Kapetan svoje duše

Aziz Al-Šajer živio je sa majkom Nadirom, bakom, sedmoro braće i sestara, te još dva nećaka u stambenom projektu u Tampi. Imao je deset godina kada su mu se roditelji razveli a otac otišao u Saudijsku Arabiju. Jednog ljetnjeg jutra probudio ga je alarm a potom je osjetio i dim. U kuhinji je zatekao plamen pa je pokušao da ga ugasi vodom, ali se vatra samo još više rasplamsala.

Njegova starija sestra je naime pravila doručak pred polazak na posao i zaboravila da isključi rernu. Mast se zapalila i oganj je počeo da guta čitavu kuhinju i širi se na ostatak kuće. Aziz, tada petnaestogodišnjak, brzo je shvatio da mora da je borba za kuću uzaludna i da mora da spasi živote. Probudio je braću, sestre i nećake i brzinom ih izveo napolje gdje su na trotoaru gledali kako im se dom pretvara u pepeo.

„Bojim se vatre i dan-danas,“ kaže Al-Šajer, 14 godina kasnije. „Nisam mogao da isperem dim iz odjeće iako sam je prao 30, 40 puta. Taj smrad nije odlazio. To je smrad koji nikad neću zaboraviti.“

U trenutku su postali beskućnici. Narednih godina potucali su se od nemila do nedraga. Odrastao je Aziz u teškoj nemaštini ali je spas nalazio na terenu. Kao srednjoškolac je počeo da trenira američki fudbal. Njegov talenat nije prošao neprimjećeno. Za razliku od drugih lajnbekera, koji su se isticali veličinom i snagom, Al-Šajer je pažnju privukao intenzitetom i beskompromisnošću. To ga je odvelo prvo u 49erse, pa u Tenesi i konačno u Hjuston Teksanse.

Dječak koji je krao bicikle i prodavao ih da bi imao dovoljno da jede, koji je zajedno sa svojom porodicom promijenio desetine smještaja, danas igra svoju osmu sezonu u NFL. Prošle sezone je bio jedan od igrača sa najviše solo teklova i predvodio je odbranu Hjustona, jednu od najčvršćih u ligi. Ali Aziz Al-Šajer pažnju privlači i van terena i igre koja mu je dala sve.

„Fudbal ne zanima kako izgledaš, da li si crnac, musliman, siromašan. Da li si odigrao dobro? To je sve što je bitno. I odatle dolazi moja ljubav prema fudbalu, jer na terenu me nikad nisu procjenjivali na osnovu nekih površnih stvari,“ kaže Aziz.

Aziz Al-Šajer je dakako crnac i musliman. Njegov otac, Džejms Tokli Junior, inače sin poznatog pjesnika u Tampi, Džejmsa Toklija Seniora, primio je islam prije Azizovog rođenja i uzeo prezime koje u prevodu sa arapskog znači – sin pjesnika. Iako ne priča sa ocem, Aziz ponosno čuva tradiciju te plemenite loze i veliki je vjernik.

Njegova nježna duša naizgled ne ide uz njegovo zanimanje. Al-Šajer je ne samo jedan od najboljih defanzivaca u ligi, već je za proteklu sezonu imenovan među 100 najboljih igrača po izboru NFL. Poznat je kao neko ko se ne ustručava da uđe u sukob ili žestok prekršaj. Liga ga je u više navrata kažnjavala zbog njegovih nepočinstava na terenu. Posebnu pažnju privukao je start na Trevora Lorensa, na meču sa Džeksonvilom, prvog decembra 2024. godine.

https://twitter.com/TomMay1/status/1863505071968858143

Lorens je nakon Azizovog udarca ostao da leži nepomično nekoliko minuta, a potom je iznesen sa terena. Lorens se potom oporavljao od potresa mozga, dok je Al-Šajer kažnjen sa tri utakmice neigranja. Aziz se sutradan javno izvinio zbog prekršaja, tvrdeći da nije bilo nikakve namjere da se povrijedi rivalski kvoterbek.

Ono što Aziza i danas boli jeste javno pismo koje mu je uputio Džon Ranjan, potpredsjednik lige zadužen za sprovođenje pravila. U pismu je stajalo: „Tvoj nedostatak sportskog ponašanja i poštovanja prema igri i onima koji igraju, treniraju i gledaju ovaj sport, je zabrinjavajući i nije u skladu sa vrijednostima NFL.“

Ali u proteklih godinu dana, lajnbeker Teksansa kazne uglavnom dobija zbog nekih poruka koje šalje, a koje izgleda takođe nisu u skladu sa vrijednostima koje promoviše liga. U januaru je na crnim trakama ispod očiju nosio natpis „Stop the genocide“. Kako nošenje ličnih poruka na opremi nije dozvoljeno po pravilima, Al-Šajer je morao da plati kaznu od 11,593 dolara.

Na početku ove sezone, Aziz je ponovo kažnjen, ovaj put sa 11,941 dolarom. Sada je imao ispisano ime Hind Radžab, petogodišnje djevojčice koju su izraelske snage, zajedno sa još šest članova njene porodice i dvoje bolničara, ubile u Gazi krajem januara 2024. godine. Iako su to dugo negirali, IDF je 19. avgusta ove godine konačno javno priznao da su njihovi vojnici počinili taj zločin i da će pokrenuti istragu.

Al-Šajer te kazne rado prihvata jer smatra da ako već ne može da utiče na neke stvari koje prevazilaze moći običnog čovjeka, bar može da utiče da se o tome priča.

„Ne radi se ovdje o muslimanima, jevrejima ili hrišćanima. Brate moj, pričamo o ljudima, o djeci. Najmanje što mogu da uradim je da privučem pažnju na narod koji je zaboravljen i kojeg zaboravljamo svakog dana.“

Aziz nije neko ko samo priča. Kroz svoju karijeru je učestvovao u preko stotinu humanitarnih akcija, među kojima je bilo i onih sa ciljem pomoći ugroženima u Palestini. Partner je neprofitnim organizacijama koje skupljaju novac za pomoć beskućnicima, siromašnima i mladima koji odrastaju u teškim uslovima. Hjuston Teksansi su ga stoga 2025. godine nominovali za NFL nagradu Volter Pejton za čovjeka godine.

„Koliko vrijedi život? Da li vrijedi 11 hiljada dolara? Ja bih rekao da je neprocjenjiv. Tako da mi nije bitan novac. Svi imamo svoje probleme i stvari kroz koje prolazimo svakodnevno i nemamo dovoljno saosjećanja za druge ljude. Ja ovdje plačem zbog neke utakmice a tamo ljudi ginu svaki dan.“

Neke stvari su zaista veće od sporta, ali takvo razmišljanje je samo jedan od razloga zašto je Aziz Al-Šajer omiljen u svakom timu gdje je igrao. Kad je dobio svoj prvi ugovor u San Francisku, vrijedan milion i 770 hiljada dolara, Aziz je sebi kupio – bicikl. Svaki dan je dolazio biciklom na trening. Saigrači su ga u šali zvali „timskim terapeutom“.

U Tenesiju je igrao svega jednu sezonu, ali su ga saigrači imenovali kapitenom. U Hjustonu je nezamjenjiv, neko ko daje tempo treningu, ko služi kao uzor i na terenu i van njega. Saigračima govori kako karijera brzo prođe, zato treba da iskoriste datu šansu, uče od rivala i daju svoj maksimum protiv njega. Poštovanje prije svega, jer na kraju se ipak svi bore tu da bi prehranili svoje porodice.

Pjesnička duša i nezadrživa sila na terenu, sve je to Aziz Al-Šajer. Jedan od najboljih defanzivaca lige posljednjih godina zaslužuje da se piše o njemu zbog svih svojih ostvarenja na terenu. Kako je presjekao pas Mahomsa prema Kelsiju u ključnom trenutku i donio pobjedu Hjustonu protiv tada aktuelnih prvaka. Ili kako raznosi kvoterbekove svojom brzinom reakcije u kratkom prostoru. Ili kako je prošle godine zasluženo dobio poziv za Pro-bol.

Ali Aziz je poseban jer pored igračkog talenta i slave igranja na najvećoj sceni, nije zaboravio šta znači biti čovjek. I ne boji se da plati cijenu za svoje stavove. Njegov deda ga je kao malog učio da recituje pjesmu „Invictus“ Vilijama Ernesta Henlija i ti stihovi su moto koji ga vodi kroz život:

„Nije važno koliko je uzan prolaz,
koliko je teška konačna presuda,
ja sam gospodar svoje sudbine
ja sam kapetan moje duše.“