Hornetsi su dobri....ne stvarno HORNETSI SU DOBRI

U jednom trenutku zapitaš se da li gledaš nešto pogrešno ili ti tabela laže. Da li je moguće da su Šarlot Hornetsi, tim koji je deceniju i kusur služio kao sinonim za „sigurne dvije pobjede“ u kalendaru svakog ozbiljnijeg NBA protivnika, i sigurnu prozivku "uvijek nasmijanog", odjednom postao ekipa o kojoj se govori sa respektom, čak i sa određenom dozom opreza.

I ne, nije 1993, nema tirkiznih Starter jakni po tribinama, niti su dresovi Alonza Morniga, Lerija Džonsona i Magzija Bagza ponovo modni manifest. Ovo je 2025/26 sezona i Hornetsi, bez ikakve ironije, igraju košarku koja ima smisla.

Dugo je u Šarlotu pobjeda bila izuzetak, a ne pravilo. Tokom prethodnih deset godina znalo se dešavati da im treba i dva mjeseca da vežu šest trijumfa. Danas, taj isti broj pobjeda dolazi u devet dana. Šest zaredom, najduži aktivni niz u NBA ligi, u sezoni u kojoj su već sada premašili ukupni broj pobjeda iz prošle godine, a do kraja ostaju još 32 utakmice. Sam podatak djeluje skoro pa nepristojno ako se gleda istorijski kontekst ove franšize.

I nije u pitanju niz protiv anonimnih ekipa sa dna. Hornetsi su razbili aktuelnog šampiona Oklahomu na gostovanju 124:97, razmontirali Lejkerse u Los Anđelesu, dobili Denver bez Jokića, ponizili Jutu rezultatom 150:97, pobijedili i Orlando i Filadelfiju, a onda u direktnom sudaru nadigrali Sparse sa Viktorom Vembanjamom, ekipom koja se u tom trenutku nalazila na drugom mjestu Zapada.

Protiv San Antonija su kontrolisali završnicu, držali Vembanjamu u okvirima koji su za njega neobični, pravili prave poteze kada je bilo najpotrebnije i pokazali nešto što Hornetsima godinama nije bilo svojstveno - zrelost.

Ako se gleda isključivo period od 1. januara, brojke postaju još zanimljivije.

Najbolji napad u NBA ligi.

Najbolji net rejting, +11,5.

Peta odbrana lige (for real).

Najviše pobjeda u tom periodu, uz skor 11-5. Sve to uz koš-razliku od svega +1,6 na nivou sezone, što ih statistički stavlja ispred čak osam plej-of ili plej-in timova iz obje konferencije.

Paradoksalno na prvi pogled, ali savršeno objašnjenje za ekipu koja je dobar dio sezone trošila u ranoj fazi, a sada igra košarku koja ima kontinuitet.

Uprkos tome, Šarlot je i dalje tek 11. na Istoku sa skorom 22:28. Međutim, razlika između percepcije i realnosti je u koloni poraza: samo dvije utakmice dijele Hornetse od devete pozicije, a "Nasmijani" ih je najavio u posljednjem Skautiranju u plej-ofu, i, iako mi je tešto to da prevalim preko usta, ne zbog nedostatka ljubavi ka ovoj ekipi, a vjerujte najzabavnija ekipa na league pass-u su, već čisto naš dobri stari drugarski beef... ima pravo.

I što je još važnije, Hornetsi koje danas gledamo nijesu isti tim iz oktobra i novembra. Povrede su tada bile konstanta, rotacije improvizacija, a identitet mutan. Danas je situacija drugačija.

Sistem Čarlsa Lija, često opisivan kao pojednostavljena verzija "Mazzulla Balla“, konačno dobija oblik.

Lopta se kreće, odluke se donose brže, a uloge su jasnije. Najčešće korišćena petorka u posljednja dva mjeseca – LaMelo Bol, Kon Knipel, Brendon Miler, Musa Dijabate i Majls Bridžis – ima net rejting +25,7 na uzorku od 125 minuta.

Ofanzivni rejting te postave (135,2) i defanzivni (109,4) su brojke koje bi, projektovane na cijelu sezonu, bile najbolje u ligi. Uz to, asistirani procenat preko 70 odsto govori da se ne radi o stihiji, već o strukturi.

Individualni učinak prati kolektivnu sliku.

Brendon Miler se profilisao kao prva napadačka opcija, sa prosjekom od oko 21-22 poena, uz efikasnost koja ga izdvaja.

Kon Knipel je izrastao u ozbiljnog kandidata za ROY priznanje, sa januarskim prosjecima od 17/6/4 i šuterskim procentima koji ga približavaju rijetkom 50/40/90 klubu već u ruki sezoni.

Lamelo Bol, nakon povratka sa povrede, ne igra spektakularno na svaku loptu, ali igra, vjerovali ili ne i zrelije i pametnije: 19 poena, sedam asistencija i 42 odsto za tri poena na devet pokušaja po meču u posljednja 23 nastupa govore o igraču koji razumije tempo i momenat.

Kolin Sekston sa klupe donosi stabilnost, energiju i pouzdan šut spolja, dok Dijabate i Bridžis rade prljav posao u reketu, u međuvremenu uhvate koji lob pas.

Ono što ovu priču izdvaja nije samo napad, jer Hornetsi su i ranije znali da budu zabavni s loptom u rukama. Razlika je u odbrani. Bez nje, nema iskoraka. Šarlot je to naučio na teži način, kroz godine u kojima su postizali poene, ali ih primali još više.

U posljednjem mjesecu, defanzivni skok, kontrola reketa i sposobnost da se zatvore utakmice postali su konstanta. Kada se spoje elitni napad i gornja trećina lige u odbrani, rezultat je jednostavan: pobjeđuješ češće nego što gubiš.

Naravno, niko razuman neće preko noći Hornetse proglasiti ozbiljnim plej-of faktorom. Ali ideja da mogu da se umiješaju u plej-in, pa čak i da napadnu šesto ili sedmo mjesto, više ne djeluje kao naučna fantastika. Filadelfija ima probleme sa povredama, Orlando i Majami nijesu nedodirljivi, a razlika u tabeli nije nepremostiva.

Čak i ako se sve završi samo plasmanom u doigravanje, iskustvo za mlado jezgro ima vrijednost koja se ne mjeri isključivo pobjedama u prvoj rundi.

Prošlo je deset godina od posljednjeg niza od šest pobjeda Šarlota, a skoro dvije decenije od kada su dobili plej-of seriju. U međuvremenu su mijenjali ime, grad, identitet i očekivanja. Danas, bez nostalgije i bez potrebe da se vraćaju u prošlost, Hornetsi konačno izgledaju kao tim koji ima pravac.

Ne kao prolazna atrakcija, već kao ekipa koja zna šta želi da bude.

"Zli jezici" bi rekli da je sve što je trebalo da se desi da se smanji uticaj Majla Džordana.

Možda će ovaj nalet stati, možda će realnost rasporeda i zamor uraditi svoje. Ali jedno je sigurno: košarkaški svijet ponovo gleda ka Šarlotu, i to ne zato što mora, već zato što vrijedi. A to je već samo po sebi velika promjena.