Lakoća Jokićevih brojki koja prkosri razumu, Šengun opravdao nadimak "baby Jokić"

Postoje mečevi u NBA ligi koji se odigraju kao da je sedma utakmica plej-of serije u pitanju. Intezitet, minuti prvih zvijezda na parketu, bez kalkulacije ikakve.

Denver i Hjuston su sinoć počastili sve jednom takvom utakmicom, u utakmici koja slobodno može da se zamisli u nekoj poznoj fazi doiogravanja. Bio je to sudar dvije ekipe koje trenutno znaju šta su, ali i duel različitih faza razvoja. Nagetsi sa jasnom hijerarhijom i provjerenim mehanizmima. Roketsi sa mladim liderom koji nije više samo projekat, već je ideja kako treba da izgleda centralna figura ekipe koja želi najviše ciljeve. Konačnih 128:125 nakon produžetka samo je formalni zaključak onoga što se na parketu lomilo gotovo 53 minuta.

U centru svega bili su Nikola Jokić i Džamal Marej.

Ne kao puka zvijezda i prateći igrač, već kao tandem koji funkcioniše po principu podjele odgovornosti.

Jokić je odigrao utakmicu kakvu već godinama podrazumijevamo, a koja i dalje nema realnu mjeru. Koja je to lakoća brojki, prisustva, doprinosa, koja več godinama prkosi razumu, jer više izgleda kao partija na 2K serijalu, nego realan učinak nekog igrača na utakmici.

Tripl-dabl sa 39 poena, 15 skokova i 10 asistencija, dvanaesti u sezoni, ali brojke su tek okvir. Prava vrijednost bila je u kontroli. Nije to bila noć u kojoj je forsirao, niti u kojoj je "uzimao“ utakmicu. Više je ličilo na konstantno prisustvo koje guši protivnika, jer znaš da je tu, znaš da vidi sve i znaš da će kazniti svaku pogrešnu rotaciju.

Posebno je važno što je Jokić ovakav meč odigrao u okolnostima koje nijesu bile idealne. Denver je bio bez Erona Gordona i Kristijana Brauna, a rano je ostao i bez Pejtona Votsona. Rotacija skraćena, defanzivne opcije limitirane, a protivnik agresivan i fizički i te kako prisutan. U takvim utakmicama Nagetsi najčešće izgledaju kao tim koji se oslanja na Jokićev osjećaj za mjeru. Koliko da napadne, koliko da razigra i kada da spusti tempo. Upravo to je radio cijelo veče.

Ako je Jokić bio konstanta, Džamal Marej je bio varijabla koja je odlučila meč.

Kanađanin ove sezone konačno izgleda kao prava druga violina, i neko ko opravdava ček koji dobija od ekipe iz Kolorada - 35 poena, 14 pogođenih od 15 slobodnih bacanja i potpuna kontrola u produžetku. Nije ovo bila njegova najljepša šuterska partija, ali jeste jedna od zrelijih.

Marej je birao trenutke. Kad da ide u prodor, kad da traži faul, a kad da jednostavno stane na liniju penala i završi posao. U završnici regularnog dijela, kad se meč pretvorio u seriju mini-posjeda i nervoznih odluka, upravo je njegova hladnoća vratila Denver u egal i otvorila vrata produžetku.

Produžetak je, zapravo, bio ogledalo razlike između timova. Denver je znao gdje ide lopta i ko preuzima. Marej je pogodio, Jokić je organizovao, a ostali su odradili ono što im je pripalo. Hjuston je imao ideju, imao je hrabrost, ali ne i istu sigurnost u egzekuciji. Razlika nije bila ogromna, ali je bila jasna, tek toliko da odluči pobjednika.

Na toj strani parketa posebno mjesto pripada Alperenu Šengunu. Prvi tripl-dabl sezone, 33 poena, 10 skokova i 10 asistencija, i utakmica u kojoj je bez dileme opravdao nadimak "baby Jokić“.

Ovo je prva utakmica u NBA istoriji da su dva centra iz suparničkih ekipa imala tripl-dabl učinak.

Two of the league's best passers went head-to-head tonight 👀

Joker: 39 PTS, 15 REB, 10 AST
Alpi: 33 PTS, 10 REB, 10 AST

Denver secured the victory, winning their 5th straight! pic.twitter.com/BSlYpRreLl

— NBA (@NBA) December 16, 2025

Ne zbog pukog kopiranja poteza, već zbog načina na koji je pokušavao da čita igru. Post-up, kratki pas, strpljenje u reketu i spremnost da preuzme odgovornost kad se meč lomi. U duelima sa Nikolom imao je trenutke u kojima je izgledao ravnopravno, ali i one u kojima se jasno vidjelo zašto je jedan MVP, a drugi još uvijek u fazi dokazivanja. I to nije minus, već kontekst.

Šengunov promašaj za tri u završnici produžetka bio je simbol cijele večeri za Roketse. Dobra ideja, hrabar izbor, ali bez nagrade. Hjuston je bio blizu, imaće Ime Udoke pregršt pozitivnih fusnota iz ovog meča. Kevin Durent je dao svoje, ali je utakmica ipak bila postavljena tako da se odlučuje kroz centar igre, a tu je Denver imao jasnu prednost.

Clutch shotmaking.
Wild back-and-forth action.
Amazing performances.

ROCKETS VS. NUGGETS WAS AN INCREDIBLE OT FINISH TONIGHT! 🍿 pic.twitter.com/h08Hn5kouA

— NBA (@NBA) December 16, 2025

Za Nagetse, ovo je bila pobjeda koja više govori o identitetu nego o formi. Peta zaredom, prva domaća nakon dužeg vremena, ali prije svega potvrda da tandem Jokić - Marej i dalje funkcioniše kad se meč svede na suštinu. Bez drame, samo košarka u kojoj znaš ko nosi, ko zatvara i ko na kraju potpisuje.

A Hjuston? Oni su dobili potvrdu da "baby Jokić“ više nije samo simpatična etiketa. Vrijeme momka iz Giresuna dolazi.