Deandre Ejton je bio prvi pik na NBA draftu 2018. godine. Ne drugi. Ne treći. Prvi. Ispred Luke Dončića, Šeja Gildžis-Aleksandera, Džarena Džeksona Juniora i Treja Janga. Ispred generacije koja je već ostavila ozbiljan trag na ligi – neki kroz All-NBA timove, neki kroz MVP glasove, neki kroz play-off serije koje su definisale posljednjih nekoliko sezona.

Ejton, pak, uprkos brojevima, uprkos statusu, nikada nije izgledao kao igrač oko koga možeš graditi franšizu. Iako ima skoro 17 poena i 10 skokova po meču kroz sedam sezona karijere, i iako je šutirao gotovo 59% iz igre, u njegovoj igri je uvijek nešto nedostajalo. Mentalitet? Konstantnost? Prisustvo u reketu koje mijenja tok utakmice? Možda sve od navedenog. Ako samo gledate boxscore, više nego pristojan igrač, ako ste pak gledali utakmicu fali mu "ono nešto". 

I zato vijest da je dogovorio otkup ugovora sa Portlandom – i da će od srijede biti slobodan igrač ako prođe kroz „waivers“ – zvuči kao još jedno poglavlje u priči o promašenom talentu. A možda i kao posljednja šansa.

Ejton je prošle sezone prosječno bilježio 14,4 poena i 10,2 skoka u dresu Trejlblejzersa, uz 56,6% šuta iz igre. Statistički, sasvim korektno. Kontekstualno, daleko od ozbiljnog doprinosa u ekipi bez plej-of ambicija i bez pritiska. 

Portland je već ove sedmice birao centra sa drafta – kineskog giganta Janga Hansena (216 cm), uz već prisutne Donovana Klingana i Roberta Vilijamsa III – čime je postalo jasno da Ejton u planovima više ne postoji. Otkup ugovora je bio pitanje trenutka.

I sad, kada se dim slegne, biće slobodan da bira. NBA timovi mogu početi pregovore sa slobodnim igračima od ponedjeljka, a Ejton bi se, prema mnogima, mogao naći na radaru Los Anđeles Lejkersa.

U prilog toj tezi idu dvije stvari. Prvo – Lejkersi imaju potrebu za pouzdanim centrom. Njihova defanzivna nemoć pod košem bila je razotkrivena u prvoj rundi plej-ofa protiv Minesote. Drugo – otvaranjem „mid-level exception“ prostora, imaju dovoljno da ponude Ejtonu respektabilan ugovor. Posebno sada, kada je Dorijan Fini-Smit odbio svoju opciju i ostavio više prostora pod „cap“-om.

Uz sve to, zanimljiv detalj: Ejton dijeli agenta sa Lukom Dončićem – Bil Dafija – što je dodatno podstaklo spekulacije da bi naredna stanica mogla biti upravo Lejkersi. Da li to znači da će i njegova priča konačno dobiti priliku za ozbiljan epilog?

Problem je, naravno, što Ejton dolazi sa narativom koji ga godinama prati: fizički talent koji ne štiti obruč, igrač bez obrambene prisutnosti, bez instinkta koji razlikuje dobre od velikih. Nije nikada širio igru, trojke je šutirao svega 23% tokom karijere, a pozicije često završavao više rutinom nego inspiracijom.

Ipak, ne smije se zaboraviti njegova uloga u pohodu Finiksa na NBA finale 2021. godine. Tada je, uz Krisa Pola i Devina Bukera, igrao najbolju košarku karijere, sa dominacijom u reketu, konstantnim „pick and roll“ prijetnjama i solidnim defanzivnim čitanjima. Bilo je to najbliže što je došao svom potencijalu. Ali taj nivo nikada nije ponovio.

Ima tek 26 godina, što znači da još nije zakasnio. Ali NBA liga više ne čeka. Igrači koji se ne uklapaju u moderne sisteme padaju u zaborav – naročito centri koji ne brane, ne šutiraju i ne donose novu dimenziju napadu.

Ako Lejkersi odluče da rizikuju, biće to najzanimljivija destinacija koju je imao u karijeri. Pod svjetlima Lejkers Nacije nema skrivanja – svaka utakmica je na nacionalnoj televiziji, svaka greška se analizira u „prime time“-u. Ako se tu probudi, možda još ima nade da opravda ono prvo mjesto s drafta. Ako ne, ostaće u istoriji kao simbol „što je moglo biti“.

Ispred njega su 2018. birani samo duhovi budućnosti. A on je – za sada – ostao u sjenci. Vrijeme je da izađe iz nje.