Ako postoji igrač čija je karijera vječito bila u raskoraku sa sopstvenim potencijalom, onda je to Demarkus Kazins. 

Čovjek koji je mogao biti najbolji centar NBA lige, a završio je u tunelu dvorane u Portoriku dok na njega lete pića, kese i uvrede. 

Umjesto MVP skandiranja u "Stejpls centru“ ili "Smuti King centru“, sada ga ruše radnici obezbjeđenja u drugorazrednoj ligi Kariba. Zvuči kao scenario za ESPN-ov "30 for 30", na tematiku tragedije modernog košarkaškog talenta.

Kazins je bio sve što košarka traži od petice – dominantan na postu, ubojito mekan šut, razigravačka vizija plejmejkera i tijelo koje je izgledalo kao da ga je isklesao Sten Li otac Marvela. 

Ali njegov temperament, eksplozivna narav i nesrećni splet povreda učinili su da Bugi nikada ne postane ono što je po svemu mogao – lice franšize, superstara, budućeg člana Kuće slavnih.

Izabran kao peti pik 2010. godine, Bugi je u Sakramentu imao sve osim stabilnosti. Treneri su se smjenjivali kao na traci, sistem je bio misaona imenica, a Kazins je često bio i trener i sudija i publika – sve u jednoj nervoznoj figuri. 

Uprkos haosu, redovno je bilježio 25+ poena i 10+ skokova, čime je samo još više izazivao frustraciju – ako ovako dominira u rasulu, šta bi bilo da je, recimo, igrao u Spursima?

U tandemu s Entonijem Dejvisom u Nju Orleansu činilo se da se sve konačno posložilo. Pelikansi su letjeli, Kazins je bio nezaustavljiv – sve do one kobne noći i pokidane ahilove tetive. 

Od tog trenutka, njegova karijera ulazi u spiralu propadanja. Kratki izleti u Golden Stejt, Hjuston, Denver i Milvoki ličili su više na pokušaje da vrati osjećaj igre, nego ozbiljne košarkaške epizode. Ništa više nije bilo isto – eksplozivnost je nestala, ritam je ispario, a frustracija ostala.

Odao se čarima vagabundo košarkaša koji je igrao svuda po svijetu.

Prošle godine izdominirao je tajvanskom ligom u ekipi Tajvan Beer Leopardsa, sa kojima je osvojio ligu, bio MVP iste, kao i MVP finalne serije, a odate se otisunio ni manje ni više nego u Mongoliju, potpuna košarkaška egzotika (dostupnost bilo kakvih podataka, statistike, bilo čega je domen naučne fantastike).

Sada, u 34. godini, igra u Portoriku, gdje incidenti sa navijačima podsjećaju na njegove najmračnije NBA dane. Kazins više ne dominira – sad ga iznose s parketa. Prije deset godina je bio lice budućnosti centarske pozicije. Danas je lice sportskog "šta je moglo da bude".

Prvo je jedan navijač insinuirao da je Bugi tzv. "crying baby", što je poprilično iznerviralo bivšeg All star igrača, koje je ušao u raspravu, pokazujući na svoj...(znate već šta), gdje je umalo došlo do fizičkog obračuna. 

DeMarcus Cousins and this fan get into an altercation. 😳👀

(via @LaGuerraBSN)

 pic.twitter.com/bLVPtMyQHs
— Hoop Central (@TheHoopCentral) June 10, 2025
 

A onda su ga na izlazu iz dvorane navijači zasuli sokovima, a on probao da se fizički obračuna sa svima, ali ga je obezbjeđenje oborilo na pod i bukvalno iznijelo iz dvorane.

Ambiente familiar del cafre Demarcrus Cousins de los eliminados GBO Airlined provocando a los fanáticos en Bayamón. Esperamos que Dalmau lo suspenda de manera ejemplar, para que no haya doble vara pic.twitter.com/oc37njESr3
— Puestos Pa'l Problema (@ElPodcastPPP) June 10, 2025
 

Nije Bugi promašaj, on je upozorenje. Pokazatelj da talenat sam po sebi nije dovoljan. Da bez stabilnog sistema, bez kontrole impulsa, bez pravih ljudi oko sebe, čak ni dar koji dolazi jednom u deceniji ne garantuje uspjeh. Kazins je mogao da bude šampion, lider, redefinisani centar 21. vijeka. Umjesto toga, ostao je zauvijek u zoni između legende i žaljenja.

I to je ono što najviše boli – što nismo gledali sve ono što je mogao da postane. Ne zbog nas, već zbog njega. Jer Demarkus Kazins nije propao jer nije mogao – već jer nije znao kako da prestane da se bori sa sobom.