In-Bom Hvang i umjetnost lažnjaka

Neki fudbaleri bježe od odgovornosti, a drugi je traže i taj pristup im se kad-tad vrati. Ključni faktor pobjede Južne Koreje nad Češkom u drugoj utakmici prve večeri Svjetskog prvenstva bio je In-Bom Hvang. Prvo je slomio kompletnu odbranu rivala i plasirao loptu za izjednačenje, a potom uposlio Hjon-Gjua Oa za konačnih 2:1.

O Hvangu se kod nas zna mnogo. Nije slučajno što je za samo godinu dana u dresu Crvene zvezde postao ljubimac publike, pa čak i onog najtvrđeg jezgra na sjevernoj tribini koje ne posvećuje pjesme jednom igraču tako lako. Hvang je to zaslužio za relativno kratak period svojim odnosom prema dresu ali ono što je sigurno bilo presudno jeste što se brzo vidjelo da se radi o igraču visoke klase.

I Hvangu je prijao Beograd. Svjestan veličine kluba i pritiska koji ga prati, čak se izvinjavao što je postigao gol tek u svojoj petnaestoj utakmici u crveno-bijelom dresu. Protivnike nije birao, bilo ga je svuda po terenu i u Lučanima i protiv Mančester Sitija. Sve to pokazalo se kao odlična odskočna daska za nastavak njegove karijere, koju trenutno provodi u Fejnordu.

„Kad igraš pred punom Marakanom, stvarno se osjećaš kao fudbaler,“ izjavio je u jednom intervjuu dok je bio član Zvezde. „Došao sam kao najskuplji igrač u istoriji kluba i trudio sam se maksimalno da pokušam sve što mogu i na terenu i van njega. Dobro je za igrača da stiče samopouzdanje i zadovoljstvo je igrati u ovom velikom klubu.“

In-Bom Hvang i umjetnost lažnjaka Watch on YouTube

Na kom li je tek nivou samopouzdanje Hvanga i saigrača nakon pobjede nad Češkom, i još bitnije, načina na koji su pobijedili. Preokret kao dokaz mentaliteta, igra koja plijeni i dva sjajna gola od kojih će onaj prvi bez dileme biti dio nekih novih kolaža sa Mundijala. Tamo gdje čujete taktove „Vaka Vake“ ili „Carnival de Paris“, negdje između Van Persijevog leta protiv Španije i Ronaldove špicoke protiv Turske, mogli biste vidjeti i Hvangov lažnjak.

Izvesti savršen dribling lažnog šuta umijeće je fudbalskih majstora i dokaz visoke klase. Ibrahimović, Mesi, Mbape, Ronaldinjo, Okoča, Marez samo su neki od velikana ove igre koji su dali svoj doprinos istoriji lažnjaka. Potez je to koji protivničke igrače obara na pod, navijače diže sa stolica, a piscima i novinarima daje inspiraciju za ode i panegirike.

Božo Koprivica se u jednom od svojih najljepših tekstova o driblingu osvrnuo i na gol Dragana Stojkovića Španiji u osmini finala Mundijala u Italiji 1990. godine, tj. čuveni Piksijev lažnjak. „Šekspir veli da se kraljica Mab baš u junu pojavljuje u Veroni, i ona se ukazala jugoslovenskim fudbalerima,“ pisao je Koprivica i, kako je samo on to znao, pripisivao te redove argentinskoj spisateljici Luisi Valensueli.

„I lopta na voleju Stojkovića. I umesto seva, direktnog udarca, Stojković je sa sigurnošću princa i drznika, volej pretvorio u strašnu minijaturu. Produženim volejom, volejom koji se meri peščanim satom, Stojković je, iz rebra, propustio Martina Vaskeza i golmana Zubizaretu. I onda sa sigurnošću velikog toreadora zadao završni udarac.“

Ako se kraljica Mab u junu ukazuje u Veroni, na drugom kraju planete, u Gvadalahari se pojavljuje boginja Minerva, čija statua krasi najveću fontanu u ovom gradu. Svoju mudrost i drskost dala je sjajnom Korejancu, koji možda ispred sebe te tople meksičke večeri nije imao baš Vaskeza i Zubizaretu, ali jeste Robina Hranača i golmana Mateja Kovarža.

Hvang je krenuo ulijevo prateći loptu i stavljajući svojim rivalima na terenu do znanja da slijedi šut. Ali onda je neočekivano zaustavio loptu i Hranača i Kovarža poslao u prazno, a onda u padu, iz mjesta, loptu poslao iza njihovih leđa za 1:1. Kasnije je maestralno, kao na tacni, poslužio Oa za drugi gol i zasluženo ponio trofej najboljeg igrača utakmice.

In-Bom Hvang i umjetnost lažnjaka Watch on YouTube

Hvangova partija proizvod je sjajne timske igre Južne Koreje koja je na ovaj turnir došla u jednom od najjačih sastava u svojoj istoriji. Dolazili su iz te zemlje i ranije sjajni igrači poput Ji-Sunga Parka, a prije 24 godine su puleni Gusa Hidinka na svom terenu došli do senzacionalnog plasmana u polufinale. Pa ipak, ovaj tim koji je doputovao u Gvadalaharu predstavlja, barem po imenima, najkompletniji tim.

Prvo ime je i dalje kapiten Hjong-Min Son, možda i najbolji azijski fudbaler svoje generacije, čija karijera je doduše na zalasku. Ali uz Min-Dže Kima, Kang-In Lija i druge igrače koji sve više igraju u ozbiljnim evropskim klubovima, Son napokon ima sjajnu podršku iza sebe da pokuša da napravi iskorak sa reprezentacijom svoje zemlje.

Uloga Hvanga u tom sistemu prevashodno je da povezuje linije, ali mu selektor Mjang-Bo Hong daje onu slobodu koju je dobijao i u Crvenoj zvezdi, da kreira ali i da se nametne u završnici. I tu povjerenu odgovornost Hvang hrabro preuzima. Česi možda nisu krem evropskih reprezentacija, ali su čvrsti, disciplinovani i nisu došli bez ambicija, pa je pobjeda nad njima ne samo korak naprijed za Koreju ka nokaut-fazi, već i injekcija samopouzdanja za tim i dokaz da mogu da ostave bitan trag na ovom Mundijalu.

Po svemu viđenom na startu ovog Svjetskog prvenstva, Južna Koreja neće imati ulogu prolaznika kakvu je imala na proteklih par turnira. Istina je da novi sistem takmičenja ih već sa jednom pobjedom stavlja u izrazito povoljan položaj za prolazak grupe, ali ta pobjeda je itekako bila zaslužena. Korejanci su organizovani i složni, a iz tog sistema isplivava umjetnost i ljepota fudbalske igre. Sistem je tu kao temelj, a ne samo svrha. A Hvangov gol je tu kao šlag na tortu, kao ukazanje boginje Minerve iznad stadiona u Gvadalahari, i kao početak jednog lijepog puta.