Denver Nagetsi, mala operativna jedinica

Kada su, u jednoj od najpoznatijih scena iz „Povratka Otpisanih“, Tihi i Prle maskirani u pratnju Nedićevog ministra zaustavljeni na putu, pred našim televizijskim junacima ukazao se Bata Živojinović. Ikona partizanskih filmova u ovoj sceni, pomalo i parodirajući svoje prethodne uloge, bio je četnički poručnik. Na pitanje imaju li kome starijem po činu da se obrate, poručnik odgovara da nema nikoga: „Ovde smo samo ja i ova šaka vucibatina. Mala operativna jedinica.“

Nova NBA sezona se približava a najbolji košarkaš na svijetu će opet predvoditi Denver Nagetse u novim izazovima. A kada pogleda oko sebe, moraće da se suoči sa istom situacijom kao i prethodnih nekoliko sezona: nema nikoga. Tu je samo on, Nikola Jokić, i njegova mala operativna jedinica: Džamal Marej, Aron Gordon i Kristijan Braun.

Da se razumijemo, to je sasvim pristojan poker asova. Jokić je Jokić, košarkaški genije, trostruki MVP, prvi igrač lige po asistencijama i skokovima u prethodnoj sezoni. Iza Džamala je Ol-star sezona, najbolja u karijeri. Gordon je iks-faktor ove ekipe, pogotovo defanzivno, a Braun je sigurno preplaćen za svoje usluge, ali je itekako bitan šraf u igri ove ekipe.

I ako imate ovu četvorku na raspolaganju, zdrave i u formi, možete pobijediti svakoga. Međutim, Aron Gordon je u protekle dvije godine propustio čak 77 utakmica regularne sezone. Mislili smo da su Kem Džonson, Brus Braun, Jonas Valančijunas i Tim Hardavej dobre alternative, a Pejton Votson je djelovao kao dečko koji obećava. Kad su došli u plejof, desetkovana Minesota ih je rastavila na proste činioce, a nije bilo nikoga ko bi mogao da pomogne Jokiću i Mareju.

U ovu sezonu, Nagetsi ulaze sa 14 igrača na rosteru. Suštinski, zamijenili su Votsona, Hardaveja, Valančijunasa i Brusa Brauna, dakle igrače koji su legitimna NBA klupa, 37-godišnjim Demarom Derozanom, Alfom Dijalom iz Monaka, Marvinom Beglijem Trećim i Lonijem Vokerom Četvrtim. Produženi su i ugovori dvojici Džonsa, Tajusu i Spenseru. Uz svo maksimalno poštovanje, nijedno od ovih imena ne ulijeva povjerenje da će biti pojačanje u odnosu na igrače koji su otišli.

Tajusu Džonsu je Denver šesti tim u posljednje tri godine, Spenser je pak najviše ostao upamćen po tome da je nespretno povrijedio Jokića krajem 2025. godine. Alfa Dijalo dolazi sa pedigreom najboljeg defanzivca Evrolige, ali pred njim je tek da se pokaže u duelima sa NBA zvijerkama. Beglija će zauvijek pamtiti kao onog igrača kojeg je Vlade Divac izabrao na draftu prije Luke Dončića i koji tu priliku nikad nije opravdao.

Derozan je pouzdan veteran koji može sam da sebi iskreira poene, ali je neobičan fit za igru Denvera, a odbrana mu sigurno nije na pameti u ovoj fazi karijere, ako je ikad i bila. Lonija Vokera znamo sa evroligaških parketa kao usamljenog revolveraša, plaćenika sa Divljeg zapada, koji iza sebe ima i davne starterske role u Spursima i Lejkersima. Svima njima, izuzev Spensera Džonsa, zajednička je jedna stvar: potpisani su na jednogodišnje ugovore sa minimalcem (s tim da je Vokerov ugovor još uvijek negarantovan i pitanje da li će ostati na rosteru).

Tu dolazimo do suštine problema. Denver trenutno prebacuje tzv. drugu poresku „kecelju“ za 3,2 miliona dolara. Drugi „apron“ za 2026/27 iznosi 221,686,000 dolara, i efektivno funkcioniše kao salari kep. Prekorači li se, izgradnja sastava biva gotovo nemoguća jer su restrikcije izuzetno stroge. S obzirom da su Nagetsi tu gdje jesu, njihove šanse da poboljšaju svoj roster preko drafta, trejda ili dovođenja slobodnih agenata su svedene na minimum.

U organizaciji su se stoga fokusirali na računovodstvo a ne na formiranje tima oko svog superstara na parketu. Tako je Pejton Votson poslat u Klivlend u zamjenu za poprilično daleke pikove (2031, 2032) i Džulijana Risa, s kojim nije potpisan ugovor. Iako je Votson bio otkrovenje prošle sezone, u Denveru nisu mogli da plaćaju i njega i Kristijana Brauna. Tako su prethodnih sezona puštali i Brusa Brauna i Kentavijusa Koldvel-Poupa.

Vlasnici Nagetsa, porodica Krenki, nisu spremni da plaćaju dodatna poreska opterećenja, makar u svom posjedu imali i Arsenal, LA Ramse, Kolorado Avalanš i još neke sportske organizacije. Njihovo bogatstvo se procjenjuje na 30 milijardi dolara, ali kao većini onih iz 1%, plaćanje poreza je so na ranu. A ako Krenkijevi nisu spremni da troše preko drugog „aprona“ u istorijskoj prilici kad u svojim redovima imaju trostrukog MVP-ja lige koji ne želi da ide nikuda, onda neće biti spremni nikada ni za koga.

Ponovo će nova sezona zateći Kolorado u raskoraku velikom kao Grand kanjon. Kad imate najboljeg igrača na svijetu u svojim redovima morate očekivati mnogo, a opet kako se nadati prstenu kada je izgleda sudbina tog igrača da svoje ekipe čini boljim nego što jesu sve dok se ne sudare sa realnošću. Od 2023. i NBA titule naovamo, Nagetsi su ekipa koja se postepeno rasklapa poput starog automobila u servisu, dio po dio.

Dok palme njišu grane, Arsenal je aktuelni osvajač Premijer lige i finalista Lige šampiona, Ramsi imaju nabudžen roster s kojim ciljaju Superbol, a u Denveru cijela varoš spi. Ono što vlasnicima kupuje mir jeste to što je Nikola Jokić iskreno emotivno vezan za Nagetse i više puta je ponovio kako tamo planira i da završi svoju karijeru. Potpisivanje novog ugovora zasad odlaže jer će onda sljedećeg ljeta biti u mogućnosti da potpiše super-maks ugovor od oko 360 miliona dolara.

To će opet da znači da će u Denveru morati dobro da se otvore da najbolji košarkaš današnjice ostane u Koloradu, što će opet povlačiti pitanja računovodstva i mogućnosti formiranja tima oko Jokića bez plaćanja poreza na luksuz.

Druga opcija, o kojoj se doduše gotovo i ne govori, jeste da teret pravljenja tima preuzme sam Jokić. Primjer za to je Viktor Vembanjama, koji je nedavno potpisao petogodišnji ugovor sa San Antoniom vrijedan 252 miliona dolara. Vembi je navodno Spursima dao popust kojim će organizacija da uštedi oko 50 miliona dolara za građenje tima. Prije dvije godine, slično je uradio i Džejlen Branson, koji je Niksima potpisivanjem novog ugovora uštedio 113 miliona dolara.

Upravo su Njujork i San Antonio bili finalisti protekle sezone, i mogli bi da posluže kao putokaz i Nikoli i Denveru oko toga šta treba uraditi da se njegove najbolje godine iskoriste maksimalno. Nema sumnje da će njihovi razgovori koji će da predstoje imati i tu opciju na stolu.

Ono što je sigurno, „druge kecelje“ neće skoro nestati, uprkos brojnim kritikama. Liga je zadovoljna kako stvari idu, paritet je ostvaren. U posljednjih osam godina bilo je osam različitih šampiona. Vrijeme dinastija i supertimova je daleko iza nas. Najbolji igrači mogu biti masno plaćeni ali će biti okruženi slabije plaćenim saigračima, ili će prihvatati niže iznose u ugovorima da bi izašli u susret svojim organizacijama i omogućili sebi da budu kompetitivni u NBA.

Da li je to fer, da teret formiranja tima pada na najkvalitetnije igrače u ligi, procijenite sami. Pred Nikolom Jokićem i organizacijom iz Denvera je period ozbiljnih odluka, vrlo vjerovatno na proljeće i ljeto. A do tada, na parketu će srpski centar opet pokušavati da poput alhemičara od prosječnog materijala napravi zlato. Protiv cijele lige biće opet samo on i njegova mala operativna jedinica.