Brat do brata, brat protiv brata
Na Mundijalu u SAD, Meksiku i Kanadi čak osam parova braće, polovina ne igra za istu repezentaciju.
08.06.2026. 12:21 h
Još malo je ostalo do starta Mundijala, a osim analiza ekipa koje će nastupiti, nekako se same od sebe nameću razne teme vezane za ovaj planetarni događaj, bile one usko vezane za fudbal ili propratno važne za organizaciju prvenstva. Povećanje broja učesnika znači da ćemo gledati najbrojnije Svetsko prvenstvo, samim tim tu je i više materijala za razne teme i istraživanja.
Kada slušamo priče o fudbalskom uspehu, mahom se desi da je reč o momcima koji su krenuli iz siromašnih sredina, dominantno sa afričkog i južnoameričkog kontinenta. Fudbal je često slamka spasa mnogima, pre svega u finansijskom smislu. Jedan ili dva dobra ugovora mogu rešiti egzistenciju nekoliko generacija koje će doći. E sad, desi se da jedna porodica ima posebno izražen fudbalski gen, pa tako mogućnosti za tu porodicu vremenom postaju veće i bolje. Ne dođu svi do vrha, miliona i najjačih liga, ali se desi da iz neke porodice uspeju i dva ili tri igrača.
U svakom slučaju, ovaj Mundijal specifičan je i po tome što ćemo na njemu gledati čak osam parova rođene braće. Jedni će igrati zajedno, a ima i onih koji će biti rivali na terenu. Scenario koji samo sport može da kreira. I dok igranje u istom dresu nekako deluje logično i prirodno, nastupi u suprotstavljenim dresovima uvek privlače posebnu pažnju. Braća Boateng, Kevin Prins i Žerom, postali su prvi koji su na Mundijalu igrali jedan protiv drugog. I to dva puta, u Južnoj Africi 2010. i u Brazilu 2014. Žerom je nastupao za Nemačku, a Kevin za Ganu. Nemac je bio uspešniji sa pobedom i remijem.

Na prethodnim Mundijalima u istom dresu gledali smo Džordana i Andrea Ajua, nastupali su za Ganu. Eden i Torgan Azar za Belgiju, Sergej i Vanja Milinković Savić za Srbiju. Ako se vratimo baš u prošlost, ima i onih koji su bratski osvajali najvredniji fudbalski trofej. Bobi i Džek Čarlton 1966. godine, kao i prvi koji su to uradili, Fric i Otmar Valter 1954. godine, nastupajući za Zapadnu Nemačku.
A koga ćemo sve u tim odnosima gledati u SAD, Meksiku i Kanadi?
Lukas i Teo Ernandez, momci koje po pravilu gledamo u francuskoj selekciji godinama. Lukas je član generacije koja je Francuskoj donela titulu 2018. Bio je deo ekipe i na Mundijalu u Kataru, ali se već na prvoj utakmici povredio, pokidao ligament desnog kolena i na taj način oslobodio mesto kraj leve aut linije svom mlađem bratu Teu. Da li će ovog puta imati ulogu kod istog selektora? Teo je već godinu dana u Arabiji, Lukas je u PSŽ u osvojio Evropu, ali se ne može reći da je imao baš preveliku ulogu u svim uspesima Parižana. Glavna konkurencija biće im Luka Dinj iz Aston Vile, a možda bi se setili i još nekog levog beka koji je imao individualno konkretniju sezonu, kao recimo Trufer iz Bornmuta.

Na istoj strani igraće Jurijen i Kventin Timber. Naravno, za Holandiju. Jurijen je makar za sada poznatiji, jer igra za Arsenal, ove sezone je osvojio Premijer ligu i igrao finale Lige šampiona. Do povrede pred kraj sezone bio je nezamenjiv kod Artete. Tokom dve sezone nametnuo se kao jedan od najboljih bekova u Evropi. Iako je teško razlučiti šta je kod Artete baš bek. Drugi Timber je fudbaler Marseja. I on je bio deo Fejenorda, odnosno mlađih kategorija Ajaksa.
Povezani sa Holandijom, ali za nju ne igraju, već za Kurasao, su braća Bakuna, Leandro i Žuninjo. Leandro je stariji i nekada je igrao na ozbiljnom nivou. Skoro deceniju je fudbalski hleb zarađivao na Ostrvu igrajući za Aston Vilu, Reding, Kardif i Votford. Sada, u poznim igračkim godinama, nastupa za turskog drugoligaša Igdir. I mlađi Žuninjo bio je u Engleskoj, u Hadersfildu i Birmingemu, stigao je i do Glazgov Rendžersa. Trenutno igra za Volendam. I jedan i drugi igrali su za mlađe reprezentativne selekcije Holandije, ali nisu uspeli da dođu do A selekcije.
Najmanje poznat dvojac čine braća Duarte. Laros i Deroj nastupaju za Zelenortska Ostrva. Ko je gledao prijateljski meč ove selekcije i Srbije, upamtio je Larosa koji je zatresao mrežu Filipa Stankovića za 2:0. Reč je o igraču iz mađarske lige, fudbaleru Puškaš Akademije. Ponikao je u mlađim selekcijama PSV, kasnije igrao za Groningen i Spartu Roterdam. Ima 29 godina. I Deroj Duarte igra u komšiluku, u bugarskom Ludogorecu. I on je, naravno, holandska škola. Tri godine je mlađi od brata. Za Zelenortska Ostrva igraju poslednje tri godine.
A najpoznatiji par braće na ovom prvenstvu koji igra na suprotnim stranama dolazi iz porodice Vilijams. Injaki i Niko. Stariji nastupa za Ganu, mlađi za Španiju. Niko je zajedno sa Jamalom zapalio Evropu 2024, ali je na klupskom nivou i dalje ostao u Bilbau. Bio je na korak od Barse i partnerstva sa Jamalom, nazivali su ga izdajnikom i plaćenikom, ali je na kraju ostao. A ni Barsa tog leta nije uspela da proda ili da se oslobodi Rafinje umesto kojeg bi uskočio Niko. Sve nakon toga je istorija. Injaki je stariji brat, legenda Baskije, momak koji je svojevremeno vezao nekoliko sezona u La Ligi u kojima je neprestano bio na terenu. Tokom šest sezona nije propustio nijedan meč u španskom prvenstvu. Danas je kapiten ekipe. Injaki je debitovao za Španiju 2016. u prijateljskom meču sa Bosnom i Hercegovinom, ali je 2022. godine obukao dres Gane.

Da Francuzi imaju najjaču ofanzivnu liniju tima na Mundijalu, jasno je i pticama na grani. Mbape, Dembele, Due, Barkola, Šerki, Akliuš, Mateta... Za Duea će iskustvo biti posebno jer će i njegov brat biti na takmičenju. Samo što će Guela igrati za Obalu Slonovače. O Dezireu se manje više sve zna, biće ozbiljan kandidat za mesto startera uz Dembelea i Mbapea, dok je Guela poznat ljubiteljima Lige 1 kao defanzivac Strazbura i već etablirani reprezentativac afričke selekcije. Već je sakupio 20 mečeva u dresu Obale Slonovače. Rođeni su u Anžeu, a otac im je poreklom sa afričke obale, dok je majka Francuskinja. Dezire je sa saigračima iz PSŽ demonstrirao silu tokom prethodne dve godine i sigurno želi da i sa Francuskom napravi iskorak u karijeri.
Gana je nekako predodređena za priče o braći koja igraju za suprotstavljene ekipe. Brajan Brobi je napadač Holandije, dok je Derik Brobi štoper Gane. Brajan je prošao mlađe selekcije Ajaksa, a od prošlog leta je fudbaler Sanderlenda. Derik je štoper kiparskog Pafosa. Iako je bio reprezentativac Holandije u juniorskom uzrastu, stariji Brobi je ovog marta dobio poziv od Gane i prihvatio ga. Debitovao je, a potom se našao na spisku za Mundijal pošto se povredio standardni štoper Aleksander Điku. I otac i majka vode poreklo iz Gane. Imaju i još jednog brata fudbalera, Kevina, ali on nije dosegao nivo kao njih dvojica.
Hari i Džon Sutar poslednji su par na ovoj listi. Hari nastupa za Australiju, Džon za Škotsku. Hari je štoper Lestera, visok je skoro dva metra, a bio je deo ekipe i na prvenstvu u Kataru. Za Australiju je počeo da igra 2019. S druge strane, brat Džon je takođe centralni bek, samo ne toliko gabaritan. Igra za Rendžerse, a od 2018. i za Škotsku. Veza sa Australijom ogleda se kroz majku, koja je tamo rođena.
Brat do brata ili brat protiv brata. Uglavnom, očekuje nas vrelih 40 dana.
Komentari | Podijeli vijest
Podijeli sadržaj
Ako Vam se svidjeo ovaj članak, podijelite ga sa svojim prijateljima.
Facebook
X
Viber
WhatsApp
Telegram