Kada se na stadionu „Seul Vorld Kap“ u nedjelju uveče začuje posljednji zvižduk prijateljske utakmice između Totenhema i Njukasl junajteda, Son Hjun-Min bi mogao odigrati posljednji meč u bijelom dresu pred domaćim navijačima. Nakon decenije vjernosti i 173 gola, kapiten „pijevaca“ odlučio je da je vrijeme za rastanak. Odluka nije došla iz hira, niti je uslovljena tenzijom — naprotiv, u pitanju je epilog jednog od najčistijih odnosa između kluba i igrača u modernom fudbalu.

Son je već tokom ljeta jasno stavio do znanja i klubu i novom treneru Tomasi Franku da želi da potraži novi izazov. Prvi trofej Totenhema nakon 17 godina, izboren u maju pobjedom nad Mančester junajtedom u finalu Lige Evrope, bio je emotivni vrhunac, ali i svojevrsni kraj jedne ere.

Totenhem je, u skladu sa statusom koji je Son izgradio tokom 10 godina, riješio da izlazak iz kluba prođe što je moguće mirnije i dostojanstvenije. Ponude nisu izostale — interesovanje su pokazali Los Anđeles FC iz MLS-a, kao i klubovi iz Saudijske Pro lige, spremni da ponude i više novca. Međutim, Son je odlučan da karijeru nastavi u Kaliforniji, dok pregovori sa američkim klubom još traju.

U klubu su svjesni šta njegov odlazak znači, ne samo u sportskom, već i u emocionalnom smislu. Son je postao simbol moderne transformacije Totenhema: od perioda tavorenja, preko Poćetinovih godina borbe za titulu, do zlatnog momenta protiv Junajteda u Bilbau. Zajedno sa Harijem Kejnom bio je srce i duša ekipe, a njihova sinergija ostaje upisana među najefikasnije tandeme Premijer lige.

Od kada je stigao iz Bajer Leverkuzen 2015, Son je neprekidno rastao, i kao igrač i kao lider. Prošlog ljeta dobio je kapitensku traku iz ruku Anža Postekoglua, a odmah u prvoj sezoni donio klubu dugo čekani trofej. Finale u Bilbau možda nije odigrao u punom kapacitetu zbog povrede, ali je ostao ključna figura kroz cijelu sezonu, a njegov uticaj na svlačionicu i mlađe igrače bio je nemjerljiv.

Odlazak Son Hjun-Min nije samo tržišna transakcija, niti puki transfer. To je emotivni seizmički talas za navijače, koji su ga ispratili ovacijama već na aerodromu Inčon. Nakon posljednje utakmice sezone protiv Brajtona, Son je samostalno, u tišini, obišao stadion – kao da je znao da je došlo vrijeme za rastanak.

Za Franka, koji je ovog ljeta preuzeo ekipu, Sonov izlazak donosi i olakšanje. Protekla sezona bila je ispod očekivanja za igrača njegovog kalibra – samo sedam pogodaka u Premijer ligi, što je najlošiji učinak još od debitantske 2015/16. godine. Umjesto teških odluka oko kapitenske trake i rotacije, novi trener sada može da bez pritiska gradi budućnost na mladim igračima poput Matisa Tela i Vilsona Odobera.

Son Hjun-Min iz Totenhema odlazi kao pobjednik i kao legenda. Navijači će ga pamtiti po nezaboravnim golovima, prvenstveno po solo-probijanju protiv Barnlija koje mu je donijelo Puškaš nagradu, ali i po skromnosti i karakteru. 

Kraj nije uvijek gorak — ponekad je samo prirodan nastavak puta.

Odlazak najboljeg igrača kluba u posljednjih deset godina ne mora značiti kraj snova. Za Totenhem je to možda prilika za novu izgradnju, a za Sona početak još jednog poglavlja ispisanog velikim slovima. Njegova priča u Londonu je završena – ali njegov uticaj će još dugo trajati.