Nije bilo transparentnog objašnjenja, a možda ga nikada i neće biti. Masai Udžiri, simbol jednog od najsmjelijih uspona u novijoj NBA istoriji, više nije predsjednik Toronto Reptorsa.

U petak, nakon mjeseci spekulacija i nekakve šutnje, MLSE (Maple Leaf Sports & Entertainment) je saopštio da se razilazi sa čovjekom koji je franšizu vodio od 2013. godine i donio joj prvu NBA titulu. Zvanično – promjena. Nezvanično – otkaz.

„Kada stvoriš kulturu i brend, ako oni nestanu kada pojedinac ode, onda nisu ni bili stvarno stvoreni“, rekao je Kit Peli, novi izvršni direktor MLSE-a, pokušavajući da odagna zabrinutost zbog Udžirijevog odlaska.

Ali nije sve tako jednostavno.

Udžiri nikada nije bio samo predsjednik košarkaških operacija.

Bio je zaštitno lice, vizionar, arhitekta koji je svojim riječima i postupcima gradio samopouzdanje tima, ali i grada.

Pričamo o čovjeku koji je dobio nadimak "ratni poglavica", i koji je među najcjenjenijim radnicima u NBA bio bukvalno svrstavan rame uz rame sa Bredom Stivensom, Petom Rajlijem...

Od čuvene rečenice „Jeb*š Bruklin“ do poruka navijačima da „vjeruju u sebe i svoj grad“, Udžiri je za Torontove navijače bio više od funkcije. On je bio tvorac, on je bio vođa. Arhitekta i tima, i navijača, i mentaliteta.

Former Raptors President Masai Ujiri expresses his feelings about the Brooklyn Nets at a 2014 pregame playoff rally 
Toronto GM Masai Ujiri: "F**k Brooklyn" 
2014.04.20 pic.twitter.com/dCrwcSHfMi
— MrBuckBuck (@MrBuckBuckNBA) June 27, 2025
 

Imao je, naravno, i rezultate. Trejd za Kavaja Lenarda ostaje najodvažniji potez u istoriji kluba. U sezoni u kojoj se sve moralo poklopiti – od zdravlja do onog famoznog odboja lopte protiv Filadelfije – Reptorsi su sve pogodili. 

Lenard je otišao nakon jedne sezone, ali pehar je ostao. Jedini u istoriji franšize.

Zbog toga je i njegov pad tim kontradiktorniji. Titula mu je zacementirala status, ali i stvorila standard koji nije uspio ponovo da dostigne. Nakon 2019, Udžiri je pokušao još jedan veliki udar – ovaj put bez uspjeha.

Godinama se Toronto pominjao kao skriveni favorit za zvijezde poput Kevina Durenta ili Demijana Lilarda. Nijedna od tih priča nije se ostvarila. Trejd za Brendona Ingrama, izveden ove godine, doživljen je kao neubjedljiv pokušaj da se ponovi magija iz 2018.

Brandon Ingram gets a standing ovation from Toronto fans pic.twitter.com/pc8k8Ec1FL
— IngramAlerts (@IngramAlerts) February 13, 2025
 

U međuvremenu, raspala se i jezgra koja je preživjela Lenardovu eru. Fred Vanvlit je otišao bez odštete. O-Dži Anunobi i Paskal Sijakam su trejdovani. Trener Nik Nurs, Udžirijev izbor, napustio je klub. Reptorsi, kako to kaže sama organizacija, zadržali su „stabilnost“. Ali to je riječ koja sve češće znači... prosjek.

Od sezone 2021/2022, Reptorsi nisu igrali plej-of. U trenutku Udžirijevog odlaska, tim je bez superstara, bez sigurnog All-Star igrača (možemo da diskutujemo je li to Skoti Barns), ali ne nekako bez jasnog pravca.

Dva ljeta unazad, Udžiri je najavio „strpljivu obnovu“, ali sama organizacija to strpljenje nije imala.

Draftovani su perspektivni igrači, ali na tržištu slobodnih agenata i dalje se tapka u mjestu. Navijači su prestali da znaju da li tim želi da gradi ili da pobjeđuje odmah.

I što je najvažnije: Udžiri više nije tu da odgovori na ta pitanja.

U pozadini svega nalazi se još jedna priča – ona o moći.

Od trenutka kada je Edvard Rodžers, novi većinski vlasnik MLSE-a, preuzeo dominaciju u strukturi, Udžirijeva pozicija više nije bila ista. Rodžers je još 2021. bio protiv njegovog novog ugovora. Imao je rezerve prema Udžirijevoj autonomiji i prema njegovim širim ambicijama – uključujući i dovođenje WNBA tima u Toronto, projekat koji je kasnije realizovao Lari Tanenbaum, dugogodišnji saveznik Masaja Udžirija.

Ta tenzija, iako nikad javno eskalirana, tinjala je godinama.

Možda nije čudno što je Udžiri otišao – možda je čudno što se uopšte toliko dugo zadržao.

Njegova ostavština je komplikovana, ali bogata. On je franšizi dao najveći uspjeh, želio je da Reptorsi postanu elitna destinacija, ali to se nikada nije dogodilo.

Toronto nikada nije postao Los Anđeles sjevera, kako je potajno priželjkivao.

Ipak, jedna stvar se ne može osporiti – Masai Udžiri je htio da pobjeđuje. Hrabro, tvrdoglavo, ponekad i previše optimistično. Ali nikada iz interesa. Za razliku od mnogih u savremenoj NBA, nije djelovao kao čovjek kome su profitne margine bile važnije od titula.

A to se o njegovim nasljednicima tek treba dokazati.

A sam Udžiri... neće dugo proći prije nego što telefon krene da zvoni sa ponudama.