Mugi i crveni dres, priča o lojalnosti i povjerenju

Kada iz pravca Cetinja ulazite u Podgoricu, sa lijeve strane bulevara "21. maj" nalazi se naselje Donja Gorica. Jedno je od najvećih u glavnom gradu Crne Gore. Jedno prezime posebno se veže za taj dio grada – Mugoša. Ima dosta porodica koje nose to prezime i skoro sve žive u Donjoj Gorici. A kad se u nekoj kući Mugoša rodi muško dijete, kako god mu roditelji dali ime, kad odraste svi će ga zvati Mugi. Tako u Podgorici vjerovatno svako zna makar jednog ili dvojicu Mugija. A najpoznatiji sa tim nadimkom u novijoj istoriji Podgorice su Miomir i Stefan. Prvi je nekadašnji gradonačelnik Podgorice u više mandata, drugi fudbaler i do petka 27. marta fudbalski reprezentativac Crne Gore.

Miomir je odavno u penziji, političkoj i ljekarskoj, a Stefan od skoro u reprezentativnoj. Nakon 65 utakmica i 16 golova u nacionalnom dresu, Mugi je odlučio da do kraja karijere igra samo klupski fudbal. Pamtiće se taj 27. mart po utakmici sa Andorom. Ne zbog pobjede 2:0 i renomea rivala, već baš zbog Stefana koji je obilježio jednu deceniju crnogorskog fudbala. Zato je na oproštaju nosio kapitensku traku, iako je tu bio Stevan Jovetić. I htjelo je tako da se desi da se oprosti golom. Sa penala. Taj gol usamio ga je na trećem mjestu liste strijelaca u crnogorskom dresu. Stevan Jovetić ima 37, Mirko Vučinić 17, Stefan Mugoša 16. Sa 65 mečeva, Mugoša je peti na listi igrača sa najviše nastupa.

Stefan Mugoša je jedan od najcjenjenijih crnogorskih igrača. Nije bio nikada onaj oko koga se vrti igra, ali je uvijek odrađivao svoj dio posla maksimalno. Možda je ponekad i kritikovan, možda se smatralo da je i ranije mogao da završi sa igranjem za Crnu Goru, ali mu se nikada neće moći spočitati želja i borba u crvenom dresu. Mugoša je dobar dio karijere proveo u Koreji. I danas je tamo, nastupa za Inčon. Svako okupljanje reprezentacije znači da je morao da pređe pola svijeta da dođe do Podgorice. Pa još ako se ide negdje na gostovanje, kao npr. na Island, Farska Ostrva, Mugoša bi proveo više vremena u avionu nego na zemlji. I nikada mu to nije bio problem, čak i kada bi presjedio na klupi ili igrao 10 minuta. I to treba cijeniti.

Stefanova reprezentativna karijera počinje 2015. godine. Debitovao je 8. juna na gostovanju Danskoj. Prvi od 16 golova postigao je u martu 2017. protiv Poljske. Kako je kazao na pres konferenciji na kojoj je saopštio da je kraj, taj gol Poljacima posebno će pamtiti. Najproduktivniju noć u nacionalnom dresu Mugoša je imao 14. juna 2022, kada je protiv Rumunije u gostima postigao het-trik u pobjedi 3:0. Mugoša je tokom 11 godina karijere uživao povjerenje svih selektora koji su vodili Crnu Goru i uvijek je imao svoju ulogu. U posljednje vrijeme nije mnogo puta bio starter, dobijao je uglavnom šansu sa klupe i kada se to sve sabere sa daljinom koju mora preći svaki put kad je okupljanje, a i sa godinama – napunio je 34 u februaru – donio je vjerovatno najbolju moguću odluku. Jer, ubrzo će za A selekciju u potpunosti stasati Andrej Kostić i Vladimir Perišić, koji će biti podrška Nikoli Krstoviću.

Fudbalski početak Stefana Mugoše vezan je za FK Zabjelo. Mali podgorički klub, tih godina poznat po uspjesima mlađih kategorija. Mugoša se od starta izdvajao, bilo je jasno da je u nastajanju jedan ozbiljan napadač i strijelac. Nije mnogo prošlo, privukao je pažnju, pa ga je uzela Budućnost. Mugoša je bio jedan od najtalentovanijih dječaka rođenih 1992. Ujedno i onaj sa najboljom karijerom kad saberemo sve do danas. Iz te '92 klase, do nacionalnog tima stigli su Risto Radunović, koji i dalje igra za Crnu Goru i prikupio je skoro 40 utakmica, Nemanja Mijušković, sadašnji štoper Visle Plok, koji ima četiri nastupa između 2016. i 2018. godine. Nekoliko puta je pozivan, ali nije debitovao, golman Damir Ljuljanović.

Odlazak u Budućnost bio je dobar potez za dječaka Stefana. Ipak je to najveći crnogorski klub. Prilično rano je došao do prvog tima, sa 17 godina, a u sezoni 2010/11 postigao je sedam pogodaka u prvenstvu. Da aktuelna situacija u klubu sa podgoričkog gradskog stadiona nije nepoznata, jer se dešavala i ranije, moglo se vidjeti i po primjeru Stefana Mugoše. Iako su mu dali kapitensku traku još dok je bio tinejdžer, na kraju su ga prilično lako izgubili zbog nepotpisivanja novog ugovora. Prešao je u Mladost, bio u sezoni 2013/14 najbolji strijelac lige i otvorio sebi vrata inostrane karijere. A tamo se, u Njemačkoj, susreo sa realnošću i surovošću, kao i većina mladih koji sa ovih prostora odu na zapad. Kajzerslautern ga je kaparisao, slao na pozajmice u Aue, Minhen 1860 i Karlsrue, ali se nije nametnuo.

Kako je njegova karijera krenula ka istoku, tako je počeo uspon. Šerif Tiraspolj bio je produktivan po Mugošu, pa je nakon samo 20 utakmica i sedam golova prešao u Koreju i napravio potez karijere i života. Tokom boravka u Moldaviji igrao je grupnu fazu Lige Evrope. Odlazak u Inčon postao je karijera u karijeri. Od 2018, uz godinu dana u Japanu, Mugoša igra za Inčon junajted. I nisu samo golovi veza njega i kluba i grada. Stefan Mugoša postao je prvi sportista koji je dobio titulu počasnog stanovnika grada. Nije to samo zbog golova i igara na terenu, već zbog sveukupnog utiska koji je ostavio tokom ovih osam godina.

Mugoša je miljenik navijača Inčona, legenda kluba, najbolji strijelac u istoriji. Ima ugovor do 2027. i njegov golgeterski konto samo će još da raste. Na 225 mečeva postigao je 112 pogodaka. Kupio je sve odlukom da ostane u ekipi kada su ispali u drugu ligu. Bilo je ponuda jačih prvoligaša, ali je Stefan bio jasan u namjeri da svoj klub što prije vrati u elitu. Sa 20 golova u tom rangu predvodio je Inčon u povratku ka eliti. Stefan i saigrači praktično su se prošetali ligom. Iako je evidentna razlika u kvalitetu ekipa u prvoj i drugoj ligi, Mugošu to nije spriječilo da nastavi u istom ritmu, pa je već postigao četiri gola u prvih pet mečeva nove sezone.

A kada biste pitali Stefana ko su najbolji igrači sa kojima je igrao, sigurno bi naveo kapitena crnogorske selekcije Stevana Jovetića, ali i jednu legendu svjetskog fudbala, Andresa Inijestu. Sa čovjekom koji je osvojio sve i bio najbolji primjer najkompletnijeg veziste na svijetu, Mugoša je dijelio teren i svlačionicu u Visel Kobeu. Kada se pojavila priča o interesovanju Kobea, bilo je jasno da će crnogorski napadač pokušati da se nametne i u jačoj japanskoj ligi. Platili su njegovu slobodu milion eura i doveli ga kao spasioca u situaciji kada se klub bori za opstanak. Mugošin dolazak najavljen je kao angažman najboljeg strijelca u jugoistočnoj Aziji.

Karijera u Japanu nije bila u skladu sa očekivanjima, pa se samo godinu dana kasnije Mugoša vratio na dobro poznatu adresu i nastavio avanturu sa Inčonom. Bio je to povratak kući, jer nakon svega, Inčon je uz Podgoricu Stefanov dom.

Tokom zime koja je ostala iza nas, Stefan je imao priliku da se susretne sa svojim bivšim klubom. Baš kao i Inčon, na pripremama u Malagi bio je FK Budućnost. Tom prilikom klub iz Podgorice poklonio mu je dres sa brojem devet. Baš kao što su to, uoči početka meča sa Andorom, učinili iz Fudbalskog saveza Crne Gore. Utakmica sa Andorom tako će ostati upisana u istoriju, jer sišao je sa scene jedan od najboljih u generaciji koja je na zalasku. Ovo je jasan indikator da će uskoro i neki drugi povući sličan korak i svoje nasljeđe polako ostaviti na čuvanje Nikoli Krstoviću, Andriji Bulatoviću, Vasiliju Adžiću, Viktoru Đukanoviću, Milanu Roganoviću i ostalima. Stefana je bilo lijepo gledati u crvenom dresu, a on ga je sa ponosom nosio i opravdao svaki minut proveden u njemu.