Revolucionar među "kraljevima": Može li opstati Ćabi Alonso?

Revolucija 1789. godine poljuljala je tadašnje temelje ne samo francuske države već i evropskog kontinenta. Pad Bastilje, 14. jula te godine, označio je početak novog doba i to nije bilo nešto na šta su druge evropske dinastije gledale sa odobravanjem. Pogubljenje kralja Luja XVI bio je znak za uzbunu pa su se Austriji i Pruskoj u protufrancuskoj koaliciji ubrzo pridružile Španija, Holandija i Velika Britanija. Kraljevske porodice Evrope i njihovi visoki krugovi nisu htjeli da dopuste da se njima desi ono što se dogodilo Luju XVI - da ostanu bez moći, privilegija, ili čak života.

Revolucionari nisu omiljeni kraljevskim porodicama, jer donose tektonske promjene u već ustanovljenim sistemima gdje su dinastije na vrhu prehrambenog lanca. U fudbalskim okvirima, Real Madrid, i imenom i istorijom i uticajem i na svaki drugi način, predstavlja monarhiju koja uvijek teži da bude na vrhu. U klubu koji radi pod takvim pritiskom, svlačionica je uvijek tempirana bomba i oni majstori koji uspiju da je pridobiju ili iskontrolišu, ovjenčani su lovorima slave.

Visente Del Boske je sa Kasiljasom, Raulom, Robertom Karlosom, Zidanom i Morijentesom osvojio dvije titule prvaka Evrope. Zinedin Zidan je isti pehar prigrlio tri puta, predvodeći sa klupe Kristijana Ronalda, Modrića, Serhija Ramosa i Krosa. Karlo Anćeloti se takođe tri puta okitio evropskom krunom, a posljednje je trofeje uzimao sa Vinisijusom, Benzemom ili Belingemom.

Ono što je bilo zajedničko sve trojici jeste da se ne radi o taktičkim inovatorima, već pragmatičnim stručnjacima koji su znali u kakav zmijarnik dolaze i kako izvući maksimum od svojih najvećih zvijezda. Igrači su iskreno voljeli sve trojicu, ali su ih itekako i poštovali. Zauzvrat su bivali nagrađeni slobodom na terenu i igrom koja je bila prilagođena njihovim potrebama: Ronaldovoj gladi za golovima, Benzeminoj želji da bude lider na terenu, Vinisijusovoj brzini i driblinzima, itd.

Oni koji su bili taktički vizionari, koji su planirali da unesu promjene ili, ne daj Bože, potčine svlačionicu nametanjem svoje volje, ne bi se dugo zadržali na Realovoj klupi. Rafu Beniteza su igrači ismijavali pogotovo kad je, navodno, htio Modrića da nauči kako da popravi svoju pas-igru. Murinjo je svojim autoritetom postigao da osvoji Primeru kao najefikasniji tim u istoriji, ali je isto tako proizveo revolt unutar ekipe gdje se većina iskusnijih igrača nije slagala s njegovim metodama.

Član tog tima Reala bio je i Ćabi Alonso, koji je stigao iz Liverpula 2009. godine i nosio bijeli dres narednih pet sezona. Nakon sjajne igračke karijere, Alonso se u Bajeru iz Leverkuzena isprofilisao kao jedan od najzanimljivijih mladih trenera današnjice i skinuo nedodirljivi Bajern sa bundesligaškog trona. To ga je sve preporučilo da mu proteklog ljeta Florentino Perez ponudi mjesto šefa stručnog štaba „kraljevskog kluba“.

Ćabi Alonso je iz leverkuzenske radničke organizacije stigao u kraljevsku porodicu kao trener revolucionar. Po dolasku je zatekao svlačionicu naviknutu na opušteni režim Karla Anćelotija. Odmah je svima stavio do znanja da će morati više da se radi, da se brže trči, da se svi moraju uključivati u odbrambene zadatke i da nikome neće biti garantovano mjesto u prvom timu.

Iako je Real krenuo silovito na startu sezone, debakl u gradskom derbiju protiv Atletika (2:5) podigao je obrve prvi put. Medeni mjesec je bio gotov i „kraljevi“ su polako padali u formi što je kulminiralo mršavim remijima sa Rajom Valjekanom, Elčeom i Đironom, ekipama koje su nominalno daleko slabije od Madriđana.

Ćabi Alonso se brzo našao pred najvećim izazovom svoje trenerske karijere. Do sinoćne pobjede nad Atletikom u Bilbau, posljednja pobjeda u španskom prvenstvu bila je prvog novembra. Igra uglavnom nije dobra, Barselona je preuzela vrh tabele, ali ono što najviše brine je stanje u svlačionici koja je ozbiljno uzdrmana.

Po raznim informacijama koje cure iz Avenije Konča Espinja, igračima (svima, većini ili nekima uticajnijima) ne odgovara rigidan pristup koji nameće Alonso. „Senatori“ Realove svlačionice smatraju da ih se nedovoljno poštuje i počeli su da izražavaju nezadovoljstvo. Ćabija doživljavaju kao distanciranog i nepristupačnog, a to je velika razlika u odnosu na Anćelotijev režim.  

Do skora je sasvim uobičajeno bilo da članovi porodica ili ličnih timova Realovih igrača razgovaraju sa trenerima ili ljudima iz Uprave, da dolaze na treninge ili borave u blizini pred utakmice ili čak tokom poluvremena. Alonso je to odmah presjekao po dolasku u Madrid, jer je htio više privatnosti i smatrao da takva atmosfera dekoncentriše igrače.

Vjerovatno je tu jedan od korijena nezadovoljstva Vinisijusa Žuniora. Vini ima lični krug od čak 25 ljudi, koji uključuje i asistente i vozača i admina profila na društvenim mrežama. Od 2023, njega zastupa Roc Nation, menadžerska agencija u vlasništvu Džej-Zija. Vini je šesti najplaćeniji fudbaler na svijetu (50 miliona evra) ove godine, a u top 10 su još dva njegova saigrača: Kilijan Mbape (72m) na četvrtom i Džud Belingem na devetom mjestu (37m).

Drugi potencijalni uzrok je i to što je Alonso učinio Mbapea fokalnom tačkom svojih formacija i Realovih napada. Vinisijus je proteklih godina izgradio status prve violine madridskog kluba i sigurno ne želi da bude tek jedan od igrača. Na El Klasiku je Vinisijus vidljivo pomahnitao kad ga je Alonso odlučio da zamijeni, što je vjerovatno bila kap koja je prelila čašu. Njegov ugovor važi do ljeta 2027, ali Brazilac zasad odbija da ga produži - navodno dok god je Ćabi Alonso na klupi.

Prošle sedmice, španski mediji su izvještavali o nekoliko sastanaka koje je Ćabi održao sa svojim igračima ne bi li se pronašao zajednički jezik. Nakon utakmice u Atini protiv Olimpijakosa, koju je Real dobio uz dosta muka (4:3), novinari su pitali trenera o rezultatu tih sastanaka. Alonsov odgovor je bio u stilu legendarne pjesme Gabi Novak „Pamtim samo sretne dane“: „Ponio sam odatle samo pozitivne stvari koje su se dešavale.“

Da budemo jasni, rad Ćabija Alonsa je u ovih pola godine proizveo mnogo toga pozitivnog. Prije svega, vratio je u život Mbapea koji ove sezone igra svoj najbolji fudbal (16 golova u 15 utakmica u La Ligi, odnosno 9 golova u 5 utakmica Lige šampiona). Mladi igrači su takođe napravili ozbiljan proboj u prvi tim i Alonso im daje veliko povjerenje, pogotovo Ardi Guleru, Franku Mastantuonu, Alvaru Karerasu i Gonzalu Garsiji.

Ali u Madridu se zna kako stvari funkcionišu. Ni mnogo veća trenerska imena sa debljim portfoliom nego što ga ima Ćabi Alonso nisu bila pošteđena ako bi se u klubu procijenilo da stvari ne idu u dobrom smjeru. Znali su u Realu da se itekako obračunaju sa sopstvenim legendama ako bi procijenili da misle da su veći od kluba, sjetimo se samo kako su otjerani Raul, Jero ili Kasiljas. Međutim, ako se nezadovoljstvo proširi svlačionicom, trener je prvi koji leti, bez obzira kakve rezultate postizao. To su najbolje znali Fabio Kapelo ili Radomir Antić, kojima su pokazana vrata uprkos prvom mjestu na tabeli – jer im ekipa nije igrala lijepo.

Protufrancuska koalicija pet monarhija je do početka 1795. poražena od francuske revolucionarne armije na svim frontovima. Tekovine revolucije je bilo nemoguće zaustaviti, novo doba je neumitno dolazilo. Pobjede u tim ratovima u prvi plan su izbacile generala Napoleona Bonapartu kao neprikosnovenog vođu nove Francuske. On je pak Francusku odveo do najveće moći i najveće propasti potom, ali to je već neka druga priča.

Ćabi Alonso je vjesnik nove ere na Bernabeu koja neumitno dolazi. Ali, da li će iz ovih internih ratova izaći kao svojevremeno Napoleon iz revolucionarnih, ili će revolucija, kako to često biva, pojesti svoju djecu – pokazaće period pred nama. Ono što ide u korist Ćabiju jeste to da su u Realu itekako znali koga i zašto dovode na mjesto trenera i da to nije bilo slučajno. Ako pak Florentino Perez odluči da žrtvuje Alonsa da bi zaveo red u svlačionici, mogla bi se, brže nego što je iko i pomislio, otvoriti prilika da španski stručnjak ode put svog drugog voljenog kluba, kluba koji voli i slavi revolucionare. Pitanje je samo da li su oni taj klub koji otpušta trenera sezonu nakon titule, nasuprot Reala, koji dakako nikad ne preza od toga.