U ljeto u kojem su mnogi očekivali da će Šarlot Hornetsi dodatno potonuti, stigao je potez koji koliko toliko mijenja ritam njihove ofanzive: Kolin Sekston je stigao iz Jute, a u suprotnom smjeru otišao Jusuf Nurkić. 

Trejd je dodatno začinjen i pikom druge runde 2030. godine koji spada u "vjerovali ili ne" podatak kad znamo koliko Deni Ejndž voli pikove, tako da je ovo nekako više "evo da časti čika Deni" nego što objašnjava realno potrebu za ovakvim potezom.

Za Šarlot, ovo je bila reakcija na sezonu u kojoj su previše zavisili od Lamela Bola. Iako roster sadrži talente poput Brendona Milera i Majlsa Bridžisa, napad Hornetsa često je bivao predvidiv. Odlaskom Terija Rozira u januaru 2024. ostali su bez još jednog kreatora, pa je jasno da je prioritet bio dovođenje beka koji može dijeliti teret s Bolom. Sekston nije idealni plejmejker, ali ima dovoljno inicijative, energije i sklonosti napadu da pokrene akciju čak i dok Bol i Miler igraju bez lopte.

Sekston dolazi sa dvije solidne sezone u Juti iza sebe. Iako je 2022. godine bio u središtu trejda za Donovana Mičela, njegova prva sezona u Juti bila je borba za prostor i kontinuitet. Međutim, u naredne dvije sezone prosječno je bilježio 18.6 poena i 4.6 asistencija po utakmici uz odlične procente šuta (48.4% iz igre, 39.9% za tri i 86.2% sa linije slobodnih bacanja). U prosjeku je igrao 27.2 minuta i pokazao ono što ga je i dovelo do osmog mjesta na draftu 2018, interesantno ispred imena poput Šeja Gildžus-Aleksandera.

Dovođenjem Sekstona, trener Čarls Li dobija opciju više. Bol i Miler mogu početi napade bez lopte, napadati u sekundarnim situacijama, dok Sekston pravi pritisak na odbranu i tjera protivnika da se pregrupiše. Teoretski, sve zvuči kao korak naprijed za napad koji je prošle sezone bio tek 29. u NBA ligi – Bol je propsutstio 35 utakmica, a ni sa njim nije to neki sad epohalni skok (oko 22. mjesta).

No, pitanje ostaje – kako će ova postava funkcionisati u odbrani? Tandem Bol–Sekston u bekovskoj liniji ne da ne uliva defanzivno povjerenje nego više izgledaju kao promoterke na nekom ljetnjem mjestu na Jadranum koje vas mole da uđete baš u njihov lokal. 

Još veće pitanje je šta Hornetsi planiraju u reketu. Na draftu su izabrali nisko krilo Kona Knipela kao četvrtog pika, dok su trejdovali dosadašnjeg startnog centra Marka Vilijamsa i zauzvrat dobili Lijama Maknilija, još jednog kombo beka (dva i tri). Trenutno su pod ugovorom samo trojica visokih: Musa Dijabate, Grant Vilijams i Tidžan Salaun. Nijedan od njih nije klasičan „rim protector“. Jasno je – roster još nije gotov.

Na drugoj strani, Juta i dalje ne krije svoje namjere. Dolaskom Nurkića, Džez dodaje još jednog veterana na poziciji koja im već nije prioritet. Imaju Vokera Keslera kao startnog centra, Džona Kolinsa, Lauri Markanena, Kajla Filipovskog i Tejlora Hendriksa – svi su tu, svi mogu igrati na pozicijama četiri i pet. 

Nurkić u toj strukturi ima ulogu rezervnog centra, eventualno mentora, nekoga ko zna kako da podijeli loptu, zagradi reket, ali više ne donosi fizičku nadmoć na obruču. U Šarlotu je igrao 18 minuta po meču, i tim je bio gori bez njega nego s njim – ali u timu koji je planski gubio, to teško išta govori.

Realno je očekivati da je ovaj trejd samo najava seljedećeg u kojem bi mogli Keslera da pošalju put Los Anđelesa, budući da je bivši američki reprezentativac želja frontofisa Lejkersa.

Najveći benefit za Jutu možda pak leži izvan parketa. Sekstonov odlazak otvara lopte i minutažu za ovogodišnjeg petog pika, Ejsa Bejlija. Iako nije realno očekivati da mu odmah daju sve konce igre, Džez planira da postavi strukturu s njim i Markanenom, a već sljedeće sezone – kako stvari stoje – fokus će biti na utrci za prvim pikom i Ei Džejem Dajbantsom, novim čudom u najavi. Imati dva potencijalna lica franšize – Bejlija i Dajbantsu – bio bi idealan scenario.

I Sekston i Nurkić imaju ističuće ugovore. Na papiru, Sekston djeluje kao značajniji igrač za tim koji želi da pobjeđuje – ali Juta to očito nije sada. Možda se na tržištu nije moglo izvući više, možda su okolnosti diktirale vrijednost, ali ostaje osjećaj da je Džez mogao više od veterana koji će vjerovatno samo ispuniti rotaciju.

Ako išta, ovo je još jedan potez u širem planu – i Hornetsa da pokušaju biti konkurentni, i Džeza da, korak po korak, dođu do momenta kada više neće morati da planiraju draft u junu da bi imali smisao u aprilu.