Sove vratile dušu - Kada i poraz i gotovo sigurno ispadanje ipak znače pobjedu

Već od ranih jutarnjih časova, Peniston roud, duga ulica koja vodi ka kultnom "Hilzborou" je bila sva u plavo-bijelom. Kako se moglo vidjeti na snimcima, prije nego što je "grad otvorio oči" navijači Venzdeja su bili prvi gosti pabova, čekajući da se otvori klupska prodvanica. 

Poslije višegodišnje borbe, patnje, ova strana Šefilda je ponovo imala puls. Čim su vrata klupske suvenirnice otvorene nagrnuli su unutra u želji da kupe dres, šal, kapu, bilo šta, samo da osjete da klub još postoji. 

Thank you for your support 💙 pic.twitter.com/vTsxuNMYMs
— Sheffield Wednesday (@swfc) October 24, 2025
 

Jer, prvi put poslije mnogo vremena, izgledalo je kao da nešto stvarno počinje.

Nekadašnji osnivač Premijer lige, klub koji je decenijama bio ponos radničkog grada, proveo je posljednje godine u haosu i sramoti. Dugovi, neisplaćene plate, zabrane transfera, protesti... Navijači su bojkotovali utakmice, tribine su zjapile prazne, a ime vlasnika, Tajlanđanina Dejfona Čansirija, postalo je sinonim za sve što je pošlo naopako.

A onda – vijest koja se čekala godinama. Klub je ušao u stečaj, Čansiri je otišao. I umjesto tuge, ozlojeđenosti, krenulo je slavlje, nada i prije svega - olakšanje. Kao da je neko skinuo kamen sa prsa čitavog grada.

U petak popodne, volonteri su se okupili na sjevernoj tribini i počeli da skidaju bijela sjedišta i natpis „CHANSIRI“.

Kolika je želja govori i podatak da je postavljanje stolica na hiljade ljudi pratilo preko prenosa uživo. Nije to bilo samo mijenjanje plastike, nego čišćenje rane. Simbol novog početka.

U subotu, na dan utakmice protiv Oksforda, Hilzboro je izgledao drugačije. Na ekranu u uglu stadiona pojavila se animacija računara: "Uklanjanje greške… Uklanjanje uspješno. Ponovno pokretanje“. 

This was the video played on the big screen before kick-off at Hillsborough today... Chansiri.exe#SWFC pic.twitter.com/AAOaVGfHxZ
— Rob Staton (@robstaton) October 25, 2025
 

Publika je eruptirala. Na licima navijača, umjesto bijesa i umora, prvi put poslije dugo vremena – osmijesi.

"Zvuči ludo, ali ovo je možda najsrećniji dan koji smo imali u godinama. Slavimo stečaj, jer to znači da opet imamo klub", rekao je u kamere televizije jedan stariji navijač.

A onda je zagrmjela ona od Džef Beka - Hi Ho Silver lining.

Here’s what it means. #SWFC pic.twitter.com/D9tRTy6iVl
— Alan Biggs (@AlanBiggs1) October 25, 2025
 

Utakmica je završena porazom, 2:1. Ali to više nikoga nije boljelo. Publika je pjevala cijelo drugo poluvrijeme, igrači su dizali ruke u znak zahvalnosti, i makar na tih 90 minuta, sve je izgledalo kao nekad. Kao da vrijeme nije pojelo vjeru.

Hilzboro je, po prvi put nakon mnogo mjeseci, bio pun. Više od 27 hiljada ljudi, glasnih, emotivnih, tvrdoglavo vjernih. Oni koji su mjesecima stajali po strani sada su ponovo sjedjeli jedno do drugog, u plavom i bijelom.

Na terenu, igrači su djelovali rasterećeno, iako su znali da im slijedi oduzimanje bodova i gotovo sigurno ispadanje. 

Da, ta regulacija, prelazak vlasništva, po pravilima uštogljenog fudbalskog saveza FA, i lige EFL, nosi automatski minus od 12 bodova i klub sad ima - 6 i ubjedljivo je posljednji na tabeli Čempionšipa, udaljen 16 bodova od zone spasa. Da ima filmske pravde na kraju bi nekako čudesno uspio da opstane, ali matematika i praksa su pokazali da je to gotovo nemoguća misija. Ali na kraju to nije ni važno. 

Trener Henrik Pedersen, čovjek koji je naslijedio haos i pokušava da održi red u ruševinama, govorio je smireno:

"Biće teško, ali mi i dalje vjerujemo. Ima nade. I kad je najgore, moraš vjerovati da klub poput ovog ne može nestati“. 

Kapiten Lijam Palmer, koji je u Venzdeju od djetinjstva i cijelu karijeru je član "sova", pričao je o trenutku kada je shvatio da se sve mijenja:

"Dok sam vozio prema stadionu i vidio aute parkirane uz cestu još u pola jedanaest, znao sam da je opet dan utakmice. Pravi, istinski. Onakav kakav treba da bude“.

Sada pred klubom stoji neizvjesna budućnost. Administratori iz Mančestera preuzeli su brigu o finansijama, a među navijačima se već govori o mogućem preuzimanju od strane lokalnih biznismena, pa čak i o ideji da klub pređe u ruke samih navijača.

Jedno je sigurno – Šefild Venzdej se vratio sebi. Ne na tabeli, ne u rezultatima, već u onome što je oduvijek bio: klub ljudi, klub ulice, klub koji ne zna da odustane.

Kada su navijači napuštali tribine, s razglasa je grmila pjesma Eltona Džona "I’m Still Standing“. Niko nije mogao izabrati bolju. Poraz je bio samo broj na semaforu.

Ono što je ostalo, što je ponovo rođeno tog hladnog jutra, jeste duh.

I za plavo bijeli dio grada to vrijedi više od bilo koje pobjede.