Crnogorci i Atletiko, vrijeme je za Marka Perovića

Stefan Savić jedan je od najboljih defanzivaca španske La Lige u prethodnih 15 godina. Iako već skoro dvije godine ne živi u Madridu, već u Trabzonu, na Crnom moru, pomen njegovog imena sigurno donosi osmjeh na licima navijača Atletiko Madrida. Momak iz Mojkovca bio je oličenje igrača kakvog voli i želi Dijego Simeone.

Ratnik, kost u kost, nikad ne odustaje. Savić je obilježio jednu epohu Atletika, sada polako privodi karijeru kraju u nešto lakšem ritmu. Sanjaju navijači Partizana da bi nakon Trabzona Savke mogao u Humsku, da odigra još jednu ili dvije sezone u crno bijelom dresu.

Dres Atletika nije imao često priliku da bude na prsima crnogorskih igrača. Medutim, rodila se šansa da se to opet desi. Tokom januarskog prelaznog roka jedan "đetić" zadužio je opremu Kolćonerosa, ali B tima, za početak.

Iznenađujuće ili ne, Marko Perović, reprezentativac Crne Gore, prešao je iz Almerije u Atletiko. Riječ je o prodornom krilnom igraču sa izuzetnom brzinom. Rođen je 2006. godine pa i dalje spada u kategoriju mladih fudbalera.

Perović se u Almeriji za godinu i po dana nije naigrao, pa promjena sredine može djelovati kao dobra opcija. Odluka da ode u Atletiko B može se tumačiti najednostavnije kao želja da dobije minute u nižem rangu, jer drugi tim ovog velikana nastupa u trećoj ligi, za razliku od Almerije koja je jedna od vodećih ekipa u drugoj.

Ambicija Atletika je da B tim od naredne sezone bude u drugom rangu i Perović će im dobro doći kao dodatak ekipi da ostvari taj plan.

S druge strane, boravak u B timu ekipe sa Metropolitana dobra je prilika da vas primjete iz prvog tima, jer Perović bi po svojim karakteristikama mogao biti zanimljiv za Simeoneov sistem igre. A ako neko zna da izvuče najbolje iz igrača, onda je to Ćolo.

Pokazao je prethodnih godina da je i on evoluirao i da se zna prilagoditi igraču, a ne da uvijek igrač mora da ide uz dlaku njegovog fudbalskog razmišljanja. U svakom slučaju, Perović ima svjež primjer igranja u B timu koje je jednom momku donijelo treninge sa prvom ekipom i nekoliko sjedenja na klupi. U pitanju je Aleksa Purić, štoper iz Srbije, koji je za srpske standarde došao itekako zaobilaznim putem do Španije.

Purić je iskoristio momenat da se nametne dobrim igrama u B timu, a uz velike probleme u posljednjoj liniji kod Simeonea, i da zavrijedi poziv i bude dio ekipe na treninzima. Veliko iskustvo, pa makar i samo da sluša Simeonea šta priča i gleda Hancka, Pubila, Le Normana i Himeneza kako se kreću i reaguju.

Isti je princip i za Perovića, to jest, trebalo bi to da mu bude cilj. U Atletiku je pregršt vrhunskih bočnih igrača. Od Ćolovog sina, preko Baene, Almade, Lukmana. Sve su to "monstrumi" za naše prilike. Ali zar nije cilj mladosti kao najljepšeg dijela života da probaš da stigneš do najvećeg nivoa. Pogotovo kada se zbog fudbala odrekneš mnogo stvari u životu.

Nego, da se vratimo Peroviću. I dalje je relativno nepoznat van granica Crne Gore, a i tu je često zapostavljen u priči oko najvećih talenata jer je ista generacija sa Vasilijem Adžičem i Andrijom Bulatovićem koji su projektovani kao naredne velike stvari crnogorskog fudbala. Perović je dio najbolje generacije koja je prvi put ime Crne Gore pronijela na nekom velikom takmičenju.

Omladinci su ljetos u Rumuniji igrali na šampionatu Evrope, nisu se proslavili, ali su ušli u istoriju. Iz te generacije, pomenuti Adžić je u Juventusu, Bulatović u Lensu, Kostić u Partizanu, Tomašević u Bolonji. Neće mnogo proći a još neki će krenuti prema zapadu, pitanje je vremena za Savovića, Vukanića i ostale.

Marko Perović ima nešto, vidjelo se to i u mlađim kategorijama, a očigledno se posebno dopada selektoru Crne Gore, Mirku Vučiniču, koji ga vidi kao ozbiljno rješenje na lijevom boku. Samo da se utvrdi da li kao beka, ving beka ili krilo.

Perović je debitovao za nacionalni tim u najgorem mogućem meču, sa Farskim ostrvima u Toršavnu, kada su ih domaćini ispratili sa 4:0. Igrao je u pobjedi nad Lihtenštajnom, a ušao sa klupe protiv Gibraltara i Hrvatske. Jasno je da ga Vučinić ima u planu koji podrazumijeva podmlađivanje ekipe. A tu momci, iz generacije '06 moraju istupiti na scenu i preuzeti inicijativu na terenu.

Zanimljivo da je Perović u posljednje vrijeme u reprezentaciji korišćen kao lijevi bek iako je u pitanju krilo. S obzirom da igra lijevom nogom, i to po lijevoj strani, podjeća više na nekadašnja krila, koja bi u današnjem svijetu bila konvertovana u ving bekove, nego li na moderne krilne napadače koji idu na kontra nogu. Možda bi Perovića najlakše mogli da poredimo sa tipom igrača kakav je Filip Kostić.

Dakle, univerzalac po lijevom boku, ali koji tek treba da se izgradi. Nakon igara za omladinsku selekciju, Perović je odmah dobio poziv selektora Gorana Perišića za mladu selekciju. A baš sa Perišićem je sarađivao u mlađim kategorijama. I on ga je u jednom meču sa Švedskom, koji je Crna Gora dobila, gurno na mjesto lijevog beka i u direktan duel sa zvijezdom Barselone, Ronijem Barđijem.

Nije se Jamalova alternativa naigrala u Podgorici, parirao mu je Perović solidno, ali se vidjelo da kao bek mora još dosta da radi i napreduje. Potom ga je Vučinić koristio na sličan način, mada nešto ofanzivnije. U svakom slučaju, valjalo bi da što prije pronađe poziciju koja mu najviše leži. I zbog njega i zbog reprezentacije.

Marko Perović je postao zanimljiv i zbog jednog poteza koji je napravio tokom zime 2023. Iako je dugo bio pri prvom timu Budućnosti, praktično od 16. rođendana, nije dobijao previše minuta, pa je odlučio da ode u manji klub i tamo potraži sreću. Izbor je bio na plavskom Jezeru, standardnom prvoligašu koji je poznat u javnosti kao klub u kojem pritiska i imperativa uglavnom nema.

To je sistem koji ih drži dugo godina u prvoj ligi. Na sjeveru Crne Gore dobio je šta je želio, odigrao 15ak utakmica i bio spreman za novi korak. Iste sezone sa Jezerom je igrao finale kupa baš protiv Budućnosti, ali su Podgoričani slavili.

Da se vratimo sad na Madrid. Trener B tima je jedno veliko fudbalsko ime. Kao trener/menadžer tek mora da se dokaže, ali je nekad bio strah i trepet na terenu. U pitanju je čuveni Fernando Tores, legenda Atletika. I on gradi karijeru postepeno, vodio je U19 selekciju, sada Atletiko B, a ko zna, možda jednog dana kada ode Simeone, nasljednik bude upravo El Niño.

Perović je prethodnog vikenda debitovao za novu ekipu, ušao je sa klupe na gostovanju Ibici. Atletiko se bori za ulazak u Segundu, Perović za svoje mjesto pod suncem na najvećem nivou. Nije lako u Madridu biti prvi Crnogorac nakon Stefana Savića, ali sa oreolom reprezentativca, Perović mora makar pokušati da dohvati prvi tim, ako ništa drugo. Jer ovakve šanse ne dešavaju se često.