Zvezdin najdraži ratnik

U moru objava na društvenim mrežama ovih vrućih avgustovskih dana, jedna slika mi je privukla posebnu pažnju. Šampionski sastav Crvene zvezde iz 2015. godine, urađen u crno-bijeloj varijanti, i samo Nikola Kalinić u boji, u crveno-bijelom, kao posljednji Mohikanac iz te slavne generacije.

Dejan Radonjić trenutno radi u Zenitu, Boban Marjanović je prošlu sezonu proveo u Iliriji i sad će navodno na Daleki istok, Jaka Blažič se vratio u matičnu Olimpiju, Stefan Jović je potpisao za Aris, Luka Mitrović je zadnje nosio dres moskovskog CSKA, Nemanja Dangubić je imao trofejnu sezonu sa Dubaijem. Neki poput Lazića, Dženkinsa i Vilijamsa već su neko vrijeme van parketa.

  
 
 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
A post shared by Czv Magazine (@czvmagazine)

Samo je Nikola Kalinić još uvijek bio tu, u Zvezdinom dresu, kao simbol slavnih dana, kao temelj uspona u nove visine. I prije nekoliko dana, objavio je da se oprašta od igranja. Ne i od košarke, jer ostaje u klubu kao pomoćnik novog trenera Ibona Navara.

„To je to, došao je momenat da se kaže dosta“, napisao je Kalinić. „Jedno divno putovanje od 17 godina dolazi do kraja. Imao sam nevjerovatnu sreću da sve što sam ikada želeo, uspeo sam da uradim. Upoznao sam svet, stekao prijatelje, osvojio titule, uživao igrajući se i takmičeći se.“

Kalinić nije bio veliki talenat u mlađim kategorijama, o njemu nije brujala štampa, niti su se otimali agenti. Od početka je stekao imidž ratnika koji je svjestan da se neke bitke ne dobijaju na juriš. Počeo je u Spartaku iz rodne Subotice, potom se preselio u novosadsku Vojvodinu, pa onda još južnije, u Kragujevac, gdje je Muta Nikolić s uspjehom vodio tada ozbiljni Radnički.

Svaka etapa njegove karijere bila je korak unaprijed, sarađivao je sa velikim imenima košarke, od njih pozorno učio i na parketu branio njihove principe. Dejan Radonjić, Željko Obradović i Saša Đorđević su znali da mogu u svakom trenutku da se oslone na Nikolu i da će im on nesumnjivo vratiti. Kakvo god da je stanje na terenu, Kaliniću se vjerovalo.

Tokom dvanaest evroligaških sezona, Nikola je odigrao 383 utakmice i postigao 3043 poena noseći dresove Crvene zvezde, Fenerbahčea, Valensije i Barselone. Ali statistička nota koja možda najviše opisuje Kalinića kao igrača je da ima 281 ukradenu loptu u ovom takmičenju, što ga čini rekorderom među srpskim košarkašima.

Na planu ličnih ostvarenja, osvajanje Evrolige 2017. sa Fenerbahčeom, te srebra sa SP i Olimpijskih igara u dresu reprezentacije Srbije, nesumnjivo su najviši vrhovi Kalinićeve karijere. I njegov utisak kao igrača je tu bio nemjerljiv. Kod Žoca je u Feneru bio jedan od glavnih igrača u šampionskom sistemu, a kod Saleta je eksplodirao, zakucao preko Burusisa i privukao pažnju domaće javnosti.

Titule i kupove skupljao je po Turskoj i Španiji, godinama bio jedan od najboljih evropskih „ol-raund“ košarkaša, ali kao što kaže pjesma grupe Film, „samo jedno mjesto na svijetu se zove dom“. Od prvog dana kad je obukao crveno-bijeli dres, Nikola Kalinić je Zvezdu smatrao svojim domom, i vraćao mu se u više navrata. U tri boravka na Malom Kalemegdanu izgradio je status legende i personifikacije ovog kluba među navijačima.

Prvi mandat u Zvezdi, u onom legendarnom sastavu sa gorepomenute slike, pod vođstvom Dejana Radonjića, doveo je do prekida dominacije Duletovog Partizana. Tada je bio jedan od najbitnijih šrafova Dejove mašine, koja je udarila temelj početku vladavine crveno-bijele strane Beograda u Srbiji i na košarkaškom Jadranu.

Kada se vratio 2021, čuvenom izjavom da „ne može da ostavi drugare na cedilu“, Kalinić je ponovo udružio snage sa Radonjićem, ovaj put u ulozi alfe i omege jednog ratničkog tima. Nedostajalo je toj ekipi one magije i finese koju su u prethodnom mandatu donosili Vilijams, Jović, Gudurić i drugi, ali je Kalina baš tada pokazao kakav je majstor ove igre, a posebno kakav je lider.

Zvezda je te godine odbila prvi nalet Žocovog novog Partizana, Radonjić i Kalinić su ponovo osvojili trostruku krunu i onda obojica otišli sa potvrđenim statusom klupskih legendi. Kalinić je bio i MVP ABA lige, a u Evroligi je te sezone imao i najbolji lični učinak u karijeri sa 12,6 poena u prosjeku, te 3,9 skokova i 3,4 asistencije.

Treći čin u crveno-bijelom bio je opet drugačiji od prethodna dva. Zvezda je ušla ambicioznije u Evroligu, dovela ozbiljna pojačanja i plasirala se u dva uzastopna plej-ina. Ipak, na domaćim parketima osvojena su tek dva kupa, pa su i Janis Sferopulos i Saša Obradović otišli sa užarene klupe. I jedan i drugi su se u velikoj mjeri oslanjali na Nikolu, koji je svojim iskustvom i primjerom bio jedan od stubova svlačionice i lidera na parketu.

Činjenica je ipak i da se sve više osjećalo da Kalinić ne može da doprinosi onoliko koliko je navikao, koliko je želio i koliko je Zvezdi danas potrebno. Frustracija u njegovoj igri se vidjela jasno, a tome su itekako kumovali i problemi na privatnom planu. Svoju karijeru je de fakto završio tučom sa košarkašem Zlatibora Matejom Čibejom, zbog koje je isključen iz ostatka plejofa KLS.

„Pravio sam greške i gluposti i budalaštine, bilo ih je gomila, ali nikada nisam odustajao. Uvek sam verovao da ću sleeću utakmicu biti bolji, pametniji. Uvek sam se trudio da budem iskren i pošten prema košarci, prema klubu, prema sebi i mislim da sam u većini slučajeva uspeo i da sam i tu imao sreću da mi se sve vrati“, napisao je u svom obraćanju navijačima 17.avgusta.

Dolazak novog trenera Ibona Navara pokrenula je priče o Nikolinom mjestu u ovom timu Zvezde. Mogao je on da igra neku minornu ulogu, ili da ode da troši još koju godinu u Vojvodini ili Spartaku, da zaradi još koju devizu negdje u inostranstvu od Holandije do Japana, ali Kalinić nikada nije radio ništa protiv svog srca. A njegovo srce je u Crvenoj zvezdi. Stoga je u dogovoru sa klubom odlučio da se povuče iz aktivnog igranja, te stane uz novog trenera kao pomoćnik.

„Znam da često nisam bio lagan za saradnju, ali imam svoje principe i načela od kojih ne odustajem. Bila je ovo jedna luda vožnja i hvala vam svima. Nastavljamo avanturu, samo u drugačijim ulogama“, najavio je Kalinić.

I ona slika, kao maturska fotografija jedne davne generacije, biće sad potpuno bez boje. Posljednji Mohikanac, Zvezdin najdraži ratnik, završio je svoj igrački put. Svaki iskreni navijač može samo da mu se zahvali na svemu. Na hektolitrima prolivenog znoja, na iskrenosti i otvorenosti, na autentičnosti i hrabrosti. Kao što reče Ajzea Kenan, takvih igrača će nedostajati košarci.