Saša Ibrulj - Bosna i Hercegovina slavi!

Treća sreća! Bosna i Hercegovina je u posljednjoj utakmici grupne faze Svjetskog prvenstva u Seattleu pred više od 60 hiljada navijača, od čega velika većina onih koji su podržavali BiH, savladala Katar i napravila sve što je mogla za plasman dalje. Sada slijedi čekanje, sada slijedi matematika, ali malo koga u Sjedinjenim Državama i Bosni i Hercegovini ili bilo gdje na svijetu je briga - sada Bosna i Hercegovina slavi!

Za jednu stvar smo u Seattleu bili sigurni da će biti drugačija. Odmah nakon Švicarske bilo je jasno da će selektor Sergej Barbarez morati praviti ozbiljne promjene u sastavu. Zbog crvenog kartona je ostao bez Tarika Muharemovića, kojeg je očekivano odmijenio Stjepan Radeljić, za kojeg se vjeruje da je na lopti bolji od Dennisa Hadžikadunića. Druga promjena također je bila prisilna. Iako je Barbarez nekoliko sati ranije na press konferenciji pokušavao objasniti da su svi “manje-više” spremni, kuloarima je dugo kružila priča da je Amar Memić za ostatak Svjetskog prvenstva otpao zbog povrede mišića. On se našao u sastavu, ali ne u startnih jedanaest - njega je zamijenio Arjan Malić. Zanimljivo, Malić je na ovo prvenstvo krenuo kao 27. igrač, u avionu se našao kao eventualna zamjena za Harisa Tabakovića, a na popisu igrača tek nakon što se Nidal Čelik povrijedio u Torontu.

Dakle, u odnosu na prve dvije utakmice, polovina odbrane je promijenjena, ali to - nije glavna tema. Pet dana se pričalo o tome da će Bosna i Hercegovina trebati dominaciju u sredini terena, da će morati napasti Katar, pa se mnogo više čekalo kako će izgledati tim prema naprijed. A tu je Sergej krenuo all-in. Sistem se nije promijenio, ostao je u 4-4-2 sa dva naša nominalno najbolja napadača u Edinu Džeki i Ermedinu Demiroviću. Međutim, prvi put smo na terenu od prve minute vidjeli i dvojac Bajraktarević-Alajbegović, svaki na svojoj strani, pa je tako na klupi ostao Amar Memić. Vezni red je ostao na plećima dvojca koji ga je iznio u prvom dijelu utakmice s Talijanima - Ivan Bašić i Ivan Šunjić, dok je bez starta ostao Tahirović.

Podne u Seattleu, devet sati u Evropi, svaka priča tu je stala, zastao je dah navijačima u čitavom svijetu, njih gotovo 30 hiljada na Lumen Fieldu; vrijeme je za posljednju utakmicu grupe B između Bosne i Hercegovine i Katara.

Promjene su donijele drugačiju Bosnu i Hercegovinu. Od početka su izabranici Sergeja Barbareza krenuli visokim presingom i pokušali što bržim osvajanjem lopte napraviti haos u zadnjoj trećini. Ovom Kataru najmanje odgovara upravo to, haos - na ostalo se relativno lako priviknu. Očito je instrukcija bila i šutati iz svake i najmanje prilike; to je BiH činilo mnogo opasnijom nego u zadnjih pet utakmica zajedno. Posjed nije bio toliko važan, koliko je važna bila direktnost i okomitost, što je brzo donijelo rezultat.

Kerim Alajbegović je do prvog cooling breaka bio prilično skroman; većina napada BiH išla je po desnoj strani na kojoj su ordinirali Bajraktarević i Malić. BiH je imala nekoliko poluprilika, dominirala, ali nije uspjevala probiti Katar, koji se potpuno uvukao svom golmanu u krilo. Ali nakon pauze Alajbegović se vratio rastrčan i razigran i onda - eksplozija. Povukao je loptu vrhom šesnaesterca a onda raspalio bombu koju Abunada tek treba pogledati u reprizi. FIFA je izračunala 102 kilometra na sat, u mreži se zakoprcala na nekoliko sekundi; navijači BiH totalno su poludjeli.

Ta ludnica nije ni stala, prošlo je samo pet minuta, neki se nisu stigli ni izgrliti kada je BiH poduplala vodstvo. Ovaj put imali su sveshrdnu pomoć Katarana; Alajbegović je ubacio, Džeko zakačio loptu iz prve i pogodio Sultana Al-Brakea, koji je prevario svog golmana. Bilo je to prvi put na ovom Svjetskom prvenstvu da smo imali osjećaj da BiH potpuno kontroliše utakmicu i protivnika i da ništa ne može poći po zlu. To je mogao potvrditi Edin Džeko, koji je sjajno pobjegao, sjajno šutirao, prevario golmana i pogodio stativu.

Ali onda je negdje nešto puklo. Teško je drugačije objasniti zadnjih desetak minuta, uključujući i sudijsku nadoknadu, u kojima se BiH potpuno izgubila. Katarani su najednom izuzetno lako izlazili iz pritska, najednom lako probijali bokove, najednom lako došli u dvije prilike. Neko je prokomentarisao da je lopta češće puta u tom periodu prošla kroz peterac BiH nego li njeni stoperi; tako je došla i kazna. Centaršut s lijeve strane, Hassan Al Haydos je ostao sam i ugurao loptu u mrežu.

Nastavak je donio i prve promjene. Barbarez je u svlačionici prilično očekivano ostavio Malića i zamijenio ga Memićem. I više nego poneka obrva se podigla kada se pored aut linije našao Benjamin Tahirović, što je značilo da Šunjić neće igrati dalje. Vezni red BiH je funkcionisao ako ne dobro, onda bolje nego u prve dvije utakmice pa je ova odluka bila malo neočekivana. I realno, nije to donijelo bolju Bosnu i Hercegovinu, daleko od toga. Katar je bio taj koji je imao loptu, Katar je bio taj koji je dominirao, dok je BiH izgledala, naglasimo i to potpuno bespotrebno, nervozno. Ali realno je i to da je BiH kvalitetom ipak ispred ovog Katara i da ga je lako iskontrolisala.

Barbarez je izveo i Katića a uveo Hadžikadunića, polako počeo zatvarati utakmicu, dok je vezni red ojačao Mahmićem za račun Džeke. To je na kraju donijelo još jedan gol - Ermin mu je to vratio i drugim pogotkom na ovom Svjetskom prvenstvu, čime je - da, nevjerovatno zvuči, postao najbolji strijelac u istoriji BiH na Mundijalima. Slavlje na tribinama je počelo, slavlje na ulicama gradova već uveliko je trajalo. Bosna i Hercegovina je ispunila svoj cilj; osvojila je četiri boda.

Hoće li to biti dovoljno?

Znati ćemo vrlo brzo, ali to ovom trenutku nije toliko ni važno. Jer za ovu selekciju je najvažnije bilo da potvrdi svoje mjesto na najvećoj sceni i to je napravila. Sve što dođe nakon ovoga ne da je iznad očekivanja, nego daleko iznad realnosti. Ova mlada ekipa napravila je što nije čak ni zlatna generacija iz 2014, a ona je tek na početku svog puta. Možda će sada i ta nervoza nestati, možda će biti lakše i igrati. Kako god, Bosna i Hercegovina opet slavi…