bio je da je riječ o prividnim smjenama i imenovanjima, jer je i dalje riječ o mađarskim izaslanicima bliskim Orbanu. Veg je prije Osijeka bila potpredsjednica mađarskog ZTE-a, koji je u vlasništvu njenog oca, opet bliskog prijatelja doskorašnjeg lidera Mađarske.

Promjene u upravi donijele su i logične smjene na klupi. Trener više nije Željko Sopić, na njegovo mjesto imenovan je Tomislav Radotić. Riječ je o rođenom Osječaninu, čovjeku koji dobro poznaje klub, nastupao je u bojama Osijeka i kao fudbaler, prošao je kroz trenerske strukture i već je dugo bio član stručnog štaba kod nekoliko trenera. Uprava je odluku da postavi Radotića pravdala riječima da odlično poznaje igrače i da mu ne treba period aklimatizacije.

Na debiju u ulozi prvog trenera, Radotić je savladao Vukovar 2:0 – takođe jedan od glavnih momenata sezone u borbi za opstanak. Potom je pala i Istra i lakše se disalo. Radotić je do poraza od Dinama imao četiri meča bez poraza, a sada, nakon trijumfa nad Rijekom, djeluje da su sigurni i da više nema brige da će se na Opus areni igrati drugoligaški fudbal. Protiv Rijeke Radotić je mijenjao taktički, ali i rotirao startnih 11. Počeo je sa tri štopera i pogodio.

Ipak, šta god da bude na kraju rezultatski učinak, oblak neizvjesnosti kruži nad Osijekom. Od 15 miliona eura godišnjeg budžeta, procjenjuje se da Lorenc Mesaroš izdvaja oko šest, dok ostalo dolazi preko sponzora iz Mađarske. Ono što čini Osijek ranjivijim u odnosu na TSC i Dunajsku Stredu jeste to što je gazda i finansijer kluba baš iz Mađarske, dok srpski i slovački klub imaju za gazde lica koja jesu lokalni Mađari koji žive u Srbiji i Slovačkoj, a iz matice im dolazi pomoć. Pitanje je koliko je i Mesaroš uopšte zaljubljen u fudbal ili je tu bio i ulagao jer mu je tako tražio Orban. A sad, kad je Orban ostao bez poluga moći i kada državna preduzeća vjerovatno neće davati novac sportskim kolektivima van Mađarske, možda će i Mesaroš povući ručnu.

Opšte je poznato da se politika i sport prepliću, da često jedno bez drugog ne ide i da je sport postao opasno diplomatsko sredstvo. Ni stranih investitora u sportu nema bez politike – ne bi bilo ni Opus arene bez Mađara, ali sada sve to može postati problem. Da se klub vrati gradu manje je vjerovatna politička opcija, da se traži novi investitor možda djeluje realnije, ali ko zna – Mađar je nekadašnji Orbanov saveznik, možda je deklarativno protiv praksi koje je uveo dugogodišnji lider Mađarske, ali će to sve morati da potvrdi sprovođenjem reformi. Do tada, priča o ugroženosti Osijeka zbog izbora u Mađarskoj možda bude samo slovo na papiru.