Lebron: Na suncu i u sjeni

Zimus su bili kritikovani na sva zvona, ali u maju mjesecu oni su još tu. Los Anđeles Lejkersi su se plasirali u polufinale Zapadne konferencije nakon što su sa 4-2 eliminisali Hjuston. Bez povrijeđenog Luke Dončića, Lejkersi su bili veoma oslabljeni, ali kada imate Lebrona Džejmsa u svojim redovima, niko vas nikad ne smije otpisati.

Džejms je u šest utakmica sa Roketsima bio briljantan sa 23,2 poena u prosjeku, te 8,3 asistencija i 7,2 uhvaćenih lopti. U izostanku Dončića, Lebron je preuzeo ponovo ulogu lidera i poveo Lejkerse ka narednoj rundi plejofa, uprkos svim očekivanjima. Iako u petoj deceniji, opet je vukao i gurao svoj tim ka uspjehu, kao nekad u svom Klivlendu.

I opet se priča o Lebronu Džejmsu, a to je ono u čemu on nesumnjivo uživa. Traži pažnju, i kad je nema dovoljno na terenu, a ono u medijima uvijek mora da bude. Kao Tejlor Svift koja konstantno već godinama objavljuje različite verzije pjesama i albuma da ne bi pala u drugi plan, tako i Lebronov PR tim uvijek pazi da njihov klijent ne izgubi relevantnost.

Od čuvene „Odluke“, preko čitanja knjige kada kamere snimaju na putu ka dvorani, do igranja sa rođenim sinom u istoj ekipi. Svaki potez kroz njegovu karijeru bio je ili izuzetno dobro osmišljen ili teški transfer blama koji je opet uvijek išao uz njegov imidž. I koliko je to pomoglo da se kreira medijska popularnost Lebrona Džejmsa, toliko je i odbijala one druge od parketa, gdje je Lebron zaista neprikosnoven već dvije decenije.

Najnoviji biser došao je paralelno sa završetkom plej-of serije sa Hjustonom, u formi kompilacije intervjua koje je dao tokom ove sezone za ESPN. Ono što je posebno privuklo pažnju jeste Lebronov osvrt na debatu o tome ko je košarkaški GOAT.  

„Nikad se nisam poredio sa Majklom Džordanom jer su naše igre potpuno različite,“ izjavio je Džejms. „Ja sam uvijek gledao da dodam, Em-Džej je tražio šut. Postoji mnogo stvari za koje bih rekao da su malo bolje u mojoj igri nego u njegovoj, ali on je bio j***no sjajan. Obojica smo sjajni. Obojica smo veliki košarkaši.“

„Ja sebe smatram jedinstvenim. Ovako kako ja igram košarku, ja sam unikat. I Majkl je bio takođe. J***eno nevjerovatan igrač,“ dodao je Lebron u svom stilu.

Zaista, Lebron Džejms jeste jedinstven košarkaš, tu spora nema. I ne može biti nikad sporno da je svjestan svoje veličine. Pa jedan Muhemad Ali je vikao na sav glas da je najveći i voljen je i slavljen širom svijeta. Ali to je bilo nešto drugo.

Što više sam isticao da je unikat i da se razlikuje od Džordana, „Kralj“ više pokazuje da osjeća da je i dalje nad njegovim djelom nadvijena sjenka „Njegovog letećeg visočanstva“. I to je razumljivo, jer ta poređenja ga prate cijelu karijeru, ali je čudno da i nakon toliko godina i medijskih treninga nije dokazao da se dobro nosi s tim.

Problem sa njegovim komentarima je taj što uvijek pleše na ivici onoga što Džejms želi da kaže ali mu Lebron, kao kreiran medijski lik, kao alter ego, ne dozvoljava i pretvara u istreniran medijski nastup. I tu se onda ispali nešto poput toga da sebe smatra igračem koji uvijek gleda da doda, što je već ranije izjavljivao i što je notorna neistina.

Prvo, to govori čovjek sa najviše ubačenih koševa u istoriji lige pa zaista zvuči kao ridikulan argument, a drugo, imati sjajan pregled igre ne znači da ste „pass-first player“. To su bili Ražon Rondo, Kris Pol ili Džejson Kid. Lebron to jednostavno nije, makar imao više asistencija u prosjeku od Džordana.

U nastavku razgovora, međutim, odao je priznanje Džordanu kao svom igračkom idolu, kao nekome na koga se ugledao i čiju ostavštinu je htio da nastavi.

„Nikad nisam mislio da ću biti on, ali sam sanjao da imam priliku da radim ono što je on radio,“ kaže Lebron. „Odrastao sam analizirajući sve što je radio, njegovu elitnu igru na postu, njegovu volju za pobjedom. Sanjao sam da ću na nekoj velikoj utakmici da pogodim koš za pobjedu dok ističe vrijeme. Sanjao sam da letim kroz vazduh kao on. Sanjao sam da imam patike sa svojim imenom. Sanjao sam da ljudi viču moje ime. Nosio sam njegov broj 23 i nadam se da sam ga učinio ponosnim.“  

I da je samo ovo rekao, ovo što zvuči kao iskreni čovjek Lebron Džejms iz Ejkrona u Ohaju, bila bi to najljepša posveta svom prethodniku i dokaz Lebronove veličine koja bi, ako pucate na titulu GOAT-a, trebalo da prevazilazi škripu patika na parketu. Međutim, samo ova izjava ne bi privukla pažnju, ne bismo imali naslove na sportskim portalima o Lebronu i poređenju sa Majklom.

A kako se odgovara na pitanja o debati oko toga ko je najbolji svih vremena, upravo je Majkl Džordan pokazao nedavno. A nemojte misliti nijednog trenutka da on za sebe ne misli da je najbolji.

„Sve oko tog termina GOAT je nešto sa čim ja nikad neću imati veze, to mene ne zanima,“ izjavio je Džordan u martu ove godine. „Nikad nisam imao priliku da igram protiv Oskara Robertsona ili Džerija Vesta. Ali učio sam od njih. I moja generacija je onda utabala stazu Kobiju i Lebronu, je li tako? To je ljepota košarkaške igre, ako mene pitate: da igrači koji dolaze evoluiraju igru dalje.“

Nekako u isto vrijeme, pitanje „ko je najveći svih vremena“ su kroz kreativnu kampanju za prodor na američko tržište odlučili da iskoriste u kompaniji Sofascore. Limitirana serija kozjeg sira iz Hrvatske, odakle dolaze i osnivači ovog sportsko-tehnološkog brenda, pod nazivom The GOAT Goat Cheese (treba li objašnjavati igru riječima), dolazi u dvije vrste od dvije koze koje se prikladno zovu Majki i Džejmi (treba li objašnjavati zašto).

U kompaniji Sofascore, poznatoj po platformi za sportsku statistiku, prepoznali su debatu koja postoji i dali joj novi oblik. Sir je naravno metafora za ukus kao argument za raspravu koja ne može imati objektivan odgovor. Majkijev sir je oštrijeg i intenzivnijeg ukusa, dok je Džejmijev slojevitiji i dugotrajniji. Koji je bolji? Pa onaj koji vam se više dopada.

Majkl Džordan je izabran kao treći pik na draftu 1984. godine i od tada pa do konačnog (trećeg) penzionisanja je osvojio šest titula šampiona NBA, šest trofeja MVP-ja NBA finala, pet puta je bio MVP sezone, vlasnik je dva olimpijska zlata, 14 puta je bio Ol-star, višestruki najbolji strijelac lige ali i najbolji odbrambeni igrač, i možemo u nedogled da nabrajamo sve medalje i priznanja.

Lebron Džejms je izabran kao prvi pik na draftu 2003. godine i još uvijek igra, u svojoj 42. godini, i to na vrhunskom nivou. Četvorostruki šampion lige, sa po četiri MVP titule za sezonu i finale NBA, dobio je Ol-star poziv 22 puta, ima tri olimpijska zlata i jednu bronzu. I njegove individualne i timske nagrade bi zauzele nekoliko stranica teksta.

Lebron je odigrao skoro 600 utakmica više, ali je Majkl imao bolji prosjek poena (30,1 u odnosnu na 26,8). Džejms ima više skokova (7,5 u odnosu na 6,2) i asistencija (7,4 u odnosu na 5,3) u prosjeku, ali Džordan ima više ukradenih lopti (2,3 u odnosu na 1,5) i bolje je izvodio slobodna bacanja (84%, LBJ trenutno 74%). Obojica su na 50% šuta iz igre, a Lebron ima minimalnu prednost u šutu za tri (34% - 33%).

I šta smo zaključili na osnovu svih ovih trofeja i statističkih podataka? Niko ko je ovo čitao neće promijeniti svoje mišljenje, već će se, naprotiv, dodatno ušančiti braneći ga na osnovu nabrojanog. Obe strane u debati imaju svoje argumente i nema onog ko prati košarku ko nema prilično jasan i odrečit stav na tu temu.

Beskrajna debata o tome ko je najbolji svih vremena u suštini je ipak sudar različitih generacija, stvar utiska i identiteta, ličnih preferencija i emocija. Brojke i statistika su tu tek da jedna ili druga strana imaju za šta da se uhvate i poklope onu drugu, ali ne mogu dati odgovor na vječno pitanje. Sve se svodi na to kakav sir ustvari volite.

Oni koji su odrastali gledajući nepobjedivu armiju iz Čikaga na čelu sa brojem 23, „većim od života“, neće više nikad nikoga gledati tim očima. Isto važi i za one koje je naprosto „oduvala“ sila nebeska iz Ejkrona u Ohaju kad se pojavio usred ere kada je popularnost lige bila u silaznoj putanji.

Voljeli ga ili ne, nedostajaće nam Lebron Džejms na parketu isto kao što nam je uvijek nedostajao i Majkl Džordan. I zato treba uživati u njegovim igrama dok traju, dok još uvijek drži čas novim generacijama kako se pristupa svakoj utakmici i svakom rivalu. I ignorisati njegove medijske štoseve, ako je moguće. Jer kad sve ovo bude juče, pamtiće se samo ono sa terena.