Hoksi: Tako svježi, tako čisti

U vrijeme kada se svijet hip-hopa sve više dijelio na istočnu i zapadnu obalu, na jugu, u Džordžiji, formiran je treći put. Andre Bendžamin, alias Andre 3000, i Antoan Paton, alias Big Boi, odrastali su zajedno u Atlanti i udružili snage pod prikladnim imenom „Outkast“ (otpadnik, prognanik), te 1994. objavili svoj debitantski album.

„Outkast“ su ustvari bili najistaknutiji predstavnici južnjačke muzičke scene krajem devedesetih i početkom novog milenijuma koja je bila poznata kao „The Dungeon Family“ (Porodica iz Tamnice). Iz tog kolektiva izašli su i sastavi „TLC“ i „Goodie Mob“, te solo izvođači Fjučer, Si Lo Grin i Džanel Mone. Ipak, „Outkast“ su bili avangarda i prvi koji su prekinuli hip-hop duopol Njujorka i Los Anđelesa.

Nešto novo dolazi iz Atlante i ove godine, ali na parketima NBA karavana. Hoksi su ušli direktno u plej-of nakon dvije sezone suše, i to kao šesti na tabeli Istočne konferencije. To im je najviši plasman još od skraćene kovid-sezone 2020/21 kad su završili kao petoplasirani, ali i najbolji skor u punoj sezoni od 82 utakmice (46-36) još od 2015/16 kada su imali skor 48-34.

U pomenutoj sezoni 2020/21, Nejt Mekmilan vodio je „jastrebove“ do najvećeg uspjeha otkako se franšiza iz Mizurija preselila u Džordžiju 1968. godine, finala konferencije. Atlanta je igrala po taktovima Treja Janga, a sa svih strana rivalima su prijetili snajperi Kevina Huertera, Bogdana Bogdanovića i Lua Vilijamsa. Tamo ih je u naletu zaustavio Janisov Milvoki (4-2), ali svi su tad mislili da je Atlanta najzad sklopila kockice za velika djela u budućnosti.

Međutim, nakon te sezone, umjesto da raste, malo po malo Atlanta je padala. Još dva puta će se provlačiti kroz plej-in do razigravanja, ali tamo su ih bez većih problema rješavali Majami (4-1) i Boston (4-2). U Atlanti su odlučili da cijenu sve slabijih igara i rezultata prvo plati trener, pa je Mekmilana naslijedio Kvin Snajder.

Hoksi su ostali plej-in ekipa, ali više nisu uspjevali da se kroz dodatno razigravanje plasiraju u plej-of. Ipak, Kvin Snajder je zadržao povjerenje menadžmenta da gradi novi tim Atlante po svom ukusu. A postajalo je sve jasnije da u takvoj ekipi neće biti mjesta za Treja Janga.

Otkako je draftovan 2019. godine, Jang je bio prvo ime franšize i, u svakom smislu te riječi, i u dobru i u zlu, Hoksi su bili njegov tim. I dobrog u njegovoj eri je svakako bilo, posebno pomenuti senzacionalni plasman u finale Istoka 2021. Jang je uživao igrajući za Atlantu i Atlanta ga je iskreno voljela.

S druge strane, u proteklih pet sezona, Hoksi su se vratili u mulj mediokriteta i Trej je tonuo sa njima. Liga se mijenjala, fizikalnost se pojačala a vrhunskih šutera je bilo sve više. Trej Jang nikad nije bio čak ni podnošljiv defanzivac, procenti šuta bivali su sve slabiji, ideje u napadu je bilo sve manje a lopta je i dalje stalno bila kod njega.

Na sve to, došle su i povrede koje su njega odvojile od parketa, ali su oslobodile njegove saigrače. U deset utakmica koje je igrao za Atlantu ove sezone, skor je bio jadnih 2-8. A dok je gledao sa strane, razmahali su se neki novi klinci. I što bi rekli preko bare, „the writing was on the wall“ – kraj jedne ere je došao.

Jangov teški ugovor od 46 miliona dolara htio je da preuzme samo Vašington, a to što su Hoksi zauzvrat dobili tek Mekaluma i Kisperta govori i da je i njima i Treju bilo samo bitno da se raziđu što prije i po bilo koju cijenu. Za Janga je bilo vrijeme da potraži franšizu koja je spremna da ga tretira kao sunce svoje galaksije, a za Atlantu je kucnuo čas da krene dalje.

Franšize se obično muče neko vrijeme nakon što ih napusti superstar i potrebno im je vrijeme da nađu svoj put. Dovoljno je pogledati samo kakav je lom ostao u Dalasu nakon trejdovanja Luke Dončića. Atlanta je uradila nešto neobično: odrekli su se svoje prve zvijezde a u istoj regularnoj sezoni ne samo ostali relevantni, već štaviše izgledaju i igraju bolje.

Naravno da je bilo manjih poteškoća u početku, pogotovo dok je Si-Džej Mekalum namještao ruku. Ali nakon Ol-star pauze, Hoksi su se neočekivano pretvorili u jednu od najboljih ekipa u ligi. U prvih deset utakmica nakon Ol-stara, Atlanta je bila najbolji defanzivni tim u NBA, te u top deset ekipa po ofanzivnom rejtingu. U martu su napravili niz od jedanaest pobjeda, što im je bio najduži pobjednički niz od 2015. godine.

Za razliku od heliocentričnog sistema sa Trejom Jangom, Kvin Snajder je kreirao moderniji i efikasniji napadački plan sa mnogo kretanja i maksimiziranja prostora. Lopta je sad prevashodno u rukama Džejlena Džonsona, što u napadanju obruča sa boka, što kroz pikenrol, i on to ukazano povjerenje opravdava svakodnevno. A Džonson može da igra sve – od plejmejkera do niske petice.

Džejlen je prvi strijelac (22,5), asistent (7,9) i skakač ekipe (10,3), ali iako dominira ove sezone, doprinos njegovih saigrača je takođe veliki. Napadački, Atlanta stoji kao peta tricaška ekipa lige (37,1%), a s velikim brojem poena po utakmici tu su Nikil Aleksander-Voker (20,8) i Mekalum (18,7).

Ne treba zanemariti ni preostali dvojac iz startne petorke. Jedan od rijetkih starosjedelaca Onjeka Okongvu ima 15,2 poena po utakmici u svojoj šestoj sezoni u dresu Hoksa, dok mladi Dajson Denijels uz 11,9 poena dodaje i značajnih skoro 6 asistencija po utakmici.

I baš asistencije su ono što krasi ovu ekipu. Timska igra, uporno traženje saigrača u najboljoj poziciji i nesebičnost koja je rijetko karakteristika podmlađenih timova – sve to demonstriraju Hoksi ove sezone. Atlanta je regularni dio završila na prvom mjestu po timskom prosjeku asistencija u ligi – 30,1 po utakmici. Iza njih ostali su Juta (29,6), Denver i Majami (29,0), dalje da i ne nabrajamo.

„Nije nas briga ko će da šutira,“ kaže Kvin Snajder. „Mi smo tim koji je uvijek spreman da doda otvorenom saigraču. Tako treba da da igramo i kada tako igramo, to je naša najbolja košarka.“

Ovaj tim Atlante se u toj kategoriji prometnuo među najbolje ekipe u istoriji lige. Sa 30,1 asistencija po utakmici stoje na devetom mjestu na listi najboljih svih vremena. Prvo mjesto drže legendarni „šoutajm“ Lejkersi koji su tokom 1984/85 imali prosjek od 31,4. Od timova iz 21. vijeka, ispred Atlante su samo Nagetsi iz 2024/25 (treći sa 31,0), Indijana Pejsersi iz 2023/24 (četvrti, 30,8) i Golden Stejt iz 2016/17 (sedmi, 30,4).

„Nekad je igra i dodavanje bitnije nego ko će dati koš,“ kaže Dajson Denijels i ističe da je to nešto što Snajder voli da vidi na terenu. „Kad se tako odigra, pokazuje se vjera u saigrače i ti koševi više nisu nečiji individualni, već naši zajedničli koševi.“

Na sve pomenuto, „jastrebovi“ stoje odlično i u odbrani. Defanzivno su deveti u NBA sa rejtingom 113,7. Odbrana koju sada igraju bila je neizvodiva sa Jangom na parketu, ali nakon njegovog odlaska i igra i odnos prema odbrambenim zadacima drastično su se promijenili. Treba spomenuti i dolazak Džonatana Kuminge čiji bi doprinos mogao biti veliki za ovu ekipu.

Sve ovo veliki je rezultat Kvina Snajdera. Podigao je posrnulu ekipu i zajedno sa menadžmentom povukao prave poteze. Skinuta je etiketa „plej-in ekipe“ sa dresa Atlante. Dokle god stigli ove sezone (a čeka ih težak duel sa Njujork Niksima), nema sumnje da sa ovakvim pristupom, budućnost pripada njima. Ovi Hoksi su pravo osvježenje za NBA ili, da se poslužimo nazivom jednog hita „Outkasta“, „So Fresh So Clean“.