Saša Ibrulj - Realova sezona počinje večeras

Za Real Madrid sezona počinje večeras.

Ne (samo) zato što im je već decenijama Liga prvaka ispred svega ostalog. Stvari su se tako posložile; domaći kup je sramotno izgubljen u Albaceteu, a na Bernabeu su svjesni da im za preokret u La Ligi i sustizanje Barcelone treba stvar koju nemaju već jako dugo - kontinuitet dobrih igara. Zato im je ova večerašnja utakmica, odnosno dvomeč sa Manchester Cityjem savršena prilika da ovoj sezoni potpuno vrate smisao. I to ne samo zbog potencijala kojeg plasman u narednu fazu Lige prvaka nosi, nego i vjetra u leđa kojeg bi im mogao dati u završnici utrke sa ne pretjerano impresivnom Barcelonom.

Jer već dugo nam je jasno da Real Madrid - odnosno Real Madrid Florentina Pereza - najbolje funkcioniše u bar djelomičnoj improvizaciji. To je klub koji decenijama gradi ekipe oko ideje da će talent i ego najvećih zvijezda u presudnim trenucima pronaći rješenje i kada struktura ne postoji u potpunosti.

Uostalom, to i jeste najveći razlog zašto je ova sezona krenula krivim putem. Ona je započeta s nečim što je u tom trenutku djelovalo kao ideja potpuno suprotna improvizaciji. Promjenom koja je, barem površno gledajući, bila potpuno logična.

Ono što je Xabi Alonso napravio u Njemačkoj u kombinaciji sa statusom kojeg je kao igrač imao u Madridu i generalnom impresijom koju je ostavio u fudbalskom svijetu automatski ga je kvalifikovalo za trenera Real Madrida.

Alonso je bio izbor koji je imao smisla - opet, sa strane gledajući - na više nivoa. Njegov Bayer je igrao strukturiran, organizovan fudbal, s jasnim idejama i taktičkom disciplinom, stvarima koje se nisu prečesto povezivale s Real Madridom novog doba, koji je preferirao talent i slobodu ispred sistema. Međutim, baš zato je takva kombinacija djelovala kao put prema nečemu novom; Real Madrid je dobio trenera koji razumije klub iznutra, ali ima dovoljno ideja da ga odvede u drugom smjeru.

Ali ispostavilo se da je to bila zabluda - Xabi Alonso i Real Madrid Florentina Pereza zapravo uopšte nisu kompatibilni.

Nije Alonso predstavio nikakvu revoluciju, nije se igrao Miljana Miljanića, samo je pokušao predstaviti malo drugačiju organizaciju u kojoj individualci i dalje imaju ključnu riječ, ali uz poneki zadatak više. Problem je nastao kada su igrači shvatili da bi trener mogao postati veći faktor nego što su navikli, ali još više kada je Florentino Perez shvatio da bi trener mogao postati centralna figura projekta.

Perez se još od onog obećanja da će ako dobije izbore iz Barcelone na Bernabeu dovesti Luisa Figa ponašao kao da je on sportski direktor kluba. Nije se to promijenilo ni s dolaskom Alonsa, ali njihova vizija Real Madrida prosto nije bila ni slična. Jednom kada su mu igrači okrenuli leđa, Xabi Alonso prosto nije mogao preživjeti tu viziju; Perez niti u jednom trenutku nije stao iza njega i rastanak je bio neizbježan.

Alvaro Arbeloa trebao je biti savršen izbor za resetiranje i vraćanje na čiste Perezove postavke. I on kao lojalist i perezist nije uradio ništa loše; igračima je vratio kontrolu, na prvu smirio svlačionicu, čak i nakon tog šoka u Albaceteu malo vratio samopouzdanje ekipi koja je dohvatila Barcelonu. Problem je što takvi karakteri jednom kad stvari krenu u pogrešnom smjeru neće biti u stanju zaustaviti ta kola.

Bio je dovoljan poraz od Benfice da se brod zaljulja - nakon toga je tim ušao u seriju slabih igara i u isto vrijeme zaredao s povredama. A jednom kad su igrači ponovo postali svjesni da će se tražiti odgovornost, oni su prije svega zaštitili sebe. Real je izgubio dvije zaredom u prvenstvu, prošlog vikenda se mučio i u Vigu i jedva dobio golom u sudijskoj nadokadi i to je bilo sasvim dovoljno da priča o Arbeolinom nasljedniku postane najaktuelnija.

Možda pozicija trenera Real Madrida zbog svega ovoga jeste jedna od najtežih u fudbalu; ustvari generalno u sportu.

Ali kandidata, bilo to da se klupa otvori sjutra ili na kraju sezone ili nakon iduća dva kola, neće nedostajati, jer apsolutno svi su svjesni koliko pozitivnog može donijeti. I zapravo nije ni važno ko je najveći favorit od silnih imena koja se spominju, od Josea Mourinha, preko Mauricija Pochettina, nerealnog Jurgena Kloppa ili najrealnijeg Santiaga Solarija koji je već tu. Ono što se čini kao neizbježan zaključak da Arbeloa, bez obzira šta napravio, nije pridobio Pereza da bude nekakvo rješenje za budućnost.

I zato za Real sezona počinje tek večeras. Jer u Madridu apsolutno više niko ne razmišlja o nekakvom dugoročnom planiranju, o budućnosti - ni trener, ni igrači, svakako ne navijači, a najmanje od svih vjerovatno Florentino Perez.

Svi oni su itekako svjesni da ovo i dalje jeste ekipa koja ima individualni kvalitet koji može okrenuti sezonu naopako. Kyllian Mbappe igra jednu od onih sezona u kojoj mu niko ne može zamjeriti puno toga, prije svega jer dostavlja čiste brojke. Ego Vinija Juniora teško je povrijeđen još kada je došao Francuz i kada je postao svjestan da neće biti prva zvijezda, ali i dalje ima kvalitet koji, stvori li sebi pravi imperativ, može praviti razliku.

Tibo Courtois odrađuje kada i šta treba, slično se može očekivati i od Judea Bellinghama, Tchouameni već igra dosta dobro, ne zaostaje ni Valverde… Zapravo, nema smisla nabrajati; i s povredama i bez njih, ova Realova ekipa ima kvalitet da, ako joj se malo stvari poklope, preskoči svakoga.

Najvažnije je šta će se desiti između ove večeri i kraja sezone. I baš sve je moguće - Arbeloa možda neće dočekati kraj proljeća na klupi Real Madrida, ali jednako tako nije nemoguće da se sezona pretvori u još jednu od onih neobičnih priča u kojima Real Madrid, usred svih problema, pronađe put do trofeja Lige prvaka i usput dobije vjetar u leđa i sustigne ne pretjerano impresivnu Barcelonu.

Preduslov da priča završi tako je da u dvomeču sa Manchester Cityjem preskoče prvu i zato i najvažniju prepreku. I skrenu sezonu na pozitivnu stranu. To je, uostalom, priča koju je Real Madrid već mnogo puta ispričao.