Tramp ponovo pokušava da privatizuje Mundijal - grad Boston na meti predsjednika SAD, FIFA po pravilu...ćuti

Donald Tramp se ponovo igra svjetske politike kroz mikrofon Ovalnog kabineta. Ovoga puta, meta njegovih riječi nije protivnik iz kampanje, već — Boston. Grad u kojem će se naredne godine igrati utakmice Svjetskog prvenstva, jedan od simbola američke istorije i akademske elite, odjednom je postao "nesiguran teren“ u Trampovoj retorici.

Izjava je došla spontano, naizgled bez pripreme, tokom sastanka sa predsjednikom Argentine Havijerom Mileijem (svojevrsna latino verzija Trampa). 

Ali ništa kod Trampa nije zaista slučajno - svaka rečenica ima funkciju, makar bila populistička provokacija. 

Na pitanje novinara o gradonačelnici Mišel Vu i mogućnosti da se utakmice presele iz Bostona, Tramp je odgovorio jednostavno: "Možemo im ih oduzeti.“ Potom je dodao da "voli ljude iz Bostona“, ali da "njihova gradonačelnica nije dobra i da lje radikalna ljevičarka“. Još jedna stara formula — kompliment narodu, napad na vođstvo.

Ono što slijedi jeste pokušaj stvaranja slike o predsjedniku kao zaštitniku sigurnosti, čovjeku koji nadgleda haos i reaguje brzo. 

"Ako mislim da uslovi nijesu bezbjedni, nazvaću Đanija, šefa FIFA-e, i on će to premjestiti“, rekao je Tramp. U toj jednoj rečenici sabrano je sve što definiše njegov stil vladanja - mješavina ličnog autoriteta, pretjerane samouvjerenosti i neshvatanja institucija.

Jer, istina je jednostavna: američka vlada nema nikakvu formalnu moć da premješta utakmice Svjetskog prvenstva. Gradovi su birani godinama ranije u procesu u kojem Bijela kuća ne učestvuje, a FIFA je ta koja donosi sve odluke. Ali u Trampovom svijetu, činjenice su uvijek elastične, a veze lične. 

"Đani je fenomenalan“, kaže on o Infantinu, sugerišući da bi jedan telefonski poziv bio dovoljan da se čitav turnir preseli.

To nije nova predstava. Tramp je već ranije prijetio "premještanjem“ utakmica iz gradova koje smatra "nesigurnim“ — u prevodu, gradova sa demokratskim rukovodstvom. Boston, Los Anđeles, Sijetl, to su njegova omiljena mjesta za demonstraciju moći. Iza toga ne stoji stvarna politika, već retorička kampanja u kojoj se fudbal koristi kao alat.

Tramp dobro zna da Svjetsko prvenstvo u Sjedinjenim Državama 2026. ima ogroman simbolički značaj. To je događaj koji nadilazi sport, projekat koji treba da predstavi SAD kao otvorenu, globalnu i modernu zemlju. Upravo zato on pokušava da ga prisvoji - da kroz populističku retoriku pokaže kako su "on i FIFA“ partneri, dok su gradovi pod demokratskim rukovodstvom "problem“.

U njegovim riječima ima i nečeg dublje američkog — vjerovanja da moć funkcioniše kroz lične odnose, da se svijet i dalje može uređivati kroz telefonske pozive i dogovore iza zatvorenih vrata. Taj mentalitet se savršeno uklapa u njegovu dugogodišnju predstavu o sebi kao o "poslovnom predsjedniku“ koji može riješiti sve - od sukoba na Bliskom istoku do lokacije fudbalskog turnira.

Trampove izjave o Bostonu, međutim, nijesu izolovane. One dolaze u trenutku kada su grad i država suočeni s talasom protesta i polarizacije. Prošle sedmice, pro-palestinski protesti u blizini bostonskog Komona završili su nasiljem i hapšenjima. 

Tužioci su brzo reagovali, podižući optužnice za teška krivična djela protiv više demonstranata. Tramp koristi takve događaje kao gorivo - svaka scena haosa postaje dokaz da su "demokratski gradovi“ van kontrole.

Ono što on previđa, ili namjerno ignoriše, jeste da se većina tih situacija rješava institucionalno, a ne ličnim naredbama. Boston ima svoje probleme, ali i svoje mehanizme da ih riješi. Grad koji je izdržao atentate, proteste i političke turbulencije neće pasti pod pritiskom populističkih prijetnji iz Ovalnog kabineta.

Tramp, s druge strane, koristi svaki javni trenutak da učvrsti svoj mit o moći. U istoj izjavi kojom je prijetio Bostonu, ponovo je pomenuo i Los Anđeles — i mogućnost da "premjesti“ Olimpijske igre 2028. godine. To više nije politički komentar, već teatar apsurda: predsjednik koji vjeruje da može diktirati globalne sportske događaje kao da se radi o poslovnim sastancima u njegovom hotelu.

Njegova bliskost s Infantinom dodatno daje ton ciničnog savezništva. Nedavno su se pojavili zajedno na samitu u Egiptu, a Infantino je čak izjavio da "Tramp zaslužuje Nobelovu nagradu za mir“. Takve izjave više govore o stanju globalne politike nego o Trampovim zaslugama. Fudbal i politika su se oduvijek preplitali, ali rijetko s ovoliko otvorene samoreklame i površne lojalnosti.

Trampov pokušaj da preuzme kontrolu nad narativom Svjetskog prvenstva odražava njegovu opsesiju simbolima moći. Ne radi se o stvarnom premještanju utakmica - to je nemoguće - već o potrebi da javnost povjeruje da bi on to mogao uraditi. U svijetu političke percepcije, to je dovoljno.

A Boston? Grad se vjerovatno neće ni osvrnuti. Utakmice će se igrati na stadionu "Žilet“, tridesetak milja od centra, pred punim tribinama. Fudbal će, kao i obično, nadživjeti političke prijetnje. Tramp će, kao i uvijek, pokušati da uđe u kadar događaja koji ga nadmašuje.

I tu je možda suština čitave priče: Svjetsko prvenstvo 2026. trebalo bi da ujedini kontinent, a ne da postane pozornica za još jednu rundu političke samopromocije. Ali dokle god Tramp vidi globalne događaje kao produžetak sopstvene kampanje, sport neće biti samo sport. Biće kulisa - a on, kao i uvijek, čovjek koji stoji ispred reflektora, čak i kad mu svjetlo ne pripada.