Zov Gjalarhorna opet budi stara nadanja

Po nordijskoj mitologiji, bog Heimdalr, vječito budan i sa savršenim vidom i sluhom, sjedio bi na mostu preko rijeke Gjol na kraju svijeta. Posmatrao bi i osluškivao. Kada bi se neprijatelji ukazali, Heimdalrov zadatak bio je da se oglasi svojim rogom Gjalarhornom, koji se čuje u svim svjetovima, i tako obavijesti sve bogove da se spreme za bitku. Tako ih je pozvao i pred odsudnu bitku, Ragnarok, kulminaciju skandinavskih starih vjerovanja.

Već dvadeset godina, Gjalarhorn se oglašava na domaćem stadionu u Mineapolisu kada Vikinzi treba da izađu na teren. Svaki put sa istom nadom da će da istrče i donesu pobjedu u boju koji predstoji. Ta tradicija u skladu je sa imenom i imidžem ove franšize koja se oslanja na snažno prisustvo skandinavskog kulturnog naslijeđa u ovom dijelu Amerike.

Istorija Minesota Vikinga uglavnom je istorija bolnih poraza. Još od 1975. kada su sa skorom 12-2 otišli u plejof i vodili 14:10 protiv Dalas Kaubojsa pred sam kraj meča da bi Rodžer Staubah poslao prvi, originalni, „Hail Mary“ pas preko pola terena pravo u ruke Drua Pirsona za tačdaun i pobjedu „američkog tima“. Ili 1988. u finalu konferencije kada je Darin Nelson ispustio dodavanje za tačdaun na 52 sekunde prije kraja duela sa Vašingtonom.

Velike nade polagali su u generaciju Rendija Mosa, Roberta Smita i Krisa Kartera koja je u januaru 2001. stigla do NFC finala samo da bi tamo, protiv Džajantsa, takav pakleni napad zabilježio „krompirić“ – 0:41. Doduše možda još bolnije je bilo kad su dvije godine ranije na istom mjestu zaustavljeni od Atlanta Falkonsa 30:27, i to nakon što su vodili 20:7 i imali fild gol za pobjedu koji Geri Anderson, dotad savršen izvođač, nije iskoristio.

A nije da nisu stizali do Superbolova, igrali su ih četiri puta, ali su i sva četiri glatko izgubili. Samo su na posljednjem, iz 1977. godine protiv Rejdersa, postigli više od jednog tačdauna. Prosto, istorija Vikinga je srceparajuća za njihove navijače. Za razliku od nekih drugih „ukletih“ franšiza, Minesota rijetko bude na dnu čak i svoje divizije. Upravo je davanje nade i razočarenje koje uslijedi ono što je postala tradicija „ljubičaste armije“.

Nakon prve tri runde nove NFL sezone, nada se opet budi u Minesoti. U prvom kolu savladali su Grin Bej sa ubjedljivih 39:22. U drugom su bili bolji u tijesnom duelu u Čikagu (9:3), a u nedelju su trijumfovali i na gostovanju u Tampi (23:16). Kevin O'Konel ulazi u svoju petu sezonu na klupi, a ovaj start obećava da će biti na tragu njegove prve (13-4) ili treće godine u Vikinzima (14-3).

Dok ostale ekipe na sjeveru NFC-a prolaze kroz svoje tegobe, Minesota je počela sezonu sa 3-0, uključujući tu dvije pobjede protiv divizijskih rivala, Pekersa i Bersa. Ali i treći trijumf, nad Tampom proteklog vikenda, ma koliko obradovao navijače, pokazao je slabosti O'Konelovog napada i koliko se tim oslanja na akademiju defanzive koju predaje profesor Brajan Flores svake sedmice.

Floresova odbrana je prva u gotovo svim statističkim kategorijama od decembra. Zajedno sa Džeksonvilom, dopustili su najmanje tačdauna od početka ove sezone (samo tri). Po odbrani trećeg dauna su ubjedljivo najbolji u NFL (22,7%, dok je drugi Sijetl sa 26,8%), a gotovo nestvarno djeluje da u odbrani „crvene zone“ dopuštaju tek 11,1% šanse za tačdaun (takođe prvi, ispred Džeksonvila (20,0%) i Sinsinatija (27,3%)).

Više od 80% pokušaja Grin Beja u prvom kolu Minesota je dočekala blicem, što je suludo visok procenat kad uporedite sa drugim po procentu blica, Vašingtonom, koji je taj tip odbrambene taktike koristio na 49% protivničkih dauna u prvom kolu. Struktura Floresove odbrane je takva da na liniji skrimedža izgleda kao zid tvrđave a onda se po snepu automatski razvija tako da pravi rupe u blokovima rivala.

Flores voli da protivničke ofanzivne linije stavlja pod ogroman pritisak. Njegovi defanzivci se kreću tako da odsjeku opcije za plej-akcije i poremete plan igre trčanja. Takoreći, stavljaju protivničkog kvoterbeka i linijaše između čeljusti bravarske stege i brzinom okreću zavrtanj tako da ovi moraju da donesu odluku u djeliću sekunde i oslobode se lopte.

Proteklog vikenda u toj se poziciji našao Bejker Mejfild koji je kompletirao svega 50% svojih pasova i pritom dislocirao palac. Zaštita pasa gotovo da nije postojala tako da je većinu utakmice napad Bakanirsa bio skoro u potpunosti nefunkcionalan. Ako im je za utjehu, slično je prošao i Džordan Lav u prvom kolu, koji je sekovan četiri puta za poluvrijeme, a „run game“ je bio prosto ugašen.

https://twitter.com/NFL/status/2104340620844335179

Kevin O'Konel je itekako svjestan koliko se ekipa oslanja na defanzivce i pokušava da im olakša posao na razne načine. Minesota igra duge napade i pušta sat da teče da bi se odbrana što više odmorila. Izuzetno paze da gube loptu što je manje moguće, da ne bi poništili rad defanzive, pa su čak i na četvrtom daunu za jedan manje agresivni.

Ali i nakon naizgled besprijekornog starta sezone, Vikinzima je jasno da za nešto više ove sezone moraju bolje da igraju u napadu. Nemoguće je igrati čitavu sezonu oslanjajući se u potpunosti na odbranu, a pogotovo očekivati nekakav značajniji rezultat u plejofu.

Problema u napadu ima na sve strane, uprkos enormnom kvalitetu koji O'Konel ima na raspolaganju. Prije svega, povrede. Kajler Marej je već prvu utakmicu morao da završi ranije zbog potresa mozga pa se vratio u trećoj. Kompletirao je svega 15 od 29 pokušanih pasova, osvojivši tako mršavih 168 jarda. Od 16 trećih daunova, Vikinzi su iskoristili tek dva.

https://twitter.com/NFL/status/2104320367435432440

Primarni RB Džordan Mejson je na odsustvu zbog povrede palca. Nakon šest snepova protiv Tampe, sa terena se odjavio i Džastin Džeferson, prva zvijezda ekipe, zbog povrede skočnog zgloba. U Minesoti se trenutno mole svim bogovima da se Džeferson što prije oporavi, jer većina napadačkih akcija na neki način uključuje ovog risivera, a dotad će sav teret da padne na, inače sjajnog, Džordana Adisona.

Adison je upravo protiv Tampa Beja imao neka fenomenalna hvatanja kojima je potvrdio da ima elitne mogućnosti čitanja igre i separacije. Iako je nominalno u shematizaciji Minesote Adison druga opcija iza Džefersona, ovi potezi ne bi trebalo nikoga da iznenade. Nije slučajno što se baš on u najavi sezone slikao kako drži mjolnir, čekić nordijskog boga Tora. Ali ekipi su potrebna oba superjunaka na risiverskim pozicijama.

Takođe, ono što je vidljivo golim okom jeste nedovoljna uigranost Mareja sa svojim napadačkim opcijama. O'Konelove shematizacije uglavnom tjeraju kvoterbeka da iz sigurnosti „džepa“ šalje lopte preko sredine terena. Marej je neko ko je, s obzirom na svoju građu, uvijek bio neko ko bi tražio prostor pod pritiskom i ko ima eksplozivnu RPO igru (run-pass option).

Kada imate elitne plejmejkere poput Džefersona, Adisona i Ti Džej Hokensona, čini se da bi posao kvoterbeka trebalo da bude lak. Međutim, od 1993. naovamo, Vikinzi su promijenili čak 18 vođa navale (samo Klivlend (20) i Vašington (19) su imali više promjena na QB poziciji). Samo u protekle tri godine promijenili su šest, ako računamo i Karsona Venca, koji je i ove sezone morao da uskače kao zamjena.

Marej je u martu potpisao jednogodišnji ugovor tokom kojeg će mu polovinu plate isplaćivati bivši poslodavci iz Arizone. Ugovor uključuje tzv. no-tag klauzulu, što znači da bi 29-ogodišnji kvoterbek iz Bedforda već po završetku ove sezone mogao nazad na tržište ako on bude htio ili u Minesoti ne budu ponudili novi ugovor.

Ostaje da se vidi koliko će vremena biti potrebno da sve klikne u redovima Vikinga. Ono što im ide u prilog jeste dobar raspored. U narednom kolu dočekuju Majami, potom ide nešto nezgodnije gostovanje u Nju Orleansu pa pauza od 15 dana. Ukoliko na pauzu odu sa 5-0, O'Konel, Marej i ekipa će imati lakšu poziciju da grade svoju napadačku igru za nastavak sezone. Međutim, ne bude li pomaka u ofanzivi, pred navijačima Vikinga je bolno otriježnjenje i ove sezone.

Trenutno je i dalje mnogo nedoumica oko ekipe Minesote, iako su jedna od tek pet ekipa (Kanzas Siti, Las Vegas, Bafalo, San Francisko) koja ima savršen skor nakon prve tri runde. Jedino što je sigurno jeste da će se na US Bank stadionu opet čuti damar bubnjeva i pljesak dlanova i zov Gjalarhorna. Poziv u borbu na koju će se Vikinzi uvijek odazvati jer uprkos svemu, nada ne umire. Ragnarok možda jeste mitološki bitka katastrofe u kojoj svi stradaju ali i bitka iz koje se rađa novi svijet.