Kad vam treba lider zovite Nikolu Katića

Ljeto 2018. Na sjeveru „ostrva“, u Glazgovu, sve je spremno za novu sezonu Rendžersa, sa novim, neiskusnim trenerom na klupi. Ipak, u pitanju je ozbiljna legenda engleskog i britanskog loptanja, Stiven Džerard. To je period nakon teških vremena za škotskog velikana, koji je svojevremeno izbačen u četvrti rang takmičenja. Oporavljao se Rendžers postepeno i polako, a na tom putu Džerard je odradio veliki posao.

Kada je stigao u klub, trebalo je osvježiti igrački kadar. Rendžers je te sezone igrao Ligu Evrope, ali je morao da prođe sva četiri kola kvalifikacija. I pratili su ga dueli sa ex-YU klubovima. Redom: Škupi, Osijek, Maribor i na kraju, u plej-ofu, ruska Ufa. A Džerardu se tokom tih mečeva baš dopao jedan igrač – lijevi bek Osijeka, Borna Barišić. U zamislima novog trenera Rendžersa, Borna je bio idealan balans na lijevom boku za parnjaka sa desne strane, Džejmsa Tavernijea.

Bornin dolazak u Glazgov nije bio jedini „hrvatski“ transfer tog ljeta u klubu. Jer, nešto ranije stigao je još jedan igrač iz HNL-a – štoper Slaven Belupa, Nikola Katić. Ako je Barišić bio idealna opcija za lijevog beka, Katić je u najavi predstavljao idealnog štopera za škotski Premijeršip. Visok, izuzetno jak, oštar u duelu, sa liderskim karakteristikama. Kada se pojavila opcija da dres Slavena zamijeni Rendžersovim, Katić je u jednom intervjuu rekao da je tada poručio svom agentu da je spreman da krene pješke prema Ajbroksu.

Katić je u Rendžerse došao sa oreolom reprezentativca Hrvatske, jer je godinu ranije debitovao za „Vatrene“ u prijateljskoj utakmici sa Meksikom. Nije kasnije dobijao poziv, ali je bio u ideji selektora, makar na širem spisku. Ipak, ostao je samo na jednom nastupu, pa je godinama kasnije promijenio nacionalni dres i zaigrao za državu u kojoj je rođen – Bosnu i Hercegovinu.

Ali da se sada zadržimo na klupskoj karijeri. Period u Škotskoj bio je pun uspona i padova. Katić se nametnuo od starta, igrao je standardno, pa je u jednom momentu često bio i na klupi. Dobro, rotacije su normalna stvar, pogotovo kada se igra na više frontova. Nekoliko je važnih momenata u Katićevim danima na sjeveru Evrope.

Jedan se desio godinu i po dana od dolaska u klub – Old Firm derbi na Seltik Parku i prva pobjeda „policajaca“ na tom terenu nakon devet godina. Strijelac odlučujućeg gola bio je Nikola Katić. Da sve bude potpuno „hrvatski“, potrudio se asistent – Borna Barišić. To je jedan od momenata koji će se iskristalisati kao početak svrgavanja Seltika, što je ova generacija igrača i uspjela. Nakon 10 godina posta, titula je stigla na Ajbroks. Ali bez Nikole Katića.

Uoči sezone 2020/21 – saopštenje iz kluba. Niko Katić doživio je povredu koljena na treningu i neće ga biti u narednom periodu ili, kako bi oni rekli, „out for foreseeable future“. Ispostaviće se kasnije da Katić uopšte neće kročiti na teren te sezone i tehnički neće učestvovati u istorijskom osvajanju titule i svrgavanju Seltika, a bio je jedan od onih koji su udarili temelje tom procesu. Šteta, zaista. Povreda je Katića udaljila od velike scene. Morao je da se vrati u Hrvatsku, u Hajduk. Tamo je osvojio Kup.

Povratak na ostrvo trajao je nekoliko godina, jer nakon isteka pozajmice u Hajduku Nikola, ili kako su ga zvali u Rendžersu – Niko, našao je mir u Cirihu. Živio je i igrao u Švajcarskoj dvije i po godine, dok se opet nije desio poziv sa britanskog broja. S druge strane linije bio je Miron Muslić. Čovjek iz BiH, odrastao u Austriji, gdje je bio fudbaler, a potom i trener – i to vrlo perspektivan. Muslića su početkom 2025. postavili za menadžera engleskog Plimuta, koji se borio za opstanak, ili bolje reći – ekipe koja je bila zakucana za dno i već viđena u nižem rangu. Menadžer ekipe prije Muslića bio je Vejn Runi, čovjek koji bolje da nikada nije ni pokušao biti trener nakon impresivne igračke karijere.

Prvi Muslićev potez bio je da nađe lidera, a vidio ga je u Katiću, koji je bio spreman da švajcarsku lagodnost zamijeni engleskim pritiskom i ligom gdje se igra do zadnjeg atoma snage. Spasiti Plimut bila je nemoguća misija, ali su Muslić i Katić budili nadu da je ipak možda moguće ostati u Čempionšipu. Sigurno bi i ostali da je „Vaza“ otišao ranije. Iako su ispali, u klubu su imali želju da zadrže Muslića, Katića i ekipu, ali nije bilo realno. Iz tog perioda u Plimutu pamti se momenat da su u FA kupu eliminisali Liverpul 1:0. Potom su u petoj rundi ispali od Mančester sitija.

Možda misija spašavanja nije uspjela, ali je donijela jednu saradnju koja će trajati. Muslić je pred kraj sezone dobio poziv od Šalkea da bude novi menadžer tima i da ih povede u borbu za povratak u Bundesligu. A kada su već mogli dobiti Liverpul, što ne bi bili najbolji u Cvajti? Zajedno sa Muslićem u Gelzenkirhen otišao je i Nikola Katić.

A na dan kad se piše ovaj tekst, u drugom rangu njemačkog fudbala odigrano je 27 kola. Šalke je lider. Muslić i Katić rade odličan posao. Nikola je očekivano brzo postao jedan od lidera ekipe i nametnuo se kao možda i najbolji štoper lige. Katić je odigrao 25 mečeva, stigao je da se upiše u strijelce, a Šalke je primio 24 gola, što reflektuje sjajan učinak odbrane kojom komanduje Katić. I dok je odbrana bila sjajna, škripalo je u napadu. Bilo je zimus zanimljivo vidjeti da Šalke, kao prvi na tabeli, ima manje postignutih golova od nekih rivala.

A gdje su dvojica rođenih u BiH, tu je i treći. Priča Nikole Katića, osim velikim klubovima, obojena je i velikim saigračima. A vjerovatno najbolji i najpoznatiji je Edin Džeko. Bosanski dijamant vratio se u Njemačku na poziv Muslića i uz Katića odlučio da vrati tim iz Gelzenkirhena tamo gdje mu je, po svemu, mjesto – u Bundesligu. Prodisao je Šalke sa Dijamantom, stigli su odmah golovi, pa i konto Šalkea sada izgleda bolje, makar od pet ekipa u Cvajti.

Šalke jeste prvi na tabeli i glavni je favorit da bude promovisan u Bundesligu. Međutim, nedavno su njemački mediji počeli da pišu o urušenoj svlačionici, tj. odnosima među igračima, pri čemu pojedini spočitavaju da se previše govori jezikom koji je razumljiv nekolicini (Muslić, Džeko, Katić), dok se Katiću spočitava i javna kritika saigrača.

Saradnja Katića i Džeka počela je ranije, ne sada od Šalkea. Jer, nakon prijateljskog meča sa Meksikom koji je odigrao u dresu Hrvatske, momak rođen u Ljubuškom 2024. godine odlučio je da zaigra za Bosnu i Hercegovinu. Dobio je tako Sergej Barbarez još jednog kvalitetnog defanzivca, sa dosta iskustva, koji može biti primjer Tariku Muharemoviću i Nidalu Čeliku. Katić je donio svoje poznate kvalitete – hrabrost, duel, snagu i liderstvo iz posljednje linije. Odmah je postao neizostavni šraf u postavci Barbareza i odigrao važnu ulogu u posljednjem kvalifikacionom ciklusu za Mundijal.

Na kojem će možda i zaigrati, ako BiH u utorak veče savlada Italiju u Zenici. Što nije nemoguće, naprotiv. Uz Katića, Džeka i ostale, san o novom Mundijalu nakon 2014. je i dalje živ.