IT'S GONNA BE MAYE: Mladić koji je vratio Patriotse

Na razmeđu milenijuma, u maju 2000. godine, Bilbordovom i ostalim top listama zavladao je boj bend „NSYNC“ sa pjesmom „It's Gonna Be Me“. Pjesma je ostala jedan od najvećih hitova Džastina Timberlejka i njegovih drugara, ali je doživjela i drugu vrstu popularnosti kada su se bespućima interneta počele širiti pošalice na račun Džastinovog izgovora koji više zvuči kao „It's Gonna Be May“ i do danas je ostao kao najava početka maja mjeseca u industriji mimova.

Mjesec dana prije izlaska ove pjesme, u Njujorku je održan NFL draft na kojem su Nju Ingland Patriotsi kao 199. pika, u šestoj rundi, izabrali jednog kvoterbeka sa Mičigena. U narednih 20 godina, taj igrač će franšizu iz okoline Bostona od ispodprosječne učiniti najboljom u svijetu američkog fudbala. Patsi su sa njim, i naravno trenerom Bilom Beličikom, osvojili Superboul čak šest puta, a pored toga bili gotovo svake sezone u završnici plej-ofa. Njegovo ime je naravno Tom Brejdi.

Od Brejdijevog odlaska iz Nju Inglanda 2019. godine, Patriotsi su se vratili u ponor nebitnosti. Brejdi je pak neponovljivu klasu dokazao kada je i sa Tampa Bejom osvojio Superboul i otišao u penziju kao najveći svih vremena. Ni Bil Beličik više nije mogao ništa da uradi i njegovim odlaskom zavladalo je mišljenje da je vrlo vjerovatno za duže vrijeme završeno i sa Patsima. Povratak prosječnim i možda i gorim rezultatima je bio očekivan, pogotovo nakon par kikseva na draftu i u odlukama oko trejdova.

https://x.com/AdamSchefter/status/2005439639818252352 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— AdamSchefter (@AdamSchefter) December 7, 2023

Ali ove sezone, gotovo niotkuda, Patriotsi su osvojili AFC Istok sa skorom 14-3, što je najveći broj pobjeda još od 2017. godine kada su, pogađate, došli do Superboula (gdje su doduše šokantno izgubili od Filadelfije). Mnogi su to pripisali dobrom rasporedu i lakšim protivnicima i predviđali im brzi krah u plej-ofu, ali kako su samo pogriješili. Već u „wild card“ rundi su počistili, inače odlične, Los Anđeles Čardžerse sa 16:3 i spremno i raspoloženo čekaju naredne rivale.

Nema sumnje da je arhitekta tog uspjeha trener Majk Vrejbel, čovjek koji je svoje igračke visine dosegao upravo u dresu Patriotsa, od 2001. do 2008. godine. Vrejbel je tu kao član porodice, a svoje igračko iskustvo defanzivca ugradio je u svoj trenerski rad. Prije nego što je preuzeo Nju Ingland proteklog ljeta, Vrejbel je radio kao defanzivni koordinator na Ohajo Stejt koledžu, te u Hjuston Teksansima, a u Tenesi Tajtansima je pekao zanat glavnog trenera. Njegov uticaj je vidljiv u gotovo neprobojnoj odbrani Patriotsa koji su Čardžersima dopustili tek jedan fild gol.

Odbrana kažu osvaja titule, ali bez mađioničara na poziciji kvoterbeka ne može se daleko u jednoj od najtežih sportskih liga na svijetu. Navijači Patsa to najbolje znaju, magija Toma Brejdija ih je činila srećnima skoro dvije decenije. I čini se da Brejdi napokon ima pravog nasljednika u plavom dresu. Iako je tek u svojoj drugoj profesionalnoj sezoni, Drejk Mej blista na terenu i predvodi svoj tim kao da je veteran.

Visok i snažan, građen kao kvoterbekovi iz starijih generacija, ali odlučan i efektan, Drejk Mej je ključni faktor fantastičnog skora 14-3 za ekipu koja je još prošlu sezonu završila sa 4-13. Mej je, za razliku od Brejdija, izabran kao treći pik drafta, ali je gotovo jednako kritikovan da ima loš rad nogu i da fizički neće moći da parira rivalima na profesionalnom nivou. Tih kritika ove sezone nije bilo. Mej je oduševio hirurškom preciznošću i brzinom reagovanja u „džepu“, gdje ga je nešto slabiji sastav linijaša često ostavljao na milost i nemilost protivničkih defanzivaca.

Mladim kvoterbekovima obično treba vremena da se naviknu na intenzitet i opuste pri dodavanjima, ali Mej je kroz taj proces prošao nestvarno brzo. On uvijek ima rješenje, ili potpuno otvorenog risivera ili tajt-enda kojeg milimetarski precizno posluži između dva protivnička igrača. On pokazuje izuzetan osjećaj za prostor i kretnju saigrača pa ponekad djeluje da loptu šalje napamet, kao kad Nikola Jokić baca one sulude pasove saigračima u Denveru. Njegove lopte imaju oči.

O Mejovoj preciznosti govori i statistika. Njegov procenat uspješnog dodavanja na kraju ove regularne sezone stoji na 72%, osvojio je skoro devedeset jarda više po utakmici ove (258,5) u odnosu na prošlu sezonu (175,1), a broj tačdauna dodavanjem je uduplao – čak 31, u odnosu na prošlosezonskih 15. Jedino što mu ne ide u prilog jeste propusna ofanzivna linija koja je dopustila čak 47 sekova na račun mladog kvoterbeka iz Sjeverne Karoline.

Protiv Čardžersa su Patriotsi zaličili na one od prije desetak godina. Odbrana je radila perfektan posao i čekala svog kvoterbeka da dođe na svoje. Vrejbel, njegovi saradnici i čitav tim imaju ogromno povjerenje u Drejka Meja. Ta vjera dala je krila Meju, koji je u drugom poluvremenu napokon prevazišao žmarce treme u svojoj prvoj plej-of utakmici. Pas od 28 jarda koji je poslao Henriju u četvrtoj četvrtini donio je Patriotsima tačdaun za pobjedu i tu je priči bio kraj za tim iz Kalifornije.

https://x.com/NFL/status/2010556265114820940 pic.twitter.com/ffKnsVKwG4

— NFL (@NFL) December 7, 2023

Patriotsi sad čekaju pobjednika duela Pitsburga i Hjustona i, dokle god stigli ove sezone, mogu i moraju da budu ponosni. U narednim sezonama organizacija će morati da radi na pojačavanju tima u napadu ne bi li njihov sjajni kvoterbek dobio bolju zaštitu i raznovrsnije opcije u ofanzivnim akcijama. U proteklih nekoliko mjeseci je sa nešto siromašnijim izborom došao u najozbiljniju konkurenciju za MVP-ja regularne sezone. Ako i ne dobije sad, nastavi li ovako, nema sumnje da će se okititi tom titulom u narednim sezonama. Prije ili kasnije – It's gonna be Maye.